Razgovarala: Iman Sporišević
Najavljeno je da će Bosna i Hercegovina sa Međunarodnim monetarnim fondom pregovarati o novom kreditu vrijednom 1,5 miliona KM. Na ovu vijest su oštro reagirali ekonomski stručnjaci koji su poslali pismo Andrewu Jewellu, predstavniku MMF-a u našoj zemlji.
O ovom zaduženju za politicki.ba je govorio Admir Čavalić, jedan od potpisnika pisma.
Društvene promjene
Čavalić je ekonomski analitičar, istraživač i asistent na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Tuzli. Osnivač je udruženja „Multi“, nevladine, neprofitne i nestranačke organizacije koja putem projektnih aktivnosti i programa podstiče aktivno sudjelovanje mladih, ali i građana te pokreće i vodi procese društvenih promjena.
MMF je jedna od najcjenjenijih međunarodnih organizacija i faktora u sferi javnih finansija i makroekonomije. Mora da stručno procjenjujete da su potencijalne opasnosti odobravanja MMF kredita vlastima u BiH izuzetno velike čim ste se odlučili na ovako otvoreno pismo. U kojoj mjeri je opasnost u potencijalno netransparentnom trošenju sredstava - potencijalnoj korupciji - a u kojoj u samoj neadekvatnoj namjeni trošenja sredstava, poput trošenja na tekuću potrošnju, odnosno na plaće i ostale administrativne troškove umjesto na javne investicije, podršku privatnom sektoru i reformama javnog sektora?
- Da, upravo tako. Moramo biti svjesni dvije činjenice – Bosna i Hercegovina ima realnu potrebu za zaduživanjem, naročito u 2021. godini i MMF predstavlja najboljeg moguće kreditora i to zbog dobrih uslova, ali i principa uslovljavanja reformama.
Moram navesti ovo, jer kao što mogu primjetiti, apriorno se razumjelo da je ekonomska struka protiv planiranog zaduživanja kod MMF-a. To nije tačno, već se samo nastoji izvršiti javni pritisak sa ciljem namjenskog trošenja dobivenih sredstva. Upravo navedeno je suštinski problem.
Ukoliko već planiramo dobiti 1,5 milijardi KM kredita, onda ta sredstva treba da se upotpunosti iskoristite sa ciljem provođenja strukturnih, bolnih, ali potrebnih, ekonomskih reformi, u uslovima nestabilnosti budžeta i velikih socijalnih sistema.
U kojoj je mjeri slab odgovor vlasti na ekonomske posljedice pandemije problem nesposobnosti i neznanja, a u kojoj svjesno podrivanje privatnog sektora?
- Vjerovatno da je riječ o nesposobnosti, neznanju i općoj tromosti pri donošenju ključnih odluka u kriznim vremenima. Također nedostaje inovativnosti u modeliranju rješenja. Rezultat je zakašnjela reakcija vlasti.
Istina, oporavak naše zemlje najvećim dijelom zavisi od kretanja na EU tržištu. Brzi oporavak Njemačke, Italije i drugih ključnih tržišta, podrazumijeva pokretanje izvoza, revitalizaciju dijaspore i posljedično pozitivne ekonomske promjene u BiH.
Svejedno, ne smijemo odustati od domaće ekonomske politike i sve to prepustiti slučaju. Krize su najbolje za provođenje određenih ekonomskih reformi.
Realizacija mjera iz akcionih planova je izostala
Kako biste Vi tačno usmjerili sredstva - da možete - na nivou entiteta ili Vijeća ministara? Koje biste dizajnirali prioritetne mjere za brzu podršku privatnom sektoru? Koje od strukturalnih reformi su najvažnije?
- Potrebno je reformirati fiskalni okvir, konkretno fiskalno opterećenje na rad, zatim prilagoditi radno zakonodavstvo novih uslovima poslovanja, te restruktuirati velike sisteme poput zdravstvenog i PIO. Tu su svakako i kontinuirane reforme pravosuđa, obrazovanja i slično. To bi bio set strukturalnih reformi.
Kada je riječ o usmjeravanju sredstava, prioritet je digitalna transformacija i industrijska zaštita. Moramo podržati digitalnu transformaciju javne uprave, privrede i čitavog društva, te raditi na poboljšavanju industrijske zaštite u kontekstu Covid-19 pandemije.
Na kraju, bilo kakva finansijska podrška privredi mora biti uslovljena promjenom ponašanja konkretnog privrednog subjekta. Mislim ovdje na novi modeli distrubucije, proizvodnje i slično.
Zašto MMF u uslove ovih velikih kreditnih sredstava ne uključi neke od mjera koje predlažete? Nemoguće da njihovi eksperti ne razumiju važnosti ovih reformi.
- Većina stvari je uključena u date uslove, međutim problem je loša realizacija dogovorenih mjera. Reformska agenda i paket zajedničkih socioekonomskih reformi nude niz dobrih rješenja, ali je realizacija mjera iz akcionih planova izostala. Ironično je da je u 2019. godini fokus reformi bio na zdravstvenom sistemu. Zamislite kako bi dočekali pandemiju da smo uradili barem pola od predviđenog.
Progresivni ekonomisti redovno imaju neformalne sastanke sa predstavnicima međunarodne zajednice i MMF-a. Predložena rješenja za BiH su manje više usaglašena sa obje strane. Pravo pitanje je kako uspjeti u tome da mehanizam uslovljavanja funkcionira u praksi.
Zbog toga ovo pismo – sa ciljem konkretnih i mjerljivih uslova čija implementacija će garantirati tranše kredita u trogodišnjem periodu.
U kojoj mjeri građani uopće razumiju kako se troši budžetski novac, a to je njihov novac? Kako raditi na budžetskoj pismenosti građana?
- Moramo postati svjesni da smo svi poreski obveznici tj. da kroz sistem poreza doprinosimo formiranju javnih finansija. U tom smislu niko vam ne dodjeljuje novac, već samo vraća odnosno (re)distribuira.
Nekome više, nekome manje – domaće kriterije uglavnom određuje stranačka pripadnost, korupcija i nepotizam. Slično tome, krediti ostaju da se vraćaju sredstvima poreznih obveznika.
Vjerujem da treba proći još godina, desetljeća, kako bi građani imali jasniju viziju o tome šta podrazumijevaju budžeti. To se može ubrzati ekonomskim obrazovanjem, što je uglavnom u domenu nevladinog sektora.
