Prema riječima nekih od njegovih kreatora, Dejton i nije zamišljen kao temelj za izgradnju države. On je primarno (i jedino) sporazum o prekidu rata.
Piše: Sead Numanović
Specijalni izaslanik za zapadni Balkan američkog State Departmenta Gabriel Escobar opet je dao izjavu koja u značajnom dijelu "političkog Sarajeva" nije dobro odjeknula.
"O građanskom konceptu za Bosnu i Hercegovinu može se razgovarati tek nakon što ona postane članica Evropske unije, a dotad je okvir Dejonski sporazum" rekao je on.
Poruku Bosni i Hercegovini uputio je - opet - posredstvom medija iz regiona, ne iz Bosne i Hercegovine.
Escobar, tako, smatra kako BiH trenutno nije funkcionalna država jer bh. institucije "već dugo" nisu učinkovite, "što nije posljedica Dejtonskog sporazuma nego izostanak dobre volje" političkog vodstva u BiH.
Taj je sporazum "25 godina bio uspješan u održavanju mira u zemlji" te on nije uzrok problema u BiH.
"Problem su neodgovorno vodstvo, korupcija, političari koji insistiraju ostati na vlasti pod svaku cijenu", rekao je Escobar u intervjuu za Hinu.
Koliko je ovo tačno, znamo mi koji živimo u Bosni i Hercegovini.
A isto tako znamo da sa ovim i ovakvim ustavom, skrojenim u Dejtonu, Bosna i Hercegovina nikada, ali nikada, neće ući u Evropsku uniju.
Uostalom, Brisel je to već i prestao ponavljati.
Dok je to Brisel ponavljao, Escobar se bavio drugim poslovima.
Zato mu je ta lekcija promakla.
Još je visoki predstavnik Paddy Ashdown prije nekih 17 godina govorio o tome da se iz dejtonske faze mora preći u briselsku.
To znači i da se dejtonski ustav mora mijenjati. I dobrano promijeniti PRIJE nego BiH bude u fazi pristupanja.
Escobar sigurno zna da nema države koja je u Evropskoj uniji, a da barem jednom nije dobrano promijenila i svoj Ustav.
Također, on zna i da je jedan od 14 prioriteta Evropske komisije upravo to - promjena Ustava i ukidanje diskriminacije koja je "iskovana" u Dejtonu i kojom je mnogima u BiH uskraćeno jedno od temeljnih ljudskih prava - biračko.
Escobarova današnja poruka, stoga, više je dnevnopolitički manevar kako bi se stranke u Bosni i Hercegovini, primarno one u Sarajevu, "nagovorile" da se još jednom vrate pregovorima o izbornoj reformi.
Sasvim slučajno, tek na njegov istup i takvu poruku odgovorio je predsjednik Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović stavom da se izbornoj reformi treba i mora vratiti, ali nakon izbora.
Problem se, međutim, pojavio onog momenta kada se, umjesto eliminacije diskriminacije i ispunjenja cijelog niza presuda Evropskog suda za ljudska prava, počelo grozničavo tražiti rješenje kako riješiti hrvatsko pitanje u BiH.
Voda se toliko zamutila, a diskriminrani gurnuti sa scene. I naravno da je sporazum izostao.
Nesumnjivo je da Escobar ima dobru namjeru.
On, vjerovatno, duboko vjeruje u to što govori. I zasigurno želi vidjeti BiH sa kandidatskim statusom i u dinamičnim pregovorima s EU u kojima se poglavlja zatvaraju brže nego li se otvaraju.
Ali, u trenutno važećem aranžmanu, ovlasti su isprepletene, vrlo ih je malo u rukama države Bosne i Hercegovine - glavnina je na entitetskim i kantonalnim nivoima.
To znači da se o obrazovanju pitaju uglavnom kantoni - 10 ministara, plus entitetski ministar, plus "ministar" Brčko Distrikta.
Isto je i za zdravstvo, unutrašnje poslove, a ekologija je posebna priča.
Pravosuđe bolje i da ne pominjemo!
Dakle, čak i ako BiH nekim čudom dobije kandidatski status za EU (a neće!), sa ovom i ovakvom strukturom raspodjele moći, mehanizmima ovlasti i blokada, neće se desiti ništa dobro.
Američki zvaničnik govori i o konceptu građanske države koji zagovara dio međunarodne zajednice.
Ističe i da se o tome može razgovarati „možda u budućnosti”, nakon što BiH postane članica Evropske unije.
Ipak, i ti su razgovori već počeli.
Oni idu bolno sporo i teško ponajviše zato što se nastoji očuvati dejtonska struktura BiH.
A ovdje ne mislimo o "tronošcu" kao kičmi Bosne i Hercegovine.
Ona će još dugo biti država Srba, Hrvata i Bošnjaka, bez obzira koliko brojčano bilo koga od ova tri naroda bilo u Bosni i Hercegovini. I to nije, ili ne bi trebalo biti niti nešto novo, a pogotovo ne sporno. Uostalom, BiH tako postoji već stotinama godina. I uvijek smo se dičili time da je BiH EU u malom, da je njen glavni grad mjesto gdje su na par stotina kvadratnih metara džamija, sinagoga, katedrala i crkva. Ne jednom smo znali oštro otresti brojne zapadne zvaničnike koji su pričali o "muti-multi", a da nisu shvatali da je to naš život, naša tradicija, naš aksiom...
No, BiH ne može postati država u pravom smislu riječi sve dok se Dejton koristi kao alat za njeno komadanje.
Uostalom, prema riječima nekih od njegovih kreatora, Dejton i nije zamišljen kao temelj za izgradnju države. On je primarno (i jedino) sporazum o prekidu rata.
U tom i takvom Dejtonu Ured visokog predstavnika (OHR) je jedna od temeljnih odrednica.Njemu su izglasane i posebne ovlasti. I kako kriza u BiH eskalira, rastu i očekivanja da Christian Schmidt posegne za tim svojim "mačem".
A on to ne može jer nema podršku za takvu aktivnost.
I nedvosmisleno mu je s obje strane Atlantika poručeno da se "mača ne laća".
(Nastranu sada što je sasvim upitno koji bi efekat imala jedna takva mjera i da li bi se ona uopće mogla provesti...)
Zamršeno?
To je Bosna i Hercegovina posljednjih više od dvije decenije.
Njeno dejtonsko funkcioniranje u vremenu Ashdowna bilo je historijski incident, a nipošto pravilo da se na osnovu Dejtona može izgraditi evropska BiH!
Stoga, ukoliko se od BiH želi napraviti evropska država, onda će se, barem, neki kompromis između građanske i tronacionalne BiH morati postići.
Čim prije!
Do tada, vijesti o tome šta je rekao Escobar i escobari - domaći i strani - sve češće slušat će se na putu iz BiH k EU na koji kreću kompletne porodice.
U jednom pravcu.
