Ukrajinska novinarka Darija Meščerjakova u intervjuu za The Geopost govorila je o situaciji u Ukrajini i
ruskoj propagandi.
Meščerjakova je među
ukrajinskim novinarima koji su došli na Kosovo nakon što je Rusija napala
Ukrajinu.
Između ostalog, u intervjuu za
The Geopost rekla je da Ukrajina prolazi kroz isti rat kroz koji su prošli
Albanci i Kosovo.
"Ali ono što sada vidim,
Ukrajina prolazi kroz isti rat kao što su prošli Albanci i Kosovo", rekla
je Meščerjakova.
Što se tiče ruske propagande,
navela je da je ona ista kao i srpska i da obje koriste isti mehanizam i iste
laži.
Koriste isti mehanizam, iste
alate, iste laži, rekla je.
- Kakva je situacija u Ukrajini?
Meščerjakova: Hvala što ste me pozvali ...jako je teško reći kako
je sada, jedino što mogu potvrditi je da trenutno nema sigurnog mjesta u
Ukrajini, jer je Rusija odlučila samo terorizirati Ukrajinu - granatiraju male gradove i sela, velike
gradove, civile i to namjerno, jer žele zaprijetiti Ukrajincima da prisile
vladu, da prisile predsjednika na predaju.
Otišla sam iz Kijeva početkom
marta jer ga je Rusija intenzivno granatirala i bilo je jako strašno.
Od tada je Kijev koliko-toliko
siguran, rekla bih, ali malo je prerano da se vratim jer svaki dan vidim kako
civili ginu u svim regijama Ukrajine, također u Kijevu, a moji roditelji žive
na okupiranom području .
S jedne strane, sretna sam što
ukrajinska vojska bombardira njih, vojne baze, ali s druge strane, jako sam
zabrinut jer moji roditelji žive tik uz te vojne baze i kad oružje eksplodira,
nikad se ne zna gdje će letjeti i gdje će sletjeti, tako da je u biti situacija
jako komplicirana jer vidim koliko je Evropa umorna od rata u Ukrajini, ali mi ne
smijemo da se umorimo od ovog rata.
- Kako je biti susjed s Rusijom?
Meščerjakova: Znate - kao osoba koja je odrasla u Rusiji - ja sam
djetinjstvo provela u Rusiji jer je moj tata porijeklom odande.
Živimo nekako na granici s
Rusijom i uvijek sam osjećao tu aroganciju prema svojoj naciji od svoje porodice
– ruskog dijela porodice.
Odrastala sam s njima, jeli smo za
istim stolom, spavali u istom krevetu, ali sada me zovu nacistom, jer previše
gledaju TV. Vidjela sam ovaj razvoj
njihove propagande tokom Putinovog perioda vladavine, kako su moji rođaci
postajali sve agresivniji prema nama, kad god smo stigli, bilo je to samo 150
km ili tako nešto. Kada smo prešli
granicu, Rusi su bili tako arogantni prema nama, prvo su nam rekli, kradete nam
plin, pa zašto učite ukrajinski jezik, rekao sam jer je to jezik moje zemlje.
Ma, zaboravi, nikome neće trebati, treba se držati Rusije.
A onda su 2014... bilo je to kasnije..., postali toliko agresivni da smo
prekinuli veze s našom ruskom porodicom. Bilo je samo nekoliko ljudi u porodici
mog oca, koji su još uvijek bili u kontaktu s njim, ali u februaru 2022. prestali
smo kontaktirati i s njima jer su rekli da je rat lažan i da sam ja izmišljala
granatiranje i da to nije činila Rusija .
Dakle, u biti, jako je teško
živjeti u takvoj matrici, da tako kažem, kada ljudi niti ne shvaćaju što se
događa, samo gledaju televiziju i nemaju novca da odu iz regije. Cijeli život
žive u istom selu u istom gradu u istoj regiji i ne vjeruju da neki drugi život
postoji.
Kada sam otišla studirati u Njemačku,
cijela moja ruska porodica govorila je da će se Evropska unija uskoro raspasti
-pa zaboravi na Evropsku uniju. I nisu vjerovali da je život u Evropskoj uniji
u redu, da su ljudi dobri prema meni, a ne kako su oni zamišljali, ako si stranac,
nikoga nije briga za tebe - to nije istina.
Dakle, jako je teško živjeti s
takvim susjedom, jer se njih ne može urazumiti, uvijek su iracionalni, nisu
analitični i vrlo su, vrlo arogantni i agresivni prema Ukrajincima.
-Na koji način ruska propaganda koristi ukrajinsku krizu i invaziju da napravi više propagande?
Meščerjakova: Ne znam ni kako napraviti više propagande jer ono što su radili najmanje dva desetljeća, to je već previše.
Oni samo lažu, a budući da njihov
narod ne želi čitati nešto drugo, to je u biti droga.
Prikazuju se kao ovi dileri droge
na TV-u. Oni žele više mržnje, više uzbuđenja, više razgovora, više agresivnog
razgovora, i ljudi, oni se više zaraze ovom drogom, oni pale TV samo da vide
više, više borbe. Ja sa pola života provela u Rusiji i znam kako je, ne govorim
o Moskvi ili Sankt Peterburgu, govorim o malim regijama Rusije.
Stvarno ne znaju što da rade osim
da gledaju televiziju, a oni vjeruju u to, a kad im ja pokušam postaviti
pitanje, nitko ne zna odgovor, nego samo pokušavaju govoriti iste slogane kao
na televiziji i to je to.










