Razgovarala: Tamara Nikčević
Hrabreći zvaničnu Podgoricu, komesarka EU za proširenje Marta Kos ponavlja da će Evropska unija u narednim godinama u svoje članstvo primiti najprije Crnu Goru, a onda i Albaniju. Međutim, sada dodaje da će sporazumi o pristupanju novih zemalja u EU sadržati novu odredbu, koja će Evropskoj komisiji omogućiti da sankcioniše članice koje ne budu poštovale pravila i vrijednosti Unije. U tom smislu, Sporazum o pristupanju Crne Gore biće prvi koji će uključivati posebne zaštitne mehanizme, izvučene iz iskustva sa Mađarskom.
"Kada je riječ o pridruživanju Crne Gore Evropskoj uniji, spremnost i pozitivno raspoloženje Brisela su nesporni. Pitanje je samo da li će Crna Gora do 2028. godine zaista uspjeti da okonča pregovore sa EU", kaže za Politicki.ba predsjednik Crnogorskog helsinškog odbora (CHO) i nekadašnji ambasador Crne Gore u Vašingtonu i pri Svetoj Stolici Miodrag Vlahović.
Ambasador Vlahović kaže da je proces ulaska Crne Gore u EU otežan zbog činjenice da ga vode antievropske snage.
Anticrnogorska vlast
"Riječ je o političkim strukturama i političkim ličnostima unutar vladajuće strukture u Podgorici koje su, tokom svog višedecenijskog političkog djelovanja, i unutar Crne Gore i u komunikaciji sa inostranim partnerima, konstantno emitovali antizapadne, antievropske, anticivilizacijske poruke, stavove i programe. I od toga nisu odustali. S jedne strane, Crna Gora je prva sljedeća članica EU; istovremeno, njeni najviši državni zvaničnici ne samo negiraju genocid u Srebrenici, slave, podržavaju i opravdavaju stare i nove ratne zločinice i kvislinge, nego i, kao protagonisti anticrnogorske politike, pokazuju izrazitu netrpeljivost prema svim manjinama u Crnoj Gori", kaže bivši šef crnogorske diplomatije.
Zašto kažete da je politika vladajuće većine - anticrnogorska?
VLAHOVIĆ: Više puta je potvrđeno da u aktuelnoj Vladi Crne Gore nema ni jednog etničkog Crnogorca. Ne mislim da bi Vlada Milojka Spajića bila bolja ako bi imala jednog ili dvojicu ministara etničkih Crnogoraca, ali bi bila reprezentativnija u smislu demografske, etničke i kulturne strukture Crne Gore.
Iako su autentične evropske snage, proevropske partije i pojedinci, potvrđeni izvan vlade, njihov ključni napor postaje da našim prijateljima u Briselu objasne da nisu - antijevropljani. To znači da je aktuelna vlast uspjela da pojedine, često i politički i intelektualno inertne činovnike u Briselu, ubijedi u to da je svaka kritika na račun politike Spajićeve Vlade zapravo antievropski stav.
Većina partija manje brojnih naroda, uključujući Bošnjačku stranku (BS), čiji je predsjednik ministar vanjskih poslova Crne Gore, dio su Vlade premijera Spajića. Lideri albanskih i Bošnjačke stranke, koji su participirali i u prethodnim vladama, očito ne misle da je vlast anticrnogorska i antievropska.
VLAHOVIĆ: Bošnjačka stranka Ervina Ibrahimovićanije, nažalost, nije Bošnjačka stranka pokojnog Rafeta Husovića. Ulaskom u Spajićevu Vladu, Ibrahimović je prihvatio ulogu kolaboracioniste. Naravno, kao ministar vanjskih poslova Crne Gore, Ibrahimović zna zašto je, destruktivno i loše po Crnu Goru, pristao da sarađuju sa nacional-šovinistima, uključujući predsjednika Skupštine, četničkog vojvodu Andriju Mandića, kao i sa premijerom Spajićem, koji je, po tvrdnjama političara iz njegovog Pokreta Evropa sad (PES), "veći Srbin i od Mandića". Koga izvan Crne Gore raduje pozicija Ibrahimovićeve Bošnjačke stranke, lako je pretpostaviti. Jedna od adresa koja je oduševljena takvom politikom svakako je zvanični Beograd.
