Nećemo dopustiti obnavljanje VRS!

To i nije nikakva vojska. Nikada nije ni bila. To je mašina za ubijanje civila.

Piše: Dr. Emir Suljagić


Mir u Bosni i Hercegovini opasno se ljulja nad provalijom, poručuje dr. Emir Suljagić. 

U najnovijoj kolumni za Anadolu Agency, direktor memorijalnog centra Srebrenica u Potočarima osvrće se na situaciju u našoj zemlji.

"Ako je Bosna i Hercegovina prije samo nekoliko sedmica bila u krizi, danas se može reći samo da stoji na rubu provalije. 

Od ove sedmice nema sumnje da Milorad Dodik, vodeći separatistički političar bosanskih Srba i nominalni član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, planira pokrenuti nasilje. U stvari, stavio je sat na to prošle sedmice kada su se njegove Nezavisne socijaldemokrate sastale i donijele niz dokumenata koji govore o nasilju u kratkom roku. 

Njegov plan je da parlament bosanskih Srba sredinom novembra donese niz zakona kojima se uspostavljaju paralelne institucije. 

Dokumenti koji su od tada postali javni pokazuju da on ne samo da planira osnovati srpsku obavještajnu službu, poresku upravu i oružane snage, već da planira imati bosansku obavještajnu službu i Oružane snage Bosne i Hercegovine uklonjen sa područja sa srpskom većinom „intervencijom organa“ entiteta Republika Srpska.

To je najeksplicitnija moguća prijetnja nasiljem. 

Ali, čak i da Dodik nije planirao nasilje, sama činjenica o ponovnom uspostavljanju vojske bosanskih Srba, zvanično nazvane “Vojska Republike Srpske” tokom agresorskog rata (1992-1995), je debela crvena linija.

Prije svega, riječ je o instituciji za koju je Međunarodni sud pravde 2007. godine utvrdio da je odgovorna za genocid. Bosanski genocid je bio kratak period intenzivnog nasilja tokom ljetnih mjeseci 1992. godine, sa srednjovjekovnim opsadama naseljenih centara poput Sarajeva, Bihaća i Srebrenice koje su trajale sve do 1995. godine. Armija bosanskih Srba opsjedala je glavni grad Sarajevo tri i po godine, što je rezultiralo zločinima protiv čovječnosti. 

Organizirala je zatočeničke i koncentracione logore 1992. godine i bila u središtu genocidnog nasilja koje je bilo usmjereno na bošnjačko i hrvatsko stanovništvo Bosne i Hercegovine. 

U julu 1995. bila je u središtu genocidne operacije u Srebrenici. 

Najistaknutiji pojedinic ešalona organizacije bili su direktno uključeni u planiranje i izvođenje masovnih ubistava muške populacije bivše zaštićene zone UN-a.

To nije bila vojska. U početku je služila kao produžetak Jugoslovenske narodne armije (JNA), a njen oficirski kor ostao je na platnom spisku Jugoslavije i Srbije do 2000-ih. 

To je bila mašina za ubijanje civila. 

Nikada nije dobila ravnopravnu bitku, a kada se u jesen 1995. promijenila ravnoteža snaga, dovedena je u pitanje. “Vojsku Republike Srpske”, zajedno s Republikom Srpskom, spasila je samo laž kojom je Richard Holbrooke ubijedio bosanskog predsjednika Aliju Izetbegovića da mu je tadašnji američki predsjednik Bill Clinton rekao da će NATO bombardirati Armiju BiH ako pokuša zauzeti Banju Luku, prestonica pobunjenika.

Drugo, vojska bosanskih Srba kontinuirano je potkopavala mirovni proces tokom svog poslijeratnog postojanja. Pomogali su u skrivanju optuženih za ratne zločine, zastrašivali nesrpske povratnike u područja sa srpskom većinom, špijunirali NATO trupe stacionirane u zemlji. 

Ako se ponovo uspostavi, cejeli region će postati još nestabilniji. 

Postat će anti-NATO platforma - uz određenu rusku pomoć koja će nesumnjivo doći - koja dijeli poroznu granicu od stotina kilometara sa Hrvatskom, susjednom državom članicom NATO-a. Jednostavno rečeno: to je sigurnosna prijetnja prvog reda, inherentno protivna zapadnim interesima na Balkanu.

Treće, njen primarni cilj će ostati nastavak postojanja Bošnjaka. 

Njeni osnovni neprijatelji su Bošnjaci kao narod. 

Počevši od takozvanih šest strateških ciljeva koje je usvojila ista skupština bosanskih Srba - iz Direktive br. 4 od novembra 1992. godine na Direktive br. 7 -  naredba da se po kratkom postupku ubije Srebrenica - vojska bosanskih Srba je cjelokupno bošnjačko stanovništvo tretirala kao neprijatelja. 

Samo u Sarajevu je tokom opsade ubijeno 1.600 djece, veliki broj njih snajperskom vatrom. 

Od nas se jednostavno ne može očekivati ​​da koegzistiramo sa takvom institucijom, posvećenom isključivo našem fizičkom uništenju. To je dokazano na sudu van razumne sumnje.

Milorad Dodik nas je sve satjerao u ćošak.

Ima vrlo malo manevarskog prostora, a mir je u pitanju. 

On je ohrabren slabim reakcijama Sjedinjenih Država i Evropske unije na njegovu otvorenu deklaraciju o nasilju i ima svaki poticaj da nastavi s izvršavanjem svog plana. 

On je već poništio Dejtonski mirovni sporazum, ali još uvijek govori o tome kako bi stvorio novu de facto situaciju na terenu prije nego što to zvanično proglasi. 

Svaki put kada kaže da ne želi rat, on i njegovi poslušnici kupuju više vremena za nastavak izgradnje novih kapaciteta za ratovanje.

Jedini način da zaustavite Dodika je da ga uvjerite da su troškovi njegovog plana veći od potencijalne koristi. To je u našim rukama. 

Trenutna situacija se na kraju svodi na jedno pitanje: da li smo mi, oni koji smo preživjeli genocidni napad 1990-ih, voljni živjeti, koegzistirati sa kapacitetom da ga ponovimo? 

Nismo! 

Mislim da niko od nas nije", napisao je dr. Suljagić u svojoj analizi.


Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.