Piše: Adisa Huseinebegović
U novembru 2024. godine, vladajuća federalna Trojka, u zanosu proklamovane socijalne osjetljivosti, povukla je potez koji je najavljivan kao civilizacijski iskorak i pobjeda radničkih prava – Zakon o unutrašnjoj trgovini kojim je zabranjen rad nedjeljom. Na papiru, ideja je zvučala plemenito: osigurati radnicama i radnicima u trgovini, većinom ženama, svetu nedjelju kao dan za porodicu i odmor. U stvarnosti, dobili smo prvorazredni primjer kako se plemenita ideja, provedena diletantski, bez analize i sa zapanjujućom kratkovidošću, pretvara u ekonomski autogol koji najviše pogađa one koje je navodno trebala zaštititi.
Nakon višemjesečne primjene, umjesto slike zadovoljnih radnika i prosperitetnog društva, imamo sliku opustjelih trgovačkih zona u Federaciji nedjeljom, dok se rijeke automobila sa federalnim tablicama slijevaju u Doboj, Istočno Sarajevo i Brčko. Dobili smo zakon koji je postao savršen mehanizam za prelijevanje federalnog novca u budžete entiteta Rs i Distrikta. Ispalo je da je to direktna, predvidiva posljedica amaterskog pristupa kreiranju ekonomske politike.
Kako ubiti vlastitu ekonomiju
Ključna, kardinalna greška federalnih vlastodržaca leži u parcijalnom rješenju. U državi sa kompleksnim unutrašnjim uređenjem i otvorenim entitetskim granicama, donijeti ovakvu restriktivnu mjeru samo na polovini teritorije nije politika nego ekonomska sabotaža. Dok su se ministri i zastupnici Trojke busali u prsa o "evropskim standardima", zaboravili su, ako su je ikada i znali, na osnovnu lekciju iz ekonomije: kapital i potrošači uvijek traže liniju manjeg otpora.
Analitičari su, još u fazi nacrta, upozoravali na neizbježan "fiskalni egzodus". Podaci iz prve polovine 2025. godine, koji pokazuju značajan rast maloprodaje u pograničnim opštinama RS-a, nisu iznenađenje, već potvrda onoga što je svako sa elementarnim poznavanjem tržišta mogao predvidjeti. Vlada FBiH je, praktično, subvencionirala trgovce u drugom entitetu, poklonivši im hiljade kupaca na tacni. Svaki fiskalni račun izdat nedjeljom u Doboju za kupca iz Tešnja ili Zenice je direktan šamar federalnom budžetu i dokaz potpunog odsustva strateškog promišljanja.
No, priča se ne zaustavlja na odlivu novca. Mnogo je opasnija unutrašnja erozija. Podaci Porezne uprave FBiH, ma koliko ih resorno ministarstvo pokušavalo relativizirati, pokazuju zabrinjavajuće fluktuacije u broju zaposlenih u sektoru trgovine. Ministarstvo tvrdi da zakon nije jedini uzrok, što je klasična politička manipulacija istinom. Naravno da nije jedini, ali je glavni. Za malog trgovca, vlasnika kvartovske prodavnice kojem je nedjelja donosila značajan dio sedmičnog prometa, gubitak tog dana znači smanjenu potrebu za radnom snagom. To znači otpuštanje jednog radnika, prebacivanje na rad "na crno" ili, u konačnici, stavljanje ključa u bravu. Trojkina "zaštita radnika" u praksi se pretvorila u njihovo guranje na biro za zapošljavanje, što potvrđuju i statistike.
Kao šlag na tortu diletantizma došao je i izvještaj federalnih revizora, koji su hladno i birokratski precizno secirali haos na terenu. Neujednačena primjena, konfuzija, inspekcije koje djeluju stihijski – sve su to simptomi sistema koji donosi zakone bez jasnog plana provedbe. To nije država koja brine o svojim građanima; to je aparat koji proizvodi probleme.
Paravan socijalne pravde
Postavlja se ključno pitanje: ko je, zapravo, profitirao od neradne nedjelje?
Na dobitku su, bez sumnje, radnici u velikim trgovačkim lancima. Za njih je neradna nedjelja zaista donijela kvalitetniji život. Sindikati ističu ovaj civilizacijski pomak, žmireći na činjenicu da većina tih istih trgovačkih radnika „neradnu nedjelju“ provede slažući magacine ili generalno čisteći trgovine. Ali to je samo dio slike. Pravi dobitnici su vlasnici trgovačkih centara i maloprodajnih objekata u Rs-u i Brčko distriktu. Njima je Vlada FBiH osigurala monopol na nedjeljnu kupovinu za stotine hiljada građana. Njihov profit je direktan gubitak Federacije.
Na gubitku je, s druge strane, cijela jedna armija ljudi i privrednih subjekata. Prvi na udaru su mali, porodični biznisi. Za razliku od giganata koji gubitak prometa nedjeljom mogu kompenzirati jačim marketingom i akcijama petkom i subotom, mala trgovina ovisi o svakodnevnom, kontinuiranom prometu. Za njih je ovaj zakon bio ekonomska eutanazija.
Pogođen je i turistički sektor. Zamislite turiste koji vikend provode u Sarajevu, Mostaru ili Bihaću i u nedjelju ne mogu kupiti suvenir, flašu vode ili osnovne potrepštine jer je sve zatvoreno. Takav pristup ne odiše gostoprimstvom, već rigidnošću koja odbija posjetitelje. Konačno, na gubitku su budžeti lokalnih zajednica i kantona u FBiH, koji su ostali bez značajnog dijela prihoda od PDV-a, sada usmjerenog ka Banjaluci, a možda je to i bio cilj.
Vlada FBiH je, praktično, subvencionirala trgovce u drugom entitetu, poklonivši im hiljade kupaca na tacni. Svaki fiskalni račun izdat nedjeljom u Doboju za kupca iz Tešnja ili Zenice je direktan šamar federalnom budžetu i dokaz potpunog odsustva strateškog promišljanja.
Politička interpretacija podataka
Kritike koje dolaze iz opozicije i stručnih krugova nisu puko politikanstvo. One pogađaju u srž problema: zakon je rigidan, nefleksibilan i donesen bez sluha za realnost. Nije predvidio nikakve mehanizme izuzetaka za turistička mjesta, pogranična područja ili specifične ekonomske zone. Ostavljena je komplikovana procedura traženja odobrenja od Vlade FBiH, što je samo još jedan dokaz centraliziranog i birokratskog uma koji ne razumije dinamiku lokalne ekonomije.
Najciničniji dio cijele priče je politička interpretacija podataka. Suočeni s negativnim ekonomskim pokazateljima, predstavnici vlasti pribjegavaju starom triku: ignorišu ih i ponavljaju mantru o "zaštiti radnika". Taj narativ postaje paravan iza kojeg se krije ekonomska neefikasnost i nesposobnost da se priznaju katastrofalne posljedice vlastitih odluka. Odbijanje da se sagledaju činjenice – pad broja zaposlenih, odliv novca, gašenje malih biznisa – nije više samo politička greška. To je svjesna ignorancija koja nanosi dugoročnu štetu privredi Federacije.
Sada, pod pritiskom javnosti i očiglednih ekonomskih šteta, Vlada FBiH stidljivo najavljuje izmjene zakona. Ideja da se malim trgovcima omogući rad nedjeljom, pod uslovom da vlasnici sami rade, zvuči kao pokušaj gašenja požara čašom vode. To je priznanje greške, ali i potencijalno otvaranje novog prostora za manipulacije.
Komentari
Ovaj članak nije moguće komentarisati.
