Dragan Čović postavlja sve nemogućije zahtjeve. Čvrst je u stavu da se prefiks za izabrane članove kolektivnog šefa države neće mijenjati. On, dakle, mora biti izabran kao "hrvatski" član. I tačka! Lider HDZ BiH i Udruženja građana HNS, uz ovaj ima još par isto tako nemogućih zahtjeva.
Piše: Sead Numanović
Angelina Eichhorst, direktorica u Evropskoj službi za diplomatske odnose (EEAS) i Matthew Palmer, specijalni izaslanik State Departmenta za izbornu reformu stižu u Bosnu i Hercegovinu za tačno sedam dana.
Oni, kako saznaje Politicki.ba, dolaze s otvorenom povratnom avionskom kartom.
Eichhorst i Palmer stižu u posljednju misiju, "the final push".
Šanse za uspjeh njihove misije kopne brže od snijega na sarajevskim brdima.
Kriza u Bosni i Hercegovini, koju generira Milorad Dodik, bukti.
Dok se u javnosti sve glasnije priča o opasnostima rata, diplomatski dvojac nastoji ishoditi promjene Izbornog zakona i Ustava Bosne i Hercegovine, kojima će se - kako se u Sarajevu percepira - u narednom mandatu u Predsjedništvu BiH ustoličiti Draga Čović umjesto Željka Komšića.
Sve je protiv njih i tog njihovog plana.
Predvodnik je Dragan Čović. On postavlja sve nemogućije zahtjeve.
Čvrst je u stavu da se prefiks za izabrane članove kolektivnog šefa države neće mijenjati. On, dakle, mora biti izabran kao "hrvatski" član. I tačka!
Lider HDZ BiH i Udruženja građana HNS, uz ovaj ima još par isto tako nemogućih zahtjeva.
Već smo izlizali tastaturu pišući da Draganu Čoviću nikako ne odgovara bilo kakav dogovor, bilo kakvo rješenje u vezi s izbornim reformama.
Zašto?
On je efektivni "predsjednik svih Hrvata u BiH". Ne postoji stvar, ma koliko sitna bila, a da se njega ne pita i da on ne odlučuje.
A nema ama baš nikakve odgovornosti.
Kad god ga se pritisne, on na sto iznese problem "legitimnog predstavljanja" kao odgovor. Poruka je jasna - instalirajte me na poziciju koju želim, pa ćemo razgovarati.
I tako već godinama i godinama, Čović iza dimne zavjese "legitimnog predstavljanja" krije sve što hoće.
Njemu rješenje izbornih odredbi ne odgovara i zato što gubi pogon svoje apsolutne vlasti, ali i Hrvatsku, koju je utamničio pričom o "planetarnoj nepravdi" koja se nanosi bh. Hrvatima.
Predsjednik Vlade Hrvatske Andrej Plenković nedvosmislen je u stavu da se nacionalna odrednica "ne smije dirati", jer bi to značilo temeljne promjene Dejtonskog sporazuma.
Ni on se ne osvrće na činjenicu da je upravo to jedna od ključnih odrednica zahtjeva Evropskog suda za ljudska prava (ECHR) u Strazburu, te pripadajuće Venecijanske komisije koja daje konačni sud o svakom predloženom i/ili mogućem rješenju.
Eichhorst i Palmer mogli bi imati neku šansu za uspjeh kada bi se članovi Predsjedništva BiH birali indirektno - u Parlamentu BiH.
No, to neće ni da čuje Milorad Dodik.
Iako je ta opcija "prihvatljiva" Čoviću, njegov koalicioni partner - Dodik, stao je ispred njega i odbio glat bilo kakvu priču o tom modelu.
Dodika i entitet RS malo dotiče prijedlog promjena Izbornog zakona i Ustava BiH.
No, on je dodatni instrument Čovića u opstruiranju dogovora.
U bošnjačko-bosanskohercegovačkom političkom bloku vlada rašomon.
SDP neće učestvovati u najavljenim pregovorima diplomatskog dvojca s političkim strankama. Taj stav važit će sve dok Dodik ne okonča blokadu državnih institucija i one ne profunkcioniraju.
SDP BiH u državnom parlamentu, gdje bi se svaki dogovoreni model morao verificirati glasanjem, ima četiri poslanika. Veliko je pitanje kako bi oni glasali da im na sto stigne neki dogovor.
Upitan je još jedan poslanik - Mirsad Kukić, predsjednik PDA (u odlasku). Njemu su svježe objavljene američke sankcije i samo on zna kako bi se opredijelio.
Naša stranka s četiri poslanika bi, najvjerovatnije, glasala za usaglašeni model.
NiP je - transferom Denisa Zvizdića - dobio svog poslanika u državnom parlamentu. U konačnici i on bi - vjerovatno - bio "za".
Tri poslanika DF-a bi bili protiv.
Pet poslanika okupljenih oko HDZ BiH valjda bi bili "za".
