Naš najveći problem DISKONTINUITET

Piše: Ćamil Duraković

Naravno, nenabrojivo je mnoštvo mahana i manjkavosti vlasti i vladanja u BiH i većina njih je rezultat ozbiljnog objektivnog neznanja, nazainteresovanosti i nemara uslovljenih lagodom neodgovornosti i zakonske prešutne zaštićenosti izabranih funkcionera i državnih službenika od bilo kakve obaveze na svijest i savjest.

Praksa sa kojom svaka nova vlast stupa na javnu scenu da prije nje ništa nije rađeno ili ako je rađeno da nista nije valjalo i da od nje "počinje svijet" za posljedicu ima mnoštvo zakona sa kojima ne zna šta će, započete i nezavršene projekte…

Nepostojanje kontinuiteta vladanja: upravljanja javnim resursima i radovima odrazilo se - i, vjerovatno, jedino u kontinuitetu, odražava se - i na odnos pozicija-opozicija odnosno vlast-oporba, u kojemu se trenutna vlast krivi za sve što se javlja kao posljedica (ne)rada prethodnih vlada, skupština i institucija.

Nakamarani zakoni, hrpetina započetih podzakonskih propisa, obustavljeni projekti, početak novih "boljih i važnijih projektnih zadataka", sijaset ustaljenih rogobatnih i izlizanih sintagmi bez značenja... do nove postavke pozicija-opozicija. I nove iste priče.

Malo li je što nam vanjski i unutrašnji neprijatelji, svakih 35 do 50 godina, ubijaju ljude od znanja, poruše spomenike kulture, spale biblioteke, riznice znanja... nego i naši nezreli političari, sa svakom garniturom na vlasti, apstrahiraju sve prije njih, jer od njih sve počinje...