Sa druge strane, dio objašnjenja za trenutnu poziciju Bošnjačke stranke Ervina Ibrahimovića trebalo bi potražiti u činjenici da crnogorska, demokratska, građanska i evropska opozicija nije uspjela da održi jedinstvo svog političkog bloka nakon poraza na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. godine.
Zašto nije?
VLAHOVIĆ: Zato što, za početak, nisu formirali vladu u sjenci, niti povukli poteze koji bi onemogućili da se Bošnjačka stranka i Nova srpska demokratija četničkog vojvode Andrija Mandića spoje u tački veoma lošoj po crnogorski državni i društveni interes. Govorim o procesu tzv. etno-federalizacije Crne Gore. I Ibrahimović i Mandić zagovornici su lažne, neodržive i destruktivne teze da su oni jedini autentični predstavnici sopstvenih naroda, da ih samo oni politički predstavljaju. Što nije istina. Ili, da budem precizniji: ta tvrdnja je, na žalost crnogorske istorije, kulture i tradicije, istinitija u slučaju četničkog vojvode Mandića.
Zašto BS nije prešla cenzus u Podgorici
U kojem smislu?
VLAHOVIĆ: U smislu unisonosti. Mandić je, naime, dominantan predstavnik srpskog naroda u Crnoj Gori, čiji je odnos prema crnogorskoj državnoj nezavisnosti, prema ratu u Bosni i Hercegovini, prema ratnim zločincima koje slave, prema NATO intervenciji na SRJ 1999. i sličnim dramatičnim istorijskim situacijama odavno jasan. Među Bošnjacima i Muslimanima u Crnoj Gori, koje Ervin Ibahimović tvrdi da predstavlja, ta je unisonost, pak, veoma upitna. Značajan dio bošnjačkog i muslimanskog korpusa ne misli da je ovo što radi sadašnja Bošnjačka stranka dobro, što potvrđuju i rezultati posljednjih lokalnih izbora u Podgorici, gdje BS prvi put nije prešla cenzus. Broj Bošnjaka u Podgorici neuporedivo je veći od broja glasova koje je na tim izborima dobio Ibrahimović. Bošnjačka stranka angažovala je i neke primitivne nacionaliste za svoje savjetnike u Vladi, pa je prirodno to što je ovakva BS u ovakvoj Vladi Crne Gore.
Kao predsjednik CHO nedavno ste okupili crnogorske intelektualace i lidere opozicionih stranaka. Kakav Vam je utisak nakon tog sastanka?
VLAHOVIĆ: Bio sam slobodan da u svoje ime pozovem 26-27 crnogorskih intelektualca, aktivista, novinara i istoričara, među njima i lidere opozicije. Pored pet ili šest pozvanih, koji su se izvinili jer zaista nisu bili u mogućnosti da prisustvuju sastanku, pozivu se odazvalo njih četrnaest.
Na sastanak nisu došli predsjednik i potpredsjednik najjače opozicione stranke - Demokratske partije socijalista (DPS), baš kao ni njihov predsjednik Političkog savjeta, koji mi je rekao da nije zainteresovan, da ne vidi svrhu sastanka, jer 'ne želi da se svađa'. Veoma interesantno i simpatično obrazloženje, posebno s obzirom na to da sam sastanak organizovao upravo da bismo civilizovano razgovarali o stvarima važnim za budućnost Crne Gore.
Taj odgovor bi mogao biti slikovit primjer opšte atmosfere koja vlada na toj strani političkog spektra?
VLAHOVIĆ: Nažalost, to je istina.
Razgovarali smo četiri sata i moj utisak da prisutna crnogorska opozicija, crnogorski intelektualni krugovi, civilni sektor, analitičari, komentatori i novinari još nisu u potpunosti svjesni težine i dubine problema sa kojima se suočava crnogorsko društvo. Naprotiv: bojim se da se nastavlja sa samoomanama i samozavaravanjem. Nema jasne svijesti o tome sa čim se Crna Gora suočava, sa kim se i protiv čega sve bori; dokle je došao proces razgranje Crne Gore i uništavanja njenih institucija; do koje mjere je ruinirano međuetničko povjerenje, kako je razvaljen građanski koncept države i društva; do kojeg nivoa su ugrožene i marginalizovane vrijednosti na koje se Crna Gora stoljećima pozivala.
Koliko tome doprinosi ambicija pojedinačno najjače partije - mislim na opozicioni DPS - da uđe u vladu sa strankom premijera Milojka Spajića, tog, kako rekoste, 'većeg Srbina i od Mandića'?