Najveća poslanička grupacija u državnom parlamentu - ona iz SDA (njih osam), vjerovatno bi bila - "za".
A "za" bi trebali biti i srpski poslanici.
No, teško je vjerovatno da će do glasanja uopće doći.
I nije problem samo potpuni haos koji vlada na političkoj sceni.
Problem je i u tome što evropski blok nije jedinstven.
EU je stava da se reforma treba provesti čim prije.
Eichhorst i Palmer, kako napisasmo već, dolaze s otvorenim datumom na povratnoj karti.
Njihov je plan da se 25. i 26. januara razgovara u Sarajevu sa svima (koji hoće).
A onda se format seli negdje.
Raniji plan bio je da se svi akteri "zaključaju" u pitoresknom luksuznom hotelu M Gallery kod Tarčina. Učesnici razgovora mogli bi prošetati "da razbistre mozak" obližnjom šumom, odsjesti u nekom od bungalova (i napiti se tokom noći, ako im je ćeif i o svom trošku), kupati u hotelskom bazenu dok se pate s mogućim modelima...
No, od te se lokacije odustalo.
Ali od ideje nije!
Sada se razmatraju opcije nekog izoliranog planinskog "resorta", gdje bi se danima prebirali papiri, zavrtale ruke i uši... Ili bi se išlo u neku "topliju" destinaciju na jugu zemlje, neko relativno zaklonjeno mjesto gdje bi se, "kupajući" se na suncu ispod stakla, debatiralo.
Još definitivno nije prelomljeno gdje će se druga runda razgovora naredne sedmice održati.
A na stolu su već i sankcije.
U pripremnim razgovorima učesnicima pregovora jasno je rečeno da su sankcije na stolu i da se oni koji budu oglašeni krivim, neće dobro provesti. I ta se prijetnja sve glasnije ponavlja kako šanse za (ne)uspjeh postaju izglednije.
Prema onome što se može dokučiti do sada, jasne su barem dvije stvari: neki od međunarodnih zvaničnika u BiH već su "nanišanili" HDZ i SDA za novi val američkih sankcija, koje bi slijedila EU ili barem većina država ovog bloka. Sada samo treba "mesa" za argumentaciju te pripremljene odluke.
To čini pogotovo SDA više nego opreznom.
Ima još jedan, bitniji razlog zašto su u SDA takvi kakvi jesu.
Nipošto oni ne žele biti viđeni kao neko ko je "Amerikancima zalupio vrata pred nosom".
Evropljani, pak, nastupaju oslabljeni stavom Njemačke da je izborna reforma u izbornoj godini - besmislena!
A Njemačka je ipak najjača država EU.
Plastično opisano, razgovori o izbornoj reformi tako izgledaju kao skupljanje vode rešetom.
Ipak, međunarodni posrednici su se najavili i dolaze naredne sedmice.
Ako izmjene zakona ne budu prihvaćene, diplomatske misije zapadnih država će se fokusirati na tzv. izborni integritet.
Šta je to?
Radit će temeljito na sređivanju biračkog spiska i njegovom čišćenju od davno preminulih, ali i onih koji su se iselili. I to je već samo po sebi više nego zahtijevan posao.
Sljedeća "meta" stranaca u BiH su birački odbori. Oni će morati biti imenovani u zakonskom roku, mnogo prije održavanja izbora i svako koga izbori zanimaju imat će priliku da vidi ko sjedi u biračkom odboru njegovog biračkog mjesta i moći će prijaviti da li je ta osoba prikladna za obradu glasačkog materijala.
A i taj proces će morati biti bitno unaprijeđen. Morat će se skratiti rokovi za dostavu obrađenog materijala Centranoj izbornoj komisiji, jer je ustanovljeno da je višesatna rupa u tom procesu sasvim dovoljna za (bez)brojne manipulacije glasačkim listićima i kutijama.
Elektronsko skeniranje glasačkog listića najvjerovatnije ovog puta neće biti novina izbornog procesa. U najboljem slučaju moglo bi se desiti da oni (skeneri) budu postavljeni na nekoliko biračkih mjesta čisto kako bi se najavili kao inovacija općinskih izbora dvije godine kasnije.
Stranci u BiH će se maksimalno angažirati i na tome da izbora bude. S jedne strane radit će sve što je u njihovoj moći da odagnaju prijetnje bojkotom, koje svako malo horski ponavljaju Dodik i Čović, a sa druge nastojati mobilizirati što veći broj birača, jer je ovaj izborni proces pošteniji nego bilo koji prethodni.
Iako je rastuće pitanje da li će izbora biti u prvoj ili drugoj sedmici oktobra ove godine, stranci u BiH su odlučni da se to pitanje uopće ni ne pojavljuje.
No, vidjet ćemo.
Više od dvije godine rada na reformi izbornog zakonodavstva, u najmanju ruku, moglo bi rezultirati očišćenim biračkim spiskovima i biračkim odborima...
