Politika je preozbiljna stvar da bi se prepustila samo političarima.
Piše: Fahrudin Sinanović
Najfrekventnija definicija politike jeste ona koja kaže da je
politika umijeće upravljanja državom, zajednicom.
Tako je u svijetu.
Kod nas je najprisutnija ona definicija koja kaže da je politika - kurva.
A, poznato je, da prostite, da se kurvanjem bavi nepošten svijet. Kao i većina
naših političara.
Stanje u Bosni tome svjedoči.
Politika je preozbiljna stvar da bi se prepustila samo političarima.
Ili, još bolje, politikantima.
Skoro da se na prste jedne ruke mogu nabrojati političari državničkog
formata u poslijeratnoj BiH.
I u Trebinju, i u Kalesiji, i u Bijeljini, i u Čapljini, i Zenici,
Livnu, Travniku... običan puk će se složiti da situacija u Bosni i Hercegovini
nije dobra. Ne treba biti plaho pametan da se dođe do takvog zaključka.
Ako aktuelni bosanski političari ne mogu naći rješenje za bosanski čvor,
pitanje je, ko ga može naći?
Možda politolozi!?
Jer, ne zaboravimo, postoji nešto što se zove – POLITOLOGIJA.
Nauka, koja se bavi proučavanjem političkih procesa.
I u Sarajevu, i u Banjoj Luci i u Mostaru postoje fakulteti
političkih nauka. Na kojima predaju – politolozi. A imamo i Akademija nauka i
umjetnosti Bosne i Hercegovina, koja pri Odjeljenju društvenih nauka ima i
Odbor za političke nauke. Članovi odbora za političke nauke su: akademik Mirko Pejanović,
predsjednik Odbora,
akademik Slavo Kukić, prof. dr. Jelenka Voćkić-Avdagić, prof. dr. Vlado Azinović, prof. dr. Nerzuk Ćurak, prof. dr. Vedran Džihić, prof. dr. Emina Kečo-Isaković, prof. dr. Damir Kukić, prof. dr. Najil Kurtić, prof. dr. Mile Lasić, prof. dr. Nermina Mujagić, prof. dr. Asim Mujkić, prof. dr. Enes Osmančević, prof. dr. Zarije Seizović, prof. dr. Nenad Stojanović, prof. dr. Milan Vego, prof. dr. Miodrag Živanović, doc. dr. Zlatiborka Popov-Momčinović i doc. dr. Đorđe Vuković.
Zašto većina njih šuti?
Zašto, svi zajedno, nešto
konkretno ne učini da se od Bosne napravi normalna države. Osim političarima,
može se, barem djelimično, i njima ispostaviti faktura za stanje nereda u BiH.
Zašto ne bi sačinili neku platformu ili projekat „Bosna 2021 – 2041“,
što bi bio osnov za djelovanje svih probosanskih stranaka i političara? Zašto
ne bi inicirali neke konkretne, ozbliljne političke i društve procese, koji ne
bi bili na nivou stranačkih dnevnopolitičkih tlapnji, naklapanja, koja uglavnom
služe u predizborne svrhe.
Zašto ne ponude koncept koji će u Bosni pomiriti građansko i
nacionalno?
Možda ne bi bilo loše da se profesori nevedenih fakulteta
političkih nauka ugledaju na svoje studente, koji su se, u novembru 2016.
godine, oglasili zajedničkim saopćenjem za javnost, izražavajući negodovanje prema
Ministarstva
vanjskih poslova BiH, koje je,
prilikom oglasa za prijem novih uposlenika, kako su naveli, diskvalificiralo i ignoriralo postojanje struke, odnosno studente političkih nauka.
Vidite kako se, kada je zajednički interes,
mogu ujediniti.
Normalno funkcioniranje države trebao bi
biti zajednički interes svih građana.
Naravno, politolozi bi trebali uzeti u
obzir kompleksnost bosanskog društva, opterećenog dramatičnim historijskim
događajima, raznolikošću u vjerskom i etničkom smislu. Njihova osnovna zadaća
bi trebala biti da tu raznolikost pretvore u bosansku prednost, u kvalitet, a
ne nešto što predstavlja problem.
Oni bi trebali poručiti i Bakiru
Izetbegoviću, i Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću da se oni ne mogu, u ime
naroda i države, sami dogovarati o bilo kakvim ustavnim i zakonskim rješenjima.
Oni, politolozi, moraju tražiti da se priča
o tome vrati u institucionalne okvire.
Oni moraju odgovarati na laži koje se podmeću,
poput one da se Bosna raspala jer je željela biti Jugoslavija u malom.
A, zapravo, istina je da se Jugoslavija raspala
jer je htjela biti Bosna u velikom.
Oni moraju kazati da Bosna nije zemlja
mržnje, te da je mržnja roba koja se izvana uvezla u BiH.
I, da ponovimo, politika je preozbiljna
stvar da bismo je prepustili isključivo političarima.
