Iza prozora nemirnog sna...

Već neko vrijeme kopnim nad tezom da ljudska zajednica, ako baš hoćete civilizacija ako je ikada uopće evoluirala, u zadnjih nekoliko stoljeća, kod nas nabijenih u nekoliko desetljeća, definitivno devoluira. Isto vrijedi ili je primjenjivo na politički život u Bosni i Hercegovini. Ako se ovaj trend zadrži još samo neko vrijeme, dogledno kratko, Bosanci i Hercegovci – uključno i Bošnjake – doista, neće imati za koga glasati jer nijedna od organiziranih opcija, naročito dvije najstarije i najveće na sceni, ni na koji način neće ispunjavati ni minimum potrebnih i dovoljnih uvjeta – o državotvornom i moralnom kredibilitetu da i ne govorimo – da bi im normalan čovjek povjerio ključeve od kuće na čuvanje, a kamoli narod, državu i zemlju. 

Ali, to je, koliko god kao problem izgledao veliki, ustvari mali dio ukupnog problema sa kojima se ova zemlja suočava. 

Problemi se množe prostom diobom, doslovno nije moguće ni nabrojati ih ni kategorijalno, a kamoli im dodijeliti vlasničke i druge titulare. Osim ovih koji služe za prostu zabavu puka koji sada radije gleda vijesti i dnevnike nego reality programe, a koji je – svaki – posljedica ili rezultat makar jedne afere, sa tendencijom da se i afere koje im prethode ili za njima slijede počnu umnožavati. Bio je doista, teško zamisliti da može i ima nešto – bilo šta primitivnije, prljavije, bezočnije nepristojnije, surovije i sirovije od svega čemu smo prisiljeni svjedočiti zadnjih recimo, mjesec. 

No, politika koja se temeljela na egoizmu, primitivizmu, beskrupuloznosti i laži(ma), nije mogla očekivati drugačiji kraj od valjanja u vlastitom blatu. 

Ali, Bosna i Hercegovina kao zemlja i država ima neusporedivo većih problema koji su (ponovo) na rubu egzistencijalne opasnosti. 

Dejton, Brisel, Zagreb, Beograd, OHR, visoki predstavnik, izborni zakon, promjene Ustava, Delegacija EU u BiH, izbori, moguće blokiranje izbornog procesa, stalna napetost, pandemija, nema vakcina i ne zna se ni hoće li, a kamoli kad će ih biti, prijetnja novim virusima, prijetnja otvaranjem granica, prijetnja (ponovnim) zatvaranjem u kuće... 

Niz dopunite i/ili nastavite po vlastitom nahođenju. 

Niti ćete sve samo spomenuti, niti će i najduži niz biti i blizu prikaza realnog stanja u zemlji koje se može – radi približne slike stanja – pomnožiti sa stanovništvom na rubu individualnih psihičkih poremećaja i kolektivne psihoze. 

Hladna noć pred velike događaje 

Jasno je da sve spomenute eufemistično rečeno probleme ne može riješiti nijedna stranka, nijedna koalicija. Naročito imajući na umu da ometači svih procesa već decenijama uspostavljaju svoju infrastrukturu koja, osim za glasanje, sa svakom promjenom vlasti služi za sprječavanje bilo kakvih pomaka naprijed e da se ne bi slučajno pokazalo da može bolje, brže i poštenije od onih prijašnjih. 

Nekoliko novih, starih, novostarih i staronovih pokreta, platformi, političkih projekata za sada su pokazali da je 1. građenje vlastite karizme temeljem denunciranja prethodnika, otkrivanja njihovih mutnih poslova, radnji i ponašanja, kratkog daha i da je nužno hitno i žurno nešto poduzeti u smislu osvajanja srca nuđenjem nade, a radi osvajanja izbora; u tom smislu, najbolje bi bilo početi nešto konkretno raditi i u stvarnosti koja nije virtualna. 2. nevjerovatno političko sljepilo ili makar, kratkovidost, neinformiranost ili da znaju nešto što mi ne znamo (u što iskreno sumnjam), pokušajem koaliranja sa najgorim među lošima čime je platformu na kojoj je počivao taj recimo, pokret koja se u međuvremenu izdigla vrlo visoko, doveo u kritičnu strukturalnu nestabilnost, a svoj vlastiti položaj u neravnotežu koju će teško izbalansirati. I 3. da u ovoj zemlji baš svako može biti predsjednik nečega i da je najčešće biti predsjednik nečega – koliko god da je to nešto bezveze – malim ljudima velikih sujeta, sasvim dovoljno. 

Svako ima pravo biti glup. 

Mnogi od te beneficije profitiraju, ali su rijetki oni koji na njoj izgrade karijeru. Na populizam, negiranje struke, zanemarivanje nauke, pogrešnu kadrovsku politiku, programe ispod svake razine znanja i ozbiljnosti i da ne nabrajam dalje, sve ono čega smo žrtve već tri desetljeća jedini valjan odgovor je kombinacija kredibilnosti, poštenja, transparentnosti i poštovanja najboljeg mogućeg znanja, sistematski kulturološki i duhovni i ekonomski oporavak u kojemu će vladanje podanicima zamijeniti služenje građanima i stanovnicima. 

Oktobar 2022. nije daleko, a posla je puno... 

Što će reći da je još jučer trebalo početi raditi. 

Doduše, nama valja preživjeti do oktobra i ove, a kamoli sljedeće godine.

Kako je krenulo sa mjerama i kontramjerama, opuštanjem i raspuštanjem, vrlo brzo bi se kratkotrajno otvaranje moglo bolno zaključiti dugotrajnim zatvaranjem.