Piše: Nermin Hodzic
Čitam jutros najnoviji FB status aktuelnog ministra vanjskih poslova. Pomislih, opet pokušava napuhati flaminga. Kad ono jok! Stvar je ozbiljnija. Potrbušio se.
Bocnule ga, haman, sinoćnje izjave glumca Albina Ukaja, supruga Sabine Ćudić, i Danisa Tanovića, jednog od osnivača Naše stranke, o stanju u kulturi i kinematografiji. Pa se i on, eto, odlučio malo posvetiti kulturnim politikama. Nedjelja je. Dan za razbibrigu. Valjda tako doživljava kulturu.
O kulturnoj politici aktuelne vlasti u Kantonu Sarajevo, budžetskim milionima kojima se ministri hvale kao da ih iz vlastitog džepa dijele, koncertima, festivalima i onome što ostane kad se reflektori pogase, pisao sam ovdje već nekoliko puta. Sasvim nedavno i povodom hvalisanja aktuelnog ministra kulture i sporta KS. Ne bih sad o tome.
Uostalom, još čekamo i rezultate javnih poziva u kulturi. Ministar nas uporno uvjerava da su javno dostupni. Pa dobro – gdje su? Valjda bi nešto što je javno dostupno trebalo biti moguće i pronaći. Ili se i tu, kao i u mnogo čemu drugom, od nas očekuje da vjerujemo ministru na riječ.
Helem, vratimo se Dini.
Čega se naš MVP dosjetio ovog nedjeljnog jutra?
Naredni ministar kulture i sporta KS, veli, treba biti Danis Tanović, Jasmila Žbanić, Miro Purivatra, Aida Begić, Pjer Žalica, Srđan Vuletić, Haris Pašović, Dino Mustafić, Jovan Marjanović ili neko drugo ime koje kulturna zajednica delegira.
Zanimljivo, budući da su ovih dana aktuelni film i filmaši, Dino uglavnom licitira imenima iz svijeta filma. Haman nam se i kultura svela na ono što se ovih dana vidi pod svjetlima reflektora. A šta ćemo s pozorištem, operom, baletom, muzikom, književnošću, likovnom umjetnošću, muzejima, bibliotekama, zaštitom kulturne baštine...? Valjda i tamo ima kakve struke.
No, nije to sve.
Stranke bi se, kaže, trebale unaprijed dogovoriti da će, bez obzira na to ko formira vlast, prihvatiti nekoga od njih.
Pročitah još jednom.
Čovjek bi, ne znajući autora, mogao pomisliti da se radi o kakvom novom političkom licu koje tek traži priliku da pokaže kako bi trebalo upravljati kulturom.
Kad ono Dino.
Čovjek koji je još 2014. zasjeo u premijersku stolicu i gotovo puni mandat vodio Vladu Kantona Sarajevo. Potom osnovao NiP, pa s njim, uz kraći prekid, nastavio vladati Kantonom. A od 2023. NiP je vlast i u Federaciji i na državnom nivou.
I, da stvar bude ljepša, već su imali i svog ministra kulture i sporta.
Kaže Dino da su oni, kad su bili „u prilici predlagati“, zvali neke od ovih ljudi, ali nisu mogli prihvatiti.
Dobro. Nije mogao jedan. Nije mogao drugi.A treći? Peti? Deseti?
Ili, još jednostavnije: ako kulturna zajednica treba delegirati ministra, što joj to onomad, kad si imao i vlast i resor i „ruke“, nisi rekao:
Evo vam ministarstvo, ljudi. Delegirajte najboljeg.
Nisi.
Ali dobro. Čovjek uči dok je živ.
Pa hajde da ovaj novootkriveni princip prihvatimo. Meni se čak sviđa.
Samo bih ga proširio.
Ako kulturna zajednica treba delegirati ministra kulture, zašto diplomatska zajednica nije delegirala ministra vanjskih poslova? Nađeš nekog od bosanskohercegovačkih diplomata s dvadeset ili trideset godina iskustva, nekoliko ambasadorskih mandata, ozbiljnim međunarodnim vezama i poznavanjem zanata.
Ali, jok.
Tu se nekako namjestio baš Dino.

A stvar je još zanimljivija prisjetimo li se da je prije nepune četiri godine, dok se slagalo Vijeće ministara, isti taj Konaković mrtav-hladan objašnjavao kako bi mogao voditi bilo koje od četiri ministarstva: vanjske poslove, sigurnost, vanjsku trgovinu ili civilne poslove.










