Bošnjaci Kosova su jedan od šest naroda koji po Ustavu Kosova pripadaju kategoriji ostalih. Po brojnosti su odmah iza Albanaca i Srba koje su dvije najveće zajednice na Kosovu. O položaju, ali i izazovima Bošnjaka razgovarao je Harun Nuhanović, ispred portala Bosnevija s bošnjačkom članicom kosovskog Parlamenta, Dudom Balje.
Kakav je položaj Bošnjaka na Kosovu?
Ništa se ne razlikujemo od drugih zajednica na Kosovu. Poslije Albanaca i Srba smo najbrojniji od ljudi koji bitišu na Kosovu. S obzirom da je posljednji popis od strane Srba bojkotovan, mi se matematički vodimo kao druga zajednica po broju. Prije jedanaest, dvanaest godina bilo je 32 000 Bošnjaka. Danas nas je manje s obzirom da je veliki trend odlaska ljudi sa Kosova. Nije to samo trend među Bošnjacima nego i među drugim zajednicama. Poslije januara će vjerovatno biti još više odlazaka. Što se tiče politike, prisutni smo na državnom nivou sa garantovana 3 poslanika u Parlamentu što nas sljeduje i Ustavom.
Također, prisutni smo i na lokalnom nivou gdje nas ima više od 5%. Imamo odbornike u Prizrenu, Dragašu, Peći. Čuvamo svoju tradiciju i jezik. U Prizrenu smo autohton narod. Bilo nas je puno prije rata, za vrijeme rata i naravno dan-danas smo tu. Svojataju nas sa svih strana. Albanci smo kada im trebamo, a kada ne trebamo onda nismo sa njima. Srpska strana također ima pretenzije prema nama. I dan-danas postoje paralelne strukture u opštini Dragaš. U tom pogledu, dobijete neke novce ako se deklarišete onako kako oni žele. Oni koji imaju srpske papire imaju i određene beneficije: penziono i zdravstveno osiguranje, besplatno školovanje naravno na srpskom jeziku. Ima takvih ljudi koji ne idu vani trbuhom za kruhom nego ovdje ostaju i sa dokumentima Srbije dobiju beneficije.
Hoćete reći da Srbija privlači na svoju stranu Bošnjake nudeći im ove beneficije?
Da, tako. To je posebno izraženo u opštini Dragaš gdje Bošnjaci Goranci odlaze na tu stranu iz tih sigurnosnih razloga. Oni koji su bez primanja, njima to sve dobro dođe.
Koje su posljedice takvog određenja Bošnjaka, svrstavanja na tu drugu stranu?
Jedni idu na tu stranu, drugi se vremenom asimiliraju sa Albancima jer su jednostavno Albanci jači i moćniji. Primorani smo da učimo jezik jer ne možete živjeti na Kosovu, a ne znati albanski. Kako naučite jezik tako vam postaje normalno ono što rade, nacionalni ponos se smanjuje i onda ste lagan plijen za druge da vas prisvoje. Na prste se mogu nabrojati takvi slučajevi ali na duge staze može imati ozbiljne posljedice.
Da li postoje organizacije koje čuvaju bošnjački identitet živim?
Imamo nevladine organizacije koje se time bave, a u Prizrenu imamo kulturni bošnjački centar. Imamo neku ideju da tamo napravimo biblioteku kako bi djeca mogla da čitaju štivo koje ih interesuje. Međutim, ta kultura se ljubomorno čuva u kući. Mi trebamo svojoj djeci prenijeti taj inat i ljubomoru da si ono što jesi. Recimo moja djeca odu na te koncerte NVO-a i poslije komentarišu petnaestak minuta šta im se svidjelo. Već sutradan, o tome se više ne govori. Taj inat oblikuju roditelji kao što sam ja oblikovala svoju djecu da vole svoje, a tuđe da poštuju. Mislim da je veoma važan taj reciprocitet, poštujem te koliko i ti mene poštuješ. Jedino se tako možemo održati. Mogu ja pričati tvojim jezikom, ali ću te na kraju pozdraviti svojim pozdravom da znaš ko sam. Ja znam i govorim srpski, ali to ne znači da sam Srpkinja i nikada neću biti. Rasla sam u Srbiji ali nikada nismo govorili srpski u kući.
Da li školski program poznaje bosanski jezik i historiju Bošnjaka?
Tamo gdje nas ima više od 5% nastava se održava na bosanskom jeziku: Dragaš, Peć, Mitrovica. Imamo pet učenika u najvećem albanskom selu, Drenici, gdje je zapravo i počeo rat sa Srbijom. To je dijete koje ulazi u školu, a ne zna albanski jer su ga kući učili bosanski. I onda imamo situaciju da mu se osoblje škole obraća na albanskom, a on odgovara na bosanskom što zna biti simpatično. Naravno kroz školovanje djeca nauče albanski da održe kontakt među ljudima. Mislim da bi naša djeca prvo trebala učiti albanski pa tek onda engleski, njemački jer ipak žive ovdje gdje se govori albanski jezik.
Imaju li Bošnjaci zagarantovana mjesta u državnim institucijama osim u Parlamentu?
Naš Ustav kaže da u institucijama 5% mjesta pripada manjinama: Srbi, Albanci i ostali. U paketu ostalih imate Bošnjake, Turke, Rome, Aškalije, Egipćane i Gorance. Onih 6 zvjezdica na zastavi smo mi ostali. I mi imamo svoju zvjezdicu. S koje god strane gledate mi smo prva zvjezdica (smijeh). Opet se svodi na to da li aplicirate i koliku vjeru imate u instituciju da ćete biti primljeni. Mislim da se u dobroj mjeri ovo poštuje jer i mi stalno podsjećamo na to i borimo se svakodnevno za naša zagarantovana ustavno-zakonska prava.
Koliko je poznato, postoji nekoliko bošnjačkih političkih partija koje egzistiraju na Kosovu. Kakav je njihov odnos u političkom životu u Republici Kosovo?
Sada bih se ja trebala pozvati na pluralizam što je donekle OK. Ali, nas je sada oko pet, a imamo isti cilj. Borimo se da bošnjaštvo bude na stabilnim nogama, ali smo također lagan plijen za Albance. Vode se onim zavadi pa vladaj kako bi recimo zavadili mene, lidera jedne političke partije, sa drugim liderima bošnjačkih stranaka. Mi se onda u toj političkoj borbi prepiremo jedni sa drugima što odgovara Albancima kao većinskoj zajednici. Mislim da Albanci već biraju ko im više odgovara od nas. Vetvendose (stranka premijera Kurtija) je već odabrala jednu političku partiju i približila je sebi. Na taj način ona može raditi onoliko za bošnjaštvo koliko Vetvendosa misli da treba zato što je blizu njima. Hrane te, daju ti radna mjesta, daju ti moć koja je ograničena toliko da se boriš onoliko koliko ti ja kao veliki kažem da možeš. Mislim da će svaka albanska partija približiti sebi bošnjačku partiju i promovisati to kao multietničnost. Kontrolisat će nas jer ipak jak Bošnjak nije dobar.
Da li postoji neka vrsta saradnje među bošnjačkim partijama?
