Odgovor Hrvatskog narodnog kazališta Mostar na saopćenje Muftijstva mostarskog zanimljiv je primjer kako se vrlo jednostavno može izbjeći pitanje koje je zapravo u središtu cijele priče.
Muftijstvo je postavilo jednostavno pitanje – je li gradnja na lokalitetu Lakišića harema pravno utemeljena?
HNK Mostar, međutim, odgovara da se „mediji i analitičari uopće nisu bavili tematikom legalnosti izgradnje kazališta“.
Zaista fascinantno.
Jer upravo je to ono što bi javnost željela znati. Jesu li akti na osnovu kojih se gradi zakoniti, jesu li ih donijeli nadležni organi, postoji li pravni kontinuitet tih akata i odgovara li ono što se danas gradi onome što je prije tri decenije odobreno?
Umjesto odgovora na ta pitanja, HNK Mostar odlučuje raspravljati o fetvi, sekularizmu, sigurnosnim rizicima i – gotovo nevjerovatno – o tome može li neko „prestati biti musliman“ ako svjesno prekrši fetvu.
Tu se dolazi do pomalo komične situacije.
Institucija koja upozorava na navodno miješanje vjere u javne poslove istovremeno ulazi u teološko pitanje ko je i pod kojim uvjetima musliman. Čini se da je, nakon što nije pronađen dovoljno uvjerljiv odgovor o građevinskim dozvolama, otvoren novi odjel za islamsku teologiju.
Ako je harem „izmišljen“, zašto postoje službeni postupci?
HNK Mostar problem Lakišića harema naziva „izmišljenim i fabriciranim problemom“.
I to bi, naravno, bio vrlo jednostavan odgovor – kada ne bi postojala brojna pitanja vezana za pravni status zemljišta, ranije donesene akte i postupanje nadležnih institucija.
Jer ako je cijeli problem izmišljen, kako onda objasniti postupanja građevinske inspekcije i drugih nadležnih organa i šta uraditi sa pronađenim posmrtnim ostacima na tom lokaliteu. Zažmiriti oči!?
Možemo, dakako, pretpostaviti da su inspektori, ministri i druge institucije svi zajedno postali žrtve kolektivne zablude. Ali postoji i jednostavnija mogućnost: da problem ipak postoji i da ga treba riješiti dokumentima, a ne kvalifikacijama.
A upravo dokumenti nedostaju u javnoj raspravi.
Građevinska dozvola iz 1996. i pitanje nadležnosti
HNK Mostar se poziva na građevinsku dozvolu od 14. juna 1996. godine, koju je izdao organ Općine Mostar.
Tu, međutim, počinje ozbiljno pravno pitanje.
Samo nekoliko mjeseci ranije, 7. februara 1996. godine, donesen je Prijelazni statut Grada Mostara, kojim je uspostavljen poseban režim za Centralnu zonu grada. Prema dostupnim podacima, ta zona bila je pod neposrednom upravom Grada Mostara.
Ako je to tako, onda se nameće sasvim logično pitanje: kako je općinski organ u junu 1996. godine mogao izdati građevinsku dozvolu za zemljište nad kojim više nije imao nadležnost?
To nije pitanje Šerijata. Nije pitanje teologije. Nije ni pitanje nacionalne sigurnosti.
To je pitanje nadležnosti organa koji izdaje građevinsku dozvolu.
A onda dolazi i ugovor o ortakluku
Još jedno pitanje otvara Ugovor o ortakluku koji su Općina Mostar i HNK Mostar zaključili 7. augusta 1996. godine.
Ako je zemljište u Centralnoj zoni tada bilo pod nadležnošću Grada Mostara, onda se sasvim opravdano postavlja pitanje na osnovu čega je Općina Mostar tim zemljištem raspolagala i unosila ga kao svoj ulog u ugovor.
Drugim riječima, može li neko kao svoj ulog u ortakluk unijeti imovinu nad kojom nema pravo raspolaganja?
To je pitanje koje se ne rješava pozivanjem na sekularizam, niti pitanjem šta piše u fetvi.
Rješava se uvidom u dokumentaciju i primjenom zakona.
Čudesni povratak dokumenta iz 1996. godine
Posebno zanimljivo postaje kada se u cijeloj priči pojavi rješenje iz 2018. godine kojim se mijenja rješenje iz 1996. godine.
