Zaljubljenik je u četništvo i bezlik i nedjelo zločinca Radovana Karadžića.
Čim su pristigle prve projekcije rezultata izbora u Crnoj Gori, Zdravko Krivokapić, lider opozicione prosrpske grupacije okupljene oko Demokratskog fronta, otišao je "na noge" mitropolitu Amfilohiju.
Politički analitičari i novinari odmah su to protumačili kao znak ko je stvarna vlast u Crnoj Gori sada.
Amfilohije (po
rođenju Risto Radović), vodeća je ličnost Srpske pravoslavne crkve u ovoj državi. Istovremeno, najagilniji je i najglasniji žestoki osporavatelj crnogorske državnosti, nacije i jezika. Uz to, zaljubljenik je u četništvo i bezlik i nedjelo zločinca Radovana Karadžića.
Ratni zločinci i ubice
Ali ne samo njega. Ne jednom, početkom 90-ih godina, ugostit će Željka Ražnjatovića Arkana. Iz tog perioda su i slike i snimci na kojima se vidi kako, uz gusle, hrabri crnogorske četnike da jurišaju na Dubrovnik.
Nepoćudan, agilan, britak, ne krije da mu je kokarda bliža i od mantije, Amfilohije je bahat i beskompromisan.
Tako je u ljeto 2005.
godine organizirao akciju kojom je na vrh planine Rumije helikopterom podgoričkog garnizona tadašnje jugoslovenske vojskepostavljena metalna crkva.
Rumija se u Crnoj Gori smatra svetilištem i nekih drugih vjera, uključujući i muslimane. Ilegalno postavljanje crkvene građevine i još spektakularno, pokrenulo je buru negodovanja koja ni danas nisu prestali.
No, on ne haje.
U govoru koji je održao
kasnije, rekao je između ostalog i: „Ko sruši taj hram, Bog ga srušio – i njega
i njegovo potomstvo, i časni krst mu sudio.“
U pismu crnogorskom premijeru
Igoru Lukšiću, koje je poslao nakon toga, napisao je da će ako budu rušene crkve, biti rušene i
džamije i da će doći do krvoprolića.
Možda su mu baš zbog toga u gostima bili ruski i carigradski patrijarh. Takvo što nezabilježeno je u Pravoslavnoj crkvi.
Ugledni beogradski nedjeljnik Vreme napisao je još 2007. i ovo:
"Uz ime mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija Radovića bez problema se može staviti pridjev kontroverzni, koji obično ide uz neke druge titule i zanimanja. Prema njegovom pastirskom radu nema ravnodušnih, oni koji ga vole tvrde da je jedan od stubova na kojima počiva Srpska pravoslavna crkva, protivnici kažu da mu je politika ljubav, a bogosluženje dužnost"...
Amfilohijev uspon u crkvenoj hijerarhiji poklopio se sa burnim događanjima na Balkanu, u koje se aktivno uključio. Žestoki antikomunista, svoje ideje o preporodu nacije i načinu na koji će se taj preporod izvesti dijelio je sa Dobricom Ćosićem, Slobodanom Miloševićem i sličnim produktima omraženog sistema...
Najveće nade je polagao u Republiku Srpsku ("najdivniju srpsku zemlja, svjetionik i Pijemont cjelokupnog srpstva") i njene čelnike, koji su odbacujući Vens–Ovenov plan 1993. godine "čuvali nas i našu dušu... opredijelili su se, kao i car Lazar... za carstvo nebesko".
Ironija je da je ovaj zakleti antikomunista sve svoje ideje ostvarivao u saradnji sa bivšim oficirima komunističke vojske i bivšim komunističkim funkcionerima raznih ešalona, koji su se preko noći preobratili u ljute nacionaliste", piše Vreme.
Šaketanje u mantijama
Crnogorska pravoslavna crkva mu je bila trn u oku. Nije birao riječi protiv nje. Protivnici mu nisu ostajali dužni, nazivajući ga "srpskim okupacionim mitropolitom u Crnoj Gori, emanacijom bogohulnika u mantiji, varvarinom modernog doba".
Mrzio je Haški tribunal malo više nego li je zamrzio Miloševića. Njemu nikad nije oprostio što "posao nije završio do kraja". Ipak, kada je ovaj krvnik uhapšen, posjeti oga je prije izručenja Tribunalu i poklonio mu jevanđelje. Ostat će upamćena i njegova izjava iz tog perioda, sasvim ekumenska za njega, da je Miloševića "časnije bilo izvesti na Terazije i javno strijeljati i za svoje i za tuđe grijehe", ali ga Hagu nije trebalo predati. Barem po vladiki crnogorskom.
Viđenje demona Nije se Amfilohije bavio samo crkvama i džamijama, ratnim zločincima, kriminalcima i ubicama, kao omiljenom društvu i za najsvetije vjerske praznike... Kada je u Crnu Goru stigla poznata svjetska rok grupa Rollingstone, on ih je nazvao "demonima".
Ako je suditi po reakcijama javnosti, gdje su ga mladi provocirali uzvicima "Džeger Miče, nevjerniče", vladika je otišao predaleko. I dobio po prstima.
Usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti u Crnoj Gori za Amfilohija je bila životna prilika.
Počeo je s onim čemu je jedino vičan - spletkama i subverziji.
Organizirane su litije, vjerske službe. Prvo masovno u i ispred crkava, potom, kako je pandemija koronavirusa uzimala maha, u automobilima, a onda i na biciklima.
Vlasti Crne Gore nastojali su suzbiti i sankcionirati nepoštivanje zakona i naredbi koje je SPC posebno agilno kršila i navodila druge na kršenje.
Zakon o slobodi vjere Amfilohijeje smatrao potencijalnim smrtnim udarcem SPC-u u Crnoj Gori. Brojni i dugi pregovori koje je Crkva vodila s Vladom redovno su završavani neuspjehom.
Stožernik
SPC je tvrdoglavo odbijao svaki kompromis, nije pristajao ni na kakav utisak. Dok se zvanična Podgorica osvijestila i shvatila da se samo kupuje vrijeme, a priprema teren za izbornu pobjedu prosprskih stranaka, za njih je bilo kasno.
Amfilohije je sada stožernik moguće nove "ekspertske" vlade. Ako je prosrpski blok formira, svaka bitna odluka morat će ići prvo njemu na "amin".
"Svi projekti za koje se Amfilohije zalagao prethodnih decenija neslavno su propali. Uz more krvi i nesreće nestale su Republika Srpska i Republika Srpska Krajina, razišle su se Srbija i Crna Gora, rasplet na Kosovu se čeka, mada ga svi znaju. Svako bi se, pred takvim rezultatima zapitao da li je negdje pogriješio, ali se kod mitropolita Radovića ne primjećuju skrušenost i preispitivanje. Svojim nastupima on i dalje odaje utisak čovjeka koji posjeduje apsolutnu istinu i koji je rat sa samim sobom, koji je osnov i hrišćanstva i svih drugih religija, davno završio. A kada se taj rat završi, onda čovjeku ostane samo da ratuje sa svima drugima", zaključilo je "Vreme" u svom tekstu posvećenom Amfilohiju.
