piše. Dr. sc. Edin
Urjan Kukavica
Sudovi ne sude
Srbima, Hrvatima ni Bošnjacima, pa ni Ostalim, nego počiniocima krivičnih djela
i zločina.
No, ipak, insistiranje političkih činilaca iz Srbije i Republike Srpske u Bosni i Hercegovini na tvrdnji da je sud u Hagu sudio Srbima, osim što je stalnim ponavljanjem mantre koja postaje dio nacionalnog žrtvoslovnog mita, ustvari je s jedne strane, naizravnije priznanje ko je većina počinilaca zločina za koje se sudilo na tom sudu.
Doduše, sudio je i nekim po raznim osnovama osumnjičenim Bošnjacima, a i nekim Hrvatima; neke je oslobodio, neke osudio.
Činjenica da su neki zločinci Srbi, Hrvati ili Bošnjaci zvono je na vratu i balast na nogama tog naroda, a ne pravna nepravda.
Nadalje, niti su oni koji su uhvaćeni i suđeni jedini, a pogotovo nisu svi počinitelji, a niti su presude – kakve god da su – primjerene razmjerama počinjenih zločina, niti su po mjeri zločinaca. To je, jednostavno, razmjera „pravde“ koju po mjeri Tribunala i potonjeg Mehanizma međunarodna zajednica može prihvatiti, a da pri tome ne optuži samu sebe za nečinjenje.
S druge strane, nesvijest političara da uvide da „odbranom“ ratnih zločinaca ustvari priznaju i počinjenje zločina i ko ih je počinio. I to je, odgovorno tvrdim, koliko god surovo zvučalo, maksimalna zadovoljština koja se u ovom historijskom trenutku može dobiti. Sve ostalo je u domenu špekulacija i kalkulacija temeljem pretpostavke odnosno „šta bi bilo, kad bi bilo“.
U pravo se ne razumijem previše, tek toliko da znam da su mi u zemlji u kojoj sam rođen, odrastao i polahko starim, uskraćena vjerovatno sva prava koja su ljudi, država i društvo dužni osigurati. Zato sam pitao one koji bolje znaju. Kažu, anglo-saksonsko pravo po kojemu je sudio Tribunal u Hagu temelji se na utvrđivanju krivice i odgovornosti dok je visina kazne u drugom planu. U predmetnim slučajevima, onim kojima se Tribunal bavio, krivica je neupitno dokazana, dakle i odgovornost, a i neki počinioci. Visina kazne, ionako u drugom planu, donekle je emocionalno zadovoljila sve koji su očekivali ovakav epilog.
Drugi su opet, ekstremno nezadovoljni i to je sasvim normalno i očekivano. Pravdu, nijedna presuda ni izdaleka nije zadovoljila ali, koja je to kazna - osim Božije - ikada bila adekvatna počinjenom zlodjelu i zadovoljila porodice žrtava?
I, o svemu ovome napisani su tomovi novinskih članaka, knjiga pa i znanstvenih istraživanja.
