Razgovarao: Sead NUmanović
Lejla Mamut programska je službenica Misije OSCE-a u Bosni i Hercegovini. Primarno, bavi se pitanjima rodne ravnopravnosti i omladine.
Za Politicki.ba govori o sve raširenijoj diskriminaciji, upornim nastojanjima OSCE-a da se ona suzbije, saradnji sa političkim strankama i nevladinim sektorim...
Da li su žene diskriminirane u sferi javnog i političkog života u BiH? Koji je relevantni zakonodavni okvir za zabranu diskriminacije žena u ovoj sferi života?
- Volimo koristiti riječ "diskriminacija", jer ukazuje na nešto što ima ozbiljnost. Pa ipak, kada je u pitanju učešće žena u političkom životu, nisam svjesna postojanja niti jednog predmeta ili žalbe koja je na osnovu diskriminacije pokrenuta pred Institucijom ombudsmana za ljudska prava BiH. Ako kažem da su žene diskriminirane u politici, ne bih mogla ponuditi odgovarajuće podatke i statistiku, da to i potvrdim.
Međutim, to ne znači da diskriminacija ne postoji. Jasno je da su žene diskriminirane u političkom i javnom životu u ovoj državi.
Važno je razgovarati o postojanju strukturalne neravnopravnosti i prepreka za politički aktivne žene. Polovina populacije su žene, žene čine od 35 do 55% članstva većih stranaka, pa ipak samo 20 do 30 procenata izabranih kandidata su žene. Na kraju krajeva, skoro da nema nikakve razlike u tome da li se žene diskriminiraju ili, uopćeno govoreći, budu odvraćene od bavljenja politikom: činjenica je da žene nisu zastupljene procentualno u mjeri u kojoj to zahtijeva relevantno zakonodavstvo u BiH.
Kada govorimo o zakonima, Zakon o ravnopravnosti polova Bosne i Hercegovine nalaže kvotu od 40% za manje zastupljeni spol u svim tijelima na svim nivoima vlasti. To uključuje političke stranke. Zakon o zabrani diskriminacije BiH uključuje odredbe koje se odnose na rodno zasnovanu diskriminaciju, kao i pomenuti Zakon o ravnopravnosti spolova BiH, koji zabranjuje diskriminaciju na osnovu spola. Sve njih treba u potpunosti i dosljedno provoditi da bi se osiguralo da žene mogu aktivno učestvovati u bosanskohercegovačkoj politici.
Mislimo da nismo, ali jesmo...
Koliko je bh. društvo općenito diskriminatorsko, ne samo prema ženama, već i prema migrantima, Romima, drugim narodima, djeci ometenoj u razvoju...?
- Jasno je iz rada Misije u ovoj oblasti, uključujući reprezentativnu anketu koju je Misija provela među punoljetnim osobama iz BiH 2019. godine, da je diskriminacija i dalje problem.
Na primjer, 37,6% ispitanika je izjavilo da nema ništa protiv Roma, istovremeno vjerujući da postoji veća vjerovatnoća da su oni kradljivci.
Prema istom ispitivanju javnog mnjenja, 72,9 % ispitanika vjeruje da je diskriminacija migranata i izbjeglica široko rasprostranjena, pa ipak je 78,1 % ispitanika je reklo da ne želi da se migranti i izbjeglice naseljavaju u BiH.
Ostaje još mnogo posla da se uradi te zbog toga Misija OSCE-a u BiH sarađuje sa partnerima na svim nivoima vlasti u BiH, kao i sa civilnim društvom i širom međunarodnom zajednicom na hvatanju u koštac sa takvim predrasudama.
Približava se dan izbora, polovina kandidata su žene. Ipak njihov procenat u zakonodavnim tijelima nakon izbora bude malo iznad 20%. S kojim se preprekama žene suočavaju kada je u pitanju njihov politički angažman?
- Prije nego što je kvota uvedena, učešće žena je bilo izrazito nisko (ispod 5%). Nakon uvođenja kvote za opće izbore 1998. godine, desio se značajan porast učešća žena na više od 30% u Parlamentarnoj skupštini BiH, 14,95% u Parlamentu FBiH i 22,9% u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
Kvote su i dalje jedna od najefektivnijih mjera za njegovanje jednake zastupljenosti žena i muškaraca u politici.
