Kako treba izgledati Stari most u Mostaru po HDZ-u i Mariju Kordiću?

Piše: Sanadin Voloder

Stari most je neprolazna tema u mostarskoj i bosanskohercegovačkoj javnosti. Bez obzira da li se radi o opasnim eksperimentima turista-kaskadera, (ne)posjeta javnih ličnosti, stranih gostiju, postavljanja zastava ili (ne)iluminacija – Stari most je često predmet manipulacija, ponekad i agresivnih istupa.

Ovogodišnji skokovi nisu mogli proći neokrznuti u političkoj žegi vrelog mostarskog ljeta. Gradonačelnik Mario Kordić se požalio, očito u nedostatku kvalitetnih argumenata o stanju u Komunalnom, da nije dobro došao „na istočni Mostar“. On, čak, u ovako zategnutim odnosima ističe da ima potrebu da dođe na skokove i podsjeća da je ranijih godina dolazio.

S obzirom da je mostarskoj javnosti odavno postalo jasno da se Kordićeve riječi i stvarnost počesto ne podudaraju, iz poznatih razloga, provjerili smo kakav to odnos prema „istočnom Mostaru“ ima Kordić, koji često poručuje da je gradonačelnik cijelog grada.

Kordić jeste 2022. godine otvorio ceremoniju skokova s Starog mosta, ali je preuzimanjem mandata prekinuo ustaljenu tradiciju da prvi čovjek grada domaće i strane goste počasti posjetom ne samo Starom mostu nego i muzejima i drugim historijskim lokacijama u Starom gradu. Također, taj protokol je podrazumijevao ručak ili večeru u Starom gradu i kupovinu slika od poznatih mostarskih umjetnika. Takvu praksu je ustanovio Džemal Bijedić, a Kordićev prethodnik i stranački kolega Ljubo Bešlić imao je osjećaj za te vrijednosti.

Znao se Kordić i pojaviti na nekim događajima „na istočnom Mostaru“, istina rijetko, iako je uredno pozivan godinama prije nego što su „lijepe priče“ isparile. Ono što pamte svjedoci njegovih posjeta i obraćanja jeste ponašanje koje je često bilo nedolično i neprimjereno funkciji koju obnaša.

Nažalost, Kordić, odnosno HDZ BiH, vodi vrlo perfidnu političku igru manipulacije Starim mostom. Godinama su se nizale provokacije, sporne izjave, fotografije Mostara generisane kroz AI bez džamija. Najdalje je otišla Željana Zovko kroz predstavljanje Starog mosta kao „hrvatske baštine u BiH“ nakon čega joj je nagradu „Mimar mira“ oduzeo "Centar za mir i multietničku saradnju". Nakon ovog događaja Dragan Čović je u podcastu portala Bljesak izjavio „to je moj Stari most, ne Safetov!“ Nažalost, Safet Oručević nije oduzeo „Mimara“ kojeg je Čoviću uručio 2015. godine.

Dvostruka igra prema historijskom nasljeđu je najvidljivija kroz Mostarski sajam, gdje se Stari most eksploatiše kroz najavne plakate, ali se hrvatska politika pobrine da se iz protokola posjeta stranih delegacija izbaci Stari grad.

I u kampanji za izbore 2020. godine mostarski HDZ je koketirao s Starim mostom. U promotivnom video predstavljanju kandidata, nakon Kosače i zvonika crkve na Bulevaru u trećoj sekundi se ukazuje Neretva i Stari most. Krajnji cilj ove politike otkriva se i kroz jednostavnu analizu kandidata na listama za Gradsko vijeće. Naime, 2020. godine na listi HDZ BiH nalazio se Zlatko Udovčić, Bošnjak koji je ostao vjeran ideji "Herceg-Bosne". Na izborima 2024. godine njegova kćerka Tea Primorac ulazi u Gradsko vijeće kao „legitimna predstavnica“ Bošnjaka. Po istom konceptu tri od četiri člana Kluba Srba su s liste HDZ-a u Gradskom vijeću.

Koliko daleko ide generacijsko programiranje velikohrvatske politike u Mostaru ogleda se kroz instaliranje člana porodice Zulfe Robovića, ministra u prvoj Vladi "Herceg-Bosne" u Nadzorni odbor JP Komunalnog.

U podcastu portala Bljesak U kružnom toku Kordić govori o složenim odnosima u Starom gradu, i oko Starog mosta otvoreno poručuje da neće „odustati“. Kontekst izjave je vezan za pokušaj „oporbenog“ HRS-a da „uredi“ stanje i nadležnosti u Starom gradu.

Ovakva otvorena i napadna politika hegemonije neodoljivo podsjeća na onu buku – slavlje pucanjem u zrak iz svih raspoloživih oružja nakon što je Stari most pao u Neretvu.

Organizator duhovne vježbe „Oprostom oslobođene“ namijenjene ženama koje nose iskustvo pobačaja našao je za shodno da na plakat stavi Stari most lišen njegova historijskog ambijenta.

Iz navedenog, jasno je da se cilja na svođenje Starog mosta na obični kamen i komunikacijsku formu bez suštine.

Nije sve tako crno

Ovogodišnji skokovi su bili posebni jer je s Starog mosta skočio Ivan Golemac – mostarski Hrvat, što je za ovaj grad napredak u svjetlosnim godinama u odnosu na „crnog Antu“.

Ipak, trebamo biti iskreni i jasno kazati da je „tehnički“ Kordić u pravu. S obzirom da Grad kroz budžet finansira ovaj događaj, prvi čovjek grada se trebao pozvati. Očito je nedostajalo mudrosti i koordinacije organizatora. Stavljanje znaka jednakosti između gradonačelnika i predsjednika gradskog vijeća je jako loša politička poruka o unutarbošnjačkim odnosima o kojoj će najbolji sud dati glasači u oktobru.

Stanje u Starom gradu ne može biti ništa bolje u odnosu na Mostar u cjelini u kontekstu slabosti sistema i opstrukcija onih koji imaju jaču političku poziciju. Jasno je da politika koja je srušila Stari most u Agresiji suptilnim metodama u miru nastavlja degradaciju, devalvaciju i diskreditaciju svega što simbolizira Stari most.

Medžlis Mostar je početkom septembra 2025. godine riješio višedecenijski problem uzurpacije vakufa, odnosno mesdžida Sultana Selima na Starom mostu. To je bio kraj jedne ogromne sramote, uzurpacije i terora koji su godinama trpjeli mnogi radnici, prolaznici i turisti.

To je bio konkretan korak naprijed i rušenje sistemskih blokada nametnutih kroz pravosuđe koje su godinama odlagale rješenje ovog spora. Nažalost, ovaj pozitivan primjer uvođenja reda je ostao usamljen, a Stari grad je opterećen mnogim uzurpacijama javnih površina i neodgovornim ponašanjem. Posebno je zabrinjavajuće stanje ruševina pored kojih turisti prolaze do platoa, odnosno ušća Radobolje u Neretvu. Rješavanje problema kanalizacije traži milionske investicije, ali održavanje i čistoća javnih površina su odraz odsustva odgovornosti i dominacije sebičnosti.