ZDK odobrio 2,38 miliona KM podrške registrovanim farmama goveda
Početna/Politika/Analiza
Analiza

300 dana ruske invazije: Trenutno stanje i greške prošlosti

Jasno je da Vladimir Putin nije samo pogriješio pokrećući invaziju na Ukrajinu, već da su njegovi postupci bili zlonamjerni, sebični, okrutni i, u nedostatku boljeg izraza, zli.

Faris Marukić


Danas je 300 dana od obnove ruske invazije na Ukrajinu. Ruski gubici na put su da premaše 100.000 do kraja godine. To će se vjerovatno dogoditi s ove strane Božića.

Tvrđava Bakhmut

Od juga ka sjeveru: Rusija je prije dvije sedmice prijavila zauzimanje Ozarianivka, a ruski izvori su naveli da polako napreduju na zapad prema Dilijevki i Biloj Hori. Ali jedan od onih video snimaka koji su izašli ove sedmice na kojima se vidi grupa Wagnerovaca na udaru velike automatske vatre došao je iz ove oblasti. U subotu su se ukrajinske snage navodno borile preko puta kanala iz centra grada, potisnuvši ruski napad u ovoj oblasti. Nejasno je da li Ukrajina namjerava da se vrati na stare položaje u Ozarianivki, ali izgleda da bi I mogli.

Neposredno južno od Bakhmuta, Rusija je tvrdila da kontroliše čitav Optin, ali čini se da to nikada nije bila istina. Čini se da su ukrajinske snage zadržale prisustvo tamo tokom cijele sedmice i nejasno je da li je Rusija ikada zaista napredovala u ovoj oblasti.

U samom Bakhmutu, borbe su ponovo usmjerene duž ulice Patrisa Lumumby nakon što je rusko potiskivanje na istočni rub grada zastalo. Rusija je izgubila pozicije koje je držala prije dvije sedmice, uključujući i gradsku deponiju. I dalje je sporna kontrola nekih ulica na istočnoj strani grada, jer nije jasno da li su sve ruske snage potisnute iz ovog područja, ali zaista, Ukrajina ponovo ima sve urbanog područja.

Čini se da je sjeverno od Bakhmuta cijeli Pidhorodne pod ukrajinskom kontrolom. Navodno se vode teške borbe u tom trouglu Soledar—Bakhmutske—Nova Kamyanka, ali ukrajinska vojska kaže da je odbila ruske napade u ovoj oblasti. Po ko zna koji put.

Bakhmut se drži – već sedam mjeseci.

Stanje na ostalim žarištma

Ukrajina nastavlja da zaobilazi rusku odbranu u blizini Svatova. U petak su se pojavili izvještaji da se Ukrajina kreće prema gradovima Sofiivka i Oborotnivka sjeveroistočno od Svatova. Taj pokret je navodno došao sa zapada.

Ovo je uslijedilo nakon nedavnih akcija u kojima je Ukrajina oslobodila Yahidne i Kyslivka duž puta koji se kretao sjeveroistočno od autoputa P07. Međutim, putevi prema istoku su upitni ili ih uopće nema.

je čak sugerisao da je skoro nemoguće za Ukrajinu da proširi svoje pobede u ovoj oblasti na dalje kretanje na istok, jer kombinacija vegetacije i topologije jednostavno... nije dobra. Osim ako tlo u tom području nije zaleđeno, čini se vjerovatnijim da se Ukrajina zapravo kreće na ovim lokacijama duž puta iz Nove Tarasivke. Ukrajina mora natjerati Ruse na pokret.

Ako Ukrajina može zauzeti Oborotnivku, mogli bi biti pozicionirani da zaobiđu ruske snage koje su blokirale kretanje na istok kod Kuzemivke - što bi im onda konačno moglo dati onaj sjeverni prilaz Svatovima. Ili bi ruske snage mogle biti prisiljene da krenu kako bi blokirale ovaj novi pristup, što bi ih primoralo da se povuku iz Kuzemivke.

Dalje južnije, Ukrajina je navodno uključena u borbe za grad Holykove sjeverno od Kremine. Ova lokacija je izvan autoputa P66, ali je utvrđena višestrukim redovima rovova i zemljanih radova, a Rusija je koristi za održavanje kontrole vatre nad ukrajinskim položajima duž P66.

Izvještavanje iz Ukrajine tokom 300 dana rata

Izvjestitelji su zapravo tamo, na terenu i rade ono što su ratni dopisnici uradili, vraćajući se u "bitku kod Megida" – stavljajući se u opasnost kako bi svima drugima rekli suštinu sukoba – općenito su fantastični.

Problem većine ratnih izvještavanja je suptilnost. To je nepotrebna nepristrasnost koja se kreće od osuđivanja postupaka, ma koliko podlih, i drži se podalje od presude, ma koliko zasluženih. Kada je upitanju jasna agresija nije pravedno biti nepristrasan –to je lažna objektivnost.

Jasno je da Vladimir Putin nije samo pogriješio pokrećući invaziju na Ukrajinu, već da su njegovi postupci bili zlonamjerni, sebični, okrutni i, u nedostatku boljeg izraza, zli.

