"Uz laboratorijski nalaz i terapiju protiv Covid-19 ljubazna medicinska sestra mi poručuje: „Sretno“, piše poznati sarajevski režiser Dino Mustafić u svojoj kolumni za Pescanik.net.
Ništa drugo nije ostalo u Bosni osim da vjeruješ u sreću kako ćeš preživjeti ovu globalnu pošast jer su građani prepušteni sami sebi. Višedecenijska društvena zapuštenost došla je na najskuplji mogući način po svoje račune. Danas to plaćamo ljudskim životima.
To je posljedica jednog kriminalnog, neodgovornog i oholog odnosa najviših funkcionera spram svoje ustavne i zakonske nadležnosti.
BiH je deveta zemlja u svijetu po broju smrtnih slučajeva na 1.000 stanovnika.
Naš prosjek je pet puta veći od svjetskog prosjeka.
A grad Sarajevo je na toj listi na tragičnom prvom mjestu.
Mi smo dovedeni u situaciju da budemo žrtve jedne krajnje neodgovorne politike koja ostavlja teške tragove koji se mogu porediti s periodom kroz koji je ovaj grad prošao od 1992. do 1995.
I tada smo jedni drugim govorili: „Sretno“ na putu do posla ili kuće, u gradskom slalomu između snajpera i granata koji su na dnevnoj razini odnosili živote. Počinjao sam teatarske probe sa „Sretno“ moleći se u sebi da uz podjelu glumaca sa kojim sam počeo predstavu dočekam i premijeru. Ni u najgorem košmaru nisam mogao pretpostaviti da će opet to „Sretno“ značiti jedan od najtežih osjećaja pohranjenih u mom tijelu; osjećaj nemoći da zaštitiš voljene i najbliže.
Slike iz Sarajeva su ponovo strašne, skoro svaki sat umire jedna osoba od korone, u glavnom gradu ukopano je najmanje 90 ljudi u svega četiri dana marta, socijalne mreže su pune dirljivih poruka opraštanja porodica i prijatelja, novine prenatrpane čituljama na kojim razaznajem svoju raju iz kvarta i škole. Prava sarajevska morija!
Provodim sate na telefonu šaljući poruke ohrabrenja bolesnim da izdrže i psihički jer u ovoj bitci za život sve je važno.
Nema utješnih vijesti, vakcine kasne, a i to što je stiglo jeste sadaka naših komšija kojim se tek mali dio zdravstvenih radnika može zaštititi.
