Piše: Almasa Hadžić
Danas se navršava 31 godina od početka napada na Zvornik, dana kada su zločinačke jedinice iz Srbije ušle u ovaj grad, te uz pomoć lokalne policije, teritorijalne odbrane, pod komandom SDS-a i punu podršku jedinica JNA započele krvavi pir nad bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom zvorničke općine.
Dan je to koji će historija pamtiti kao crnu mrlju na obrazu tadašnje srpske vlasti u Zvorniku, čiji je zločinački pečat obilježio biografiju mnogih lokalnih Srba od kojih većina, još uvijek, nije izvedena pred lice pravde.
Pripreme za napad na Zvornik počele su daleko prije 8.aprila 1992. godine.
U strogoj tajnosti u njima su učestvovali odabrani pripadnici MUP-a Zvornik i komande JNA iz Tuzle.
I dok su ovi mjesecima ranije obilazili sela i mahale po Zvorniku, iscrtavali linije budućeg djelovanja, pravili spiskove s imenima uglednih Bošnjaka koje treba likvidirati, dotle su Bošnjaci i njihovi politički predstavnici u gradu organizirali mitinge pozivajući na mir i zajedništvo.
Skoro mjesec dana prije napada, pronijela se vijest da su u Zvornik stigli Kurdi s namjerom da ubijaju Srbe, što je kod većine stanovnika, posebno Bošnjaka, izazivalo strah i nevjericu.
Niko ni slutio nije da je riječ o Arkanovim i Legijinim dobrovoljcima koji su pod nadzorom Službe državne bezbjednosti (SDB) Srbije i pripadnika Detašmana SDB-a Zvornik i Tuzla, bili raspoređeni po kućama poznatih zvorničkih Srba, mahom u naselju Srpska varoš.
Zločinački pohod na Zvornik zvanično je počeo 8. aprila. Upravo su tog dana, u ranim jutarnjim satima, na mostu "Filip Kljajić Fićo" policijski rezervisti, legitimisali četvoricu nepoznatih ljudi, a potom ih priveli u prostorije MUP-a radi identifikacije.
Zloglasna braća Vojin i Dušan Vučković, poznati po nadimcima Žućo i Repić, Milorad Ulemek Legija i Zvezdan Jovanović, umjesto u Mali Zvornik u Srbiji, po vlastitom priznanju "zalutali su" u Zvornik.
"Imali su iskaznice raznih organizacija i stranaka. Većina na ime Milorada Ulemeka, dozvole za kretanje po ratnim zonama Hrvatske. Na ime Ulemeka bila je iskaznica Legije stranaca, zatim MUP-a Srbije, ali i iskaznica JNA – vojne policije pri VP Pančevo.
Imali su noževe, pištolje, žice za davljenje. Cjelodnevne prijetnje i ucjene da će pobiti sve muslimane u Zvorniku koje je iz Malog Zvornika taj dan upućivao izvjesni major Pavlović, rezultirale su razmjenom ove četvorice.
Protivio sam se tome, ali su stariji od mene po funkciji odlučili da ih u poslijepodnevnim satima, preko zvorničke hidrocentrale, prebace u Mali Zvornik.
Već sutradan ova četvorica krenula su u krvavi pohod na Zvornik", dio je iskaza policijskog oficira iz Zvornika, svjedoka Tužilaštva za ratne zločine Srbije u Okružnom sudu u Beogradu, na suđenju Brani Grujiću ratnom predsjedniku Kriznog štaba Zvornika i Branku Popović poznatom kao "major Pavlović", komandantu Teritorijalne odbrane Zvornik.
Prve granate na dijelove grada nastanjene, uglavnom, Bošnjacima, artiljerija JNA sa položaja u Malom Zvorniku ispalila je već 8. aprila uvečer.
Tog dana, u popodnevnim satima, kolone Bošnjaka već su bezglavo bježale prema Diviču i Kula Gradu, a potom prema selima Liplje i Sultanovići, gdje se za kratko vrijeme našlo nekoliko hiljada Zvorničana. Noć su proveli, uglavnom osluškujući tešku artiljeriju koja je gađala Kula Grad.
Tokom noći iz Zvornika su stizale vijesti da gradom hodaju nepoznati ljudi u maskirnim odjelima, da je većina komšija Srba već u vojničkim uniformama, da hapse i odvode Bošnjake u nepoznatom pravcu, da se kuće i stanovi onih koji su otišli pljačkaju.
"Osvanuo je 9. april. Nismo spavali cijelu noć. U podrumu naše kuće, koja je nekih 150 metara od zgrade MUP-a skupilo se dvadesetak naših komšija i prijatelja. Čuju se pucnji po gradu.
Negdje oko 11:30 čujemo lupanje na vratima. Otvorismo vrata kad u avliji grupa ljudi s crnim fantomkama na glavi, naoružani. Jedan u ruci drži spisak i pita: "je li ovdje živi Izet Sabirović".
Izet odgovara: "jeste izvolite, ja sam Izet". Istog trenutka, bez riječi, ovaj poteže kalašnjikov i sasu rafal. Izet pada ispred mojih i kćerkinih nogu. Odoše. Među njima, iako je bio maskiran, kćerka je prepoznala našeg prvog komšiju, kojeg smo zvali Bato", prisjetila se svojevremeno u razgovoru sa autorom ovog teksta, detalja ubistva čuvenog zvorničkog veterinara Izeta Sabirovića, njegova supruga profesorica Šefika Sabirović.
Nakon što su ubili Izeta Sabirovića, ispričala je tada Šefika, četiri dana, ona i njena kćerka, bile su sklonjene u kući jednog komšije Srbina.
"Pokušale smo otići u Mali Zvornik i u trenutku kad smo stigle na most gdje su vršili legitimisanje, stajala je ekipa novosadske televizije koja je snimala emisiju o tome kako, tobože, muslimani bježe u Srbiju da bi se sklonili od napada mudžahedina.
