Unazad dva stoljeća, velikodržavni projekti naših istočnih i zapadnih susjeda su realnost. Ne treba imati dilemu da veći broj evropskih država podržava ova nastojanja.
Ovisno od okolnosti, ovi procesi kontinuirano traju sa povremenim pauzama.
S jedne strane, oklonosti su određene međunarodnom klimom koja omogućava realizaciju ovih namjera, dok s druge strane, puno bitnije je kvalitet odnosa probosanskih snaga odnosno Bošnjaka spram svoje Države.
Kada su Bošnjaci odnosno njihovi predstavnici bili zaokupljeni unutrašnjim borbama, ličnom pohlepom, kada definiranje jasnih ciljeva i strategije u vođenju ključnih političkih i društvenih procesa zamjeni populizam i lažni patriotizam, onda se Bosni i Bošnjacima ne piše dobro.
To su bili i bit će periodi kada je moguća pravna nesigurnost, ponižavanje, otimanje imovine pa čak i zločini nad Bošnjacima. Drugim riječima, koliko god bili podle namjere i koliko god bile jake antibosanske snage kao i koliku internacionalnu podršku za to imaju, njihovi rezultati neće bit značajni ukoliko se probosanska politička elita kvalitetno odredi i djeluje.
Ukoliko se korjenito ne promjeni odnos spram svoje budućnosti i budućnosti Bosne, Bošnjacima slijedi Andaluzacija odnosno Palestinizacija. Pod ovim pojmovima se podrazumjeva smanjenje životnog prostora za muslimane Španije (tokom nekoliko vijekova) ili Palestince (tokom nekoliko decenija). Bošnjaci su sveli svoj životni prostor na oko četvrtinu teritorije Bosne i Hercegovine.
Do unazad dva stoljeća Bošnjaci su činili većinu u nekim područjima Srbije, Crne Gore i većem dijelu BiH. Jasno je da se proces Andaluzacije/Palestinizacije Bošnjaka efikasno odvija. Čini se da je u završnim fazama.
Bosna i Hercegovina je izdana od strane „sekularnih intelektualaca“ jer su odrekli ideja humanizma, slobode i jednakosti zaradi sitnih interesa. Ostavljena je na cijedilu od „religijskih autoriteta“ koji su umjesto zalaganja za univerzalne, moralne vrijednosti (pravda, istinoljublje, iskrenost, poštenje, borba protiv laži) odabrali stranu snishodljivosti prema korumpiranim i nesposobnim političarima. Iznevjerena je od strane obrazovnog sistema koji je trebao omogućiti kvalitetno obrazovanje i odgoj jer malobrojni narodi i države mogu velikim i jakim parirati samo znanjem i intelektualno-duhovno razvijenim ličnostima. Banalizacija obrazovanja kroz „kupovinu diploma“ je nemjerljiv doprinos rastakanju BiH. Finansijska elita je svoja ulaganja fokusirala samo „na sigurno“, na četvrt Države.
Međutim, najveću izdaju Bosne i Hercegovine se učinili politički prvaci jer politika u najvećoj mjeri kreira društvene procese i funkcioniranje države. Zbog svoje nesposobnosti i nedostatka ideje šta trebaju raditi, razvijali su populističku politiku širenja postojećih frustracija i strahova umjesto definiranje jasne strategije jačanja države. Krijući se iza lažnog patriotizma, na ključne pozicije su imenovani nekompetentni i nerijetko korumpirani kadrovi koji nemaju znanja niti vještine vođenja državnih procesa.
Zbog nepravde koju su manifestirali, doprinjeli su osjećaju besperspektivnosti što je rezultiralo ogromnom napuštanju domovine, posebno mladih ljudi.
Sada smo tu gdje jesmo.
Još jučer je bilo krajnje vrijeme da se napravi temeljni preokret.
Ukoliko nismo zakasnili.
(Ovo je jedna od rekacija koju smo dobili na naš tekst Bosna i Hercegovina kao Palestina . Na naš email redakcija@politicki.ba došlo je nekoliko reakcija na naš tekst. Pozivamo i vas da nam pišete na ovu temu.)
