"Haris Silajdžić je 2006. impresivno pobijedio, osvojivši 350 hiljada glasova. A onda je na idućim izborima pao na bijednih 117 hiljada. Dakle, za četiri godine ostao je bez 233 hiljade glasova!"
Piše: Haris Imamović
Bakir Izetbegović može pobijediti Denisa Bećirovića u utrci za člana Predsjedništva. Ne kažem da će sigurno pobijediti, već da može. I kažem to zbog toga što neki ljudi, koji su još uvijek pod dojmom prošlih izbora, misle da njegova pobjeda nije moguća.
Bećirović je, prije četiri godine, osvojio 330 hiljada glasova, a Izetbegović samo 214 hiljada. To je bila zaista impresivna pobjeda. Ali vrijeme čini svoje. Stvari se mijenjaju.
Ključni faktor u tome jeste nestabilnost glasačkog tijela stranaka koje konkuriraju SDA. Stranke (SzBiH, SDP, SBB) i kandidati (Haris Silajdžić), koji su konkurirali SDA znali su uzimati preko 200, pa čak i 300 hiljada glasova, ali bi, po pravilu, nakon što bi proveli mandat u vlasti, bili strogo kažnjeni. Mnogo više nego što je stabilno glasačko tijelo SDA kažnjavalo svoju stranku.
Faktor 1: Nestabilnost glasačkog tijela konkurenata SDA
Haris Silajdžić je 2006. impresivno pobijedio, osvojivši 350 hiljada glasova. A onda je na idućim izborima pao na bijednih 117 hiljada. Dakle, za četiri godine ostao je bez 233 hiljade glasova!
Silajdžić je te 2010. godine izgubio, iako je, pod dojmom ranije impresivne pobjede, slovio za favorita. Bio je favorit u toj mjeri da su čak mnogi tada govorili da je Tihić žrtvovao mladog Izetbegovića, šaljući ga u utrku u kojoj nema šanse.
Da je neko uoči izbora 2010. kazao da će Silajdžić dobiti 233 hiljade glasova manje nego četiri godine ranije, niko ne bi vjerovao. Ali se desilo.
Da neko danas kaže da će Bećirović dobiti 150-200 hiljada glasova manje nego prije četiri godine, mnogi bi kazali da je to nemoguće.
A zapravo je vrlo moguće, ako imamo u vidu nestabilnost ovakvog glasačkog tijela, koje danas okuplja Trojka, a ranije ga je okupljao SDP, još ranije SzBiH itd.
Te sada već davne 2010, kada je Silajdžić pometen, SDP je osvojio 284 hiljade glasova na izborima za Parlamentarnu skupštinu. Nakon četiri godine u vlasti, SDP je pao na 108 hiljada; tokom mandata su izgubili čak 176 hiljada glasