300 dana ruske invazije: Trenutno stanje i greške prošlosti

Ono što slijedi je suština članka: detaljan, dubinski i nadam se trezven pogled na greške koje je Rusija napravila, kako u svojim pretpostavkama o Ukrajini prije početka invazije, tako iu izvođenju rata. Ta analiza pronalazi upravo one stvari o kojima smo pričali mjesecima: slijepa pretpostavka da je Zapad slab i da je Ukrajince lako pridobiti.

S dvije tako katastrofalne premise realizacija invazije nije mogla biti bolja.

Obavještajne informacije koje su se više brinule o pridobivanju naklonosti najviših ešalona na čelu sa Putinom nego o tačnosti; ruska vojska koju je korupcija uništila do tačke u kojoj su čitave jedinice neefikasne; i nemogućnost izvršenja zadataka; nesposobna komanda.....  I logistika brzine puža.

To je priča o neuspjehu na apsolutno svim nivoima: ruske obavještajne službe bile su autori bajki  koje su Putinu čitane pred spavanje. Hvaljene „cyber“ jedinice koje su bile efikasne u stvaranju haosa na predsjedničkim izborima u SAD-u bile su zapravo beskorisne u hakiranju. Komunikacija je bila užasna - u mnogim slučajevima, fatalna. A na najvišem nivou Rusija kao da nema mehanizam za učenje iz grešaka ili prilagođavanje novim situacijama na terenu.

Iste greške iznova i ponovo.

"Niko neće ostati živ", rekao je jedan ruski vojnik koji je shvatio nakon što mu je naređeno da krene u peti marš direktno na nišane ukrajinske artiljerije. Konačno, on i njegovi demoralisani drugovi odbili su da odu.

Ovo je članak koji priznaje da, čak i ako Rusija i dalje drži desetine hiljada kvadratnih kilometara u Ukrajini, čak i ako i dalje vrši svakodnevne napade na Bakhmut i druge tačke duž istočnog (i sada, jedinog) fronta, šteta je veća od koristi.

To je Putinova greška.

To je njegova krivica, ne samo u smislu da je on donio odluku da započne ovu invaziju, i ne samo zato što on svakodnevno donosi odluku da je nastavi, već zato što je namjerno lišio bilo koga drugog moći da izvrši odluke koje bi mogle ispraviti neke od tih grešaka na strateškom nivou.  Putin ne želi da bilo ko drugi bude heroj. Toliko se plaši da nekome da moć koja bi se mogla koristiti protiv njega, da niko nema moć da ispravi bilo šta.

Britanski pisac i novinar John Sweeney napustio je Ukrajinu nakon višemjesečnog izvještavanja sa terena. Obećava da će se vratiti 2023. godine. Vratimo se nedelju dana unazad da pogledamo jedan od njegovih izveštaja iz Bakhmuta.

„Svrha ovoga je da se sačuva  evidencija, i sve što se može naučiti kako rat odmiče, ostane netaknuto i van domašaja ruskih propagandista koji bi mogli koristiti ove zapise kako da traže pojedince, tako i da izmijene ili izbrišu prošlost “, kaže Sweeney.

Ova poruka iz Bakhmuta zapravo je snimljena ranije ove sedmice, u trenutku kada se činilo da su se i proruski i proukrajinski izvori složili da je pad Bakhmuta neizbježan.

Bakhmutsko predgrađe Optyne, gdje je ovo navodno snimljeno, lokacija je za koju je Rusija tvrdila da je u potpunosti zauzela ranije ove sedmice.

Ipak, ne.

Uz ono što se čini još jednim skupim neuspjehom da se zauzme Bakhmut sada u knjigama rekorda. Postavlja se pianje zašto Wagner grupa postoji, šta joj daje takvu moć u Rusiji i kako je kreacija Jevgenija Prigožina inherentno manjkava.

Ona se oslanjanja na nacionalne mitove kako bi ostali relevantni i vezali ih za vanjske državne strategije. Ali nacionalni mitovi su uvijek manjakvi – nemaju vezu sa trenutkom realnosti.

U okviru ove organizacije direktan put od zatovra do fronta nije ništa novo. Upravo sada, možemo vidjeti kako te trupe odvlače u Bakhmut, daju im pušku (ako imaju sreće) i usmjeravaju ih prema zoni ubijanja.

Zapravo, to je dio načina na koji Wagner stvara vlastitu kultnu ličnost.

Regrutacija iz zatvora je ključni element manipulacije, povlačenja sa 'dna' društva - onih koji su već 'drugi' u pravnom sistemu - kako bi se privukli članovi koji nikada neće steći nikakvu stvarnu moć i koji su potrošni na osnovu njihovog društvenog statusa .

Izvucite ove momke iz hladnih ćelija u ruskim zatvorima. Dajte im uniformu i tople obroke. Tretirajte ih kao jednake... a zatim ih pošaljite da umru. Prigožin sigurno nije izmislio takve tehnike, ali one su i dalje efikasne u stavljanju ljudi na bojna polja – stvarajući amorfnu masu, bez morala da ratuje.

Rat koji je trbao trajati tri dana, sada već traje 100 puta duže.