"Mini Šengen" – lijepo ime za loše namjere

Piše:Sead Omeragić

„Mini Šengen?“ Kako i otkud? Po kojoj logici i sa kakvim smislom je moguće napraviti takvu konstrukciju za zapadni Balkan?

Ujedinjena Evropa je vrhunac ljudskih snova o kontinentu bez granica, o sigurnosti, demokratiji i savršenom poštovanju ljudskih prava... Lennonov „Imagine“ u praksi.

Prelazni period

Ta Evropa je podržala ideju „mini Šengena“ kao prelazni period za zapadni Balkan. „Mini Šengen“ se, ipak, čini kao karikiranje onog pravog evropskog projekta? Zašto je ime iz evropskih snova posijano na tlu balkanske vukojebine?

Ono što su u Vašingtonu potpisali Vučić u Hoti, predsjednik Srbije i premijer Kosova, nisu nikakve šengenske politike pa ni daleki ciljevi, nego najobičnija trgovinska saradnja i kako je rečeno, „prestanak ubijanja“.

Prema Vučiću radi se o ekonomskoj uniji šest država zapadnog Balkana.

Nije li jednostavna logika da bi se te države zapadnog Balkana trebale najprije međusobno priznati, pa krenuti dalje, u neki viši nivo odnosa?

Nije jasno kako će tu ideju prevazići Milorad Dodik koji u ovih desetak dana priče o „mini Šengenu“, kao nikad do sada, prijeti ovoj državi secesijom uz stalne dodatke mržnje prema Bosni i bošnjačkom narodu.

O kakvom Šengenu je na Balkanu riječ, ako Ivica Dačić, ministar vanjskih poslova Srbije, upućuje uvrede i prijetnje Sarajevu za pokušaj priznanja Kosova?

Kakav je to „Šengen“ u kojem se države neće međusobno priznati, pa krenuti dalje prema dalekim vrhovima evropske ideje o brisanju granica i tom Šengenu?

Čemu služi ova eksplozija paralelne mržnje protiv BiH uz promociju „mini Šengena“? Ne otkriva li upravo ta mržnja da se radi o običnoj velikodržavnoj podvali?

Prijetnje Beograda i Zagreba

Možda neko u Evropskoj uniji ima rješenje, kako ćemo iz najgoreg stanja višegodišnje prijetnje ratnom i secesijom iz Beograda i Zagreba, iz stalnih ispada otvorene mržnje prema Bosni i Hercegovini uskočiti u blagodati i savršenstvo makar i trgovačkog Šengena?

„Mini Šengen“ ne može biti samo trgovina. Sigurno nisu ni ove hiljade migranata koje, očigledno, prema nekim starim političkim dogovorima protrčavaju iz Grčke, preko Makedonije i Srbije u Bosnu i Hercegovinu. Dakle, migranti, bez zapreka, šetnjom dolaze isključivo u većinski bošnjački dio BiH, a onda se taj prostor kritizira, često s razlozima, za nepoštovanje ljudskih prava.

Evropska unija, pa ni SAD ne želi vidjeti policije Milorada Dodika i Dragana Čovića kada prijetnjom oružjem progone migrante sa „svojeg“ teritorija prema prostoru bošnjačke većine u Sarajevo i Bihać. To za njih, nažalost, nije kršenje ljudskih prava.

Jesu li desetine hiljada migranata lakmus papir evropskih namjera za BiH? Hiljade migranata izgledaju kao cinično ismijavanje „mini Šengena“. Ima li Evropa neko bolje rješenje, ili je političko licemjerje oko Bosne i Hercegovine dostiglo vrhunac?

Ratna geografija

O čemu se ovdje radi?

Danas u Bosni i Hercegovini imamo politiku „Sudeta“, politiku „Gdanjska i Dancinga“, „Alzasa“, ratna geografija iz prošlog stoljeća, koja je bila dio najgore nesreće evropskog kontinenta. Jesu li to evropski principi ili nam treba još samo jedan Princip? I ovdje, danas opet, politike Beograda i Zagreba polažu pravo na nacionalne većine na teritoriji BiH, nakon najgoreg etničkog čišćenja.

Malo koga u Sarajevu bi začudilo da se iz ove jeftine i lažne ugroženosti Hrvata u BiH ne izrodi definitivna podjela ove države. I da se konačno ovdje afirmira politika koja je ratom i zločinima stvarala dva velikodržavna projekta. Da li je moguće da Evropska unija ne zna šta je ovdje bilo devedesetih godina i da ne zna za presude najuspješnijeg međunarodnog suda, kakav je onaj u Hagu? Je li moguće da će Evropa, u svoja dostignuća demokratije i ljudskih prava, prihvatiti samo jednu zločinima podijeljenu državu, ovu Bosnu i Hercegovinu?

To je pitanje jednako pitanju: Kako ćemo iz najgoreg ratnog huškanja i iskazivanja mržnje prema Bosni i Bošnjacima uskočiti u savršenstvo nekakvog (mini) Šengena?