Piše: Dino Mustafić
„BiH nema vremena za gubljenje: ni u vezi sa reformama koje treba sprovesti u vezi sa 14 ključnih prioriteta, niti sa Ekonomskim i investicionim planom za Zapadni Balkan. To je jedinstvena prilika koju treba iskoristiti“, napisao je komesar Evropske unije za susjedske odnose i proširenje Olivér Várhelyi prilikom svoje posljednje posjete Sarajevu. Tako je ovaj mađarski diplomata nastavio da ponavlja već sto puta izrečene foskule. Ignorisao je da se ovaj put pod posebnim okolnostima vidio sa članom Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom koji otvoreno i direktno radi na razbijanju države. Dakle, opet je Evropa vrlo kratkovidna i po drugi put izdaje Bosnu. Podsjetimo se: Evropa je četiri godine mirno gledala kako se principi, na kojima se i sama izgradila, ovdje ruše u krvi, nasilju, otimačini i zločinu. Ona i danas razgovara sa istim politikama koje slave rušitelje tih principa i koji su državu BiH pretvorili u najgore mjesto življenja u Evropi. Dakle, oni se obraćaju onim političarima koji obećavaju kako hoće u Evropu, mada je jasno da neće. Takvi bježe od Evrope jer se boje pravno uređenog prostora u kojem bi njihov politički status bio okončan radi odlaska na dugovječnu robiju. Ali i savremena Evropa živi svoj podvojeni život. U tome jeste i problem odnosa prema političkim problemima u BiH. Ona hoće, a neće. Opet svjedočimo ponovnom vraćanju meke i zasićene Evrope, ono što je 30-ih godina 20. vijeka bilo nazvano „minhenskim mentalitetom“ popuštanja i kompromisa sa zlom. Time se u Bosni izdaje po drugi put u nepunih 30 godina ideja koja je bit Evrope: tolerancija i koegzistencija.
Blazirani osmjesi evropskih zvaničnika koji se obraćaju građanima ove zemlje pokazuju cinične dubine moći njihovih vlada, koje se slažu da je etničko čišćenje i odcjepljenje u etnički utemeljene države jedino rješenje za Balkan. Upravo je Mađarska u potpunosti ogolila svoju politiku u BiH. Premijer Viktor Orban je za partnera u BiH izabrao Dodika, s njim se susreo nedavno u Banjoj Luci, a ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó je u Sarajevu prošle sedmice kazao kako je Mađarska protiv mogućih evropskih sankcija Dodiku. Janez Janša, premijer Slovenije je saveznik u tom razbijanju BiH, autor crtanja novih karata i granica u Evropi. A Milanović ima otvorene simpatije za akcije Dodika kojeg smatra dobrim momkom. I kao što lucidno zapaža politolog Nerzuk Čurak: „Dok je Zapad spavao, uvjeren u planetarnu snagu svojih demokratsko-liberalnih ideja, Evropska unija je izgubila Zapadni Balkan, Zapadni Balkan je izgubio Evropsku uniju, a kao posljedicu tog obostranog geopolitičkog gubitka dobili smo Rusiju na Palama i u Banjoj Luci“. Dodajmo ovome što i ptice na grani znaju: da je ključni problem hrvatsko-srpskih odnosa na Balkanu Bosna i Hercegovina. I to već 150 godina. I u zadnjem ratu se ključno razgraničenje između Hrvata i Srba događalo na prostoru BiH, ovaj put na štetu Bošnjaka. Ali kao i ranije, od Berlinskog kongresa 1878. nadalje, podjela Bosne nije uspjela. Ovo čemu sada prisustvujemo je samo istorijski refren.
Dakle, desničari su opet pustili svoje zazubice jer osjete miris krvi koju je moguće ponovo proliti u srcu Evrope, Diplomati iz EU dugo godina gledaju na Balkan sa puno predrasuda kao vječni nered. Uvjerio sam se u kontaktu sa mnogim od njih kako misle, a diplomatski ne iskazuju: „Ovdje imamo posla su luđacima, varvarima, s vremena na vrijeme prolijevaju mnogo krvi, ali te ubice rade svoj posao i mi ih moramo prihvatiti. Oni čine ono što treba biti urađeno, drugačije ne može. Probali smo diplomatski, ali ne ide. Zato gledajmo u stranu i zažmirimo pred nepravdom, kršenjem zakona i međunarodnog prava“. Tako je BiH opet ogledalo raznih interesnih sfera svjetskih sila u kojem se ogleda i iskrivljeno lice EU.
