Piše: Dr. Edin Urjan Kukavica
Ne želim ulaziti u motive i razloge onih koji su osmislili, predložili, prihvatili i na kraju izglasali ozakonjeno rješenje po kojemu prognani, protjerani i izbjegli mogu glasati izvan mjesta boravišta prije progonstva.
Nema smisla, a i poznati su i motivi i razlozi.
Isto tako, ne želim reći da ta odluka na najizravniji način potkopava, a pogotovo da je izravno protivna i duhu i slovu Anexa VII "svetog Dejtonskog sporazuma". Ne pada mi na pamet da ustvrdim da se upravo tom odlukom / rješenjem pomoglo, završilo i konačno, legaliziralo etničko čišćenje.
Umjesto toga, rado bih nekog stručnjaka za srpsko pravo pitao da li - i ako da, koliko - tvrdnja da nije genocid nego, strašni, gnjusni, monstruozni zločin umanjuje činjenicu da je na jednom mjestu, u samo nekoliko dana pobijeno više od 8.000 ljudi, potom zatrpano u masovne grobnice pa onda nekoliko puta građevinskim mašinama prekopavano i preseljavano... i tako dalje?
Kakva je suštinska razlika u nazivu zlodjela ako je - kao što jeste - zlodjelo učinjeno, dokazano, nekoliko puta potvrđeno i osuđeno?
Koliko vrijedi Bošnjak
Poslije odgovora na gore navedena pitanja, pitao
bih nekog stručnjaka za bosanskohercegovačko pravo, istovrsni patriotizam i
jednu, jedinu, jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu, a nakon što su svi srpski
politički subjekti suglasni da treba smijeniti nekoga ko je preživio genocid
zato što je podnio prijavu protiv nekoga ko ga je negirao i temeljem šutnje
probosanskih političkih objekata (osim dva reagiranja na fizičke prijetnje, bez
spomena najavljene i vrlo ostvarive političke egzekucije), pitao bih:
"Koliko vrijedi jedan povratnik u RS, u sjeveroistočnu Bosnu, u Podrinje,
da ne kažem u Srebrenicu (koje su nam puna usta), a kamoli predsjednik
opštinske Skupštine i kako to da napad na mjesto i fukciju, a kamoli ličnost
nije napad na Bošnjake nego... nešto drugo? Ili ništa?
Silno nas je nervirala decenijska zabrinutost bivšeg visokog predstavnika.
Rado i spremno prigovaramo HDZ / HNS-ovom prijedlogu Izbornog zakona, a Čoviću nabijamo na nos da mu jedan Hrvat u "njegovoj" Hercegovini vrijedi kao tri, četiri, nekoliko u Orašju...