Istina mora biti prioritet.

Gdje su Rusi pogriješili?

Ono što slijedi je suština članka: detaljan, dubinski i nadam se trezven pogled na greške koje je Rusija napravila, kako u svojim pretpostavkama o Ukrajini prije početka invazije, tako iu izvođenju rata. Ta analiza pronalazi upravo one stvari o kojima smo pričali mjesecima: slijepa pretpostavka da je Zapad slab i da je Ukrajince lako pridobiti.

S dvije tako katastrofalne premise realizacija invazije nije mogla biti bolja.

Obavještajne informacije koje su se više brinule o pridobivanju naklonosti najviših ešalona na čelu sa Putinom nego o tačnosti; ruska vojska koju je korupcija uništila do tačke u kojoj su čitave jedinice neefikasne; i nemogućnost izvršenja zadataka; nesposobna komanda.....  I logistika brzine puža.

To je priča o neuspjehu na apsolutno svim nivoima: ruske obavještajne službe bile su autori bajki  koje su Putinu čitane pred spavanje. Hvaljene „cyber“ jedinice koje su bile efikasne u stvaranju haosa na predsjedničkim izborima u SAD-u bile su zapravo beskorisne u hakiranju. Komunikacija je bila užasna - u mnogim slučajevima, fatalna. A na najvišem nivou Rusija kao da nema mehanizam za učenje iz grešaka ili prilagođavanje novim situacijama na terenu.

Iste greške iznova i ponovo.

"Niko neće ostati živ", rekao je jedan ruski vojnik koji je shvatio nakon što mu je naređeno da krene u peti marš direktno na nišane ukrajinske artiljerije. Konačno, on i njegovi demoralisani drugovi odbili su da odu.

Ovo je članak koji priznaje da, čak i ako Rusija i dalje drži desetine hiljada kvadratnih kilometara u Ukrajini, čak i ako i dalje vrši svakodnevne napade na Bakhmut i druge tačke duž istočnog (i sada, jedinog) fronta, šteta je veća od koristi.

To je Putinova greška.

To je njegova krivica, ne samo u smislu da je on donio odluku da započne ovu invaziju, i ne samo zato što on svakodnevno donosi odluku da je nastavi, već zato što je namjerno lišio bilo koga drugog moći da izvrši odluke koje bi mogle ispraviti neke od tih grešaka na strateškom nivou.  Putin ne želi da bilo ko drugi bude heroj. Toliko se plaši da nekome da moć koja bi se mogla koristiti protiv njega, da niko nema moć da ispravi bilo šta.

Britanski pisac i novinar John Sweeney napustio je Ukrajinu nakon višemjesečnog izvještavanja sa terena. Obećava da će se vratiti 2023. godine. Vratimo se nedelju dana unazad da pogledamo jedan od njegovih izveštaja iz Bakhmuta.

„Svrha ovoga je da se sačuva  evidencija, i sve što se može naučiti kako rat odmiče, ostane netaknuto i van domašaja ruskih propagandista koji bi mogli koristiti ove zapise kako da traže pojedince, tako i da izmijene ili izbrišu prošlost “, kaže Sweeney.

Ova poruka iz Bakhmuta zapravo je snimljena ranije ove sedmice, u trenutku kada se činilo da su se i proruski i proukrajinski izvori složili da je pad Bakhmuta neizbježan.

Bakhmutsko predgrađe Optyne, gdje je ovo navodno snimljeno, lokacija je za koju je Rusija tvrdila da je u potpunosti zauzela ranije ove sedmice.

Ipak, ne.

Uz ono što se čini još jednim skupim neuspjehom da se zauzme Bakhmut sada u knjigama rekorda. Postavlja se pianje zašto Wagner grupa postoji, šta joj daje takvu moć u Rusiji i kako je kreacija Jevgenija Prigožina inherentno manjkava.

Ona se oslanjanja na nacionalne mitove kako bi ostali relevantni i vezali ih za vanjske državne strategije. Ali nacionalni mitovi su uvijek manjakvi – nemaju vezu sa trenutkom realnosti.

U okviru ove organizacije direktan put od zatovra do fronta nije ništa novo. Upravo sada, možemo vidjeti kako te trupe odvlače u Bakhmut, daju im pušku (ako imaju sreće) i usmjeravaju ih prema zoni ubijanja.

Zapravo, to je dio načina na koji Wagner stvara vlastitu kultnu ličnost.

Regrutacija iz zatvora je ključni element manipulacije, povlačenja sa 'dna' društva - onih koji su već 'drugi' u pravnom sistemu - kako bi se privukli članovi koji nikada neće steći nikakvu stvarnu moć i koji su potrošni na osnovu njihovog društvenog statusa .

Izvucite ove momke iz hladnih ćelija u ruskim zatvorima. Dajte im uniformu i tople obroke. Tretirajte ih kao jednake... a zatim ih pošaljite da umru. Prigožin sigurno nije izmislio takve tehnike, ali one su i dalje efikasne u stavljanju ljudi na bojna polja – stvarajući amorfnu masu, bez morala da ratuje.

Rat koji je trbao trajati tri dana, sada već traje 100 puta duže.


Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.