Đulić: Boško Previšić Boko je bio gospodar života i smrti

Piše: Amer Đulić/predsjednik Udruženja logoraša Stolac

Autor je kao dječak od 17 godina prošao zloglasne logore Koštana bolnica, Dretelj, Gabela i Heliodrom.

Boško Previšić Boko

Smrt je jedina istina koju ćemo svi osjetiti, nećemo se moći sakriti ili izbjeći.

Možda je nekad devedesetih tako i mislio kad ga zapovjednici brigade Knez Domagoj postaviše prvo za zamjenika zapovjednika koncetracionog logora za Bošnjake u naselju Grabovine kod Čapljine (kasarna Božan Šimović) a od 30.06.1993 godine kad se uspostavio i koncetracioni logor Gabela kod Čapljine gdje je postavljen kao zapovjednik i na toj dužnosti ostao do gašenja istog 22.12.1993. godine.

Kroz koncetracioni logor prema podacima je prošlo oko 2.000 Bošnjaka Hercegovine.

Logoraši su bili smješteni u magacinima bivše TO Čapljina broj (1,2,3,4) kao i dobro poznatoj samici na ulazu u kasarnu, a gdje su bili samo odabrani i oni su prolazili posebne torture.

Zapovjednik logora Boško Previšić Boko je bio gospodar života i smrti, odlučivao je i kad jedemo i kad dišemo svjež zrak, a i kad prolazimo određene torture.

Iz ovog koncentracinonog logora odvođeni su logoraši na radove na prvim crtama bojišta, vojarnu Grabovine, izgradnju vojarne kod Ljubiškog, pljačke bošnjačkih kuća, radove na imanjima, u biti gdje god trebalo bili smo dostupni na izvolte po odobrenju zapovjednika logora.

Epilog postojanja koncentracionog logora Gabela je 11 ubijenih logoraša, od čega je osobno Boško Previšić Boko usmrtio 18 godišnjeg Mustafu Obradovića pred hangarom broj.1 što je vidjelo par stotina logoraša, radi čega, radi komada hljeba kojeg je našao u njegovu džepu.

Iz svega zaključujemo da je u to vrijeme jedan metak vrijedio jednu marku, znači toliko je vrijedio naš život u ovome kazamatu.

Završetkom rata i uspostavljanjem pravne države bivši zapovjednik logora Gabela Boško Previšić Boko bježi iz države od zakona u svoju drugu i matičnu RH ( jer mu dvojno državljanstvo to dozvoljava) i ne želi da se odazove na poziv Tužilaštva Bosne i Hercegovine.

Poslije petnaestak godina Tužilaštvo RH odnosno Županijsko Tužiteljstvo u Osijeku pokreće postupak za ratne zločine u Bosni i Hercegovini i nakon par godina proglase ga krivim i osudi ga na zatvorsku kaznu od osam godina koju je odležavao do kraja svoga života.

Njegova smrt je satisfakcija za mnoge familije ubijenih, pretučenih i mučenih logoraša koncentracionog logora Gabela.

Njegov Sudija je onaj koji je sve to vidio, onaj koji svima sudi za svoja dobra ili loša djela.

Spisak ubijenih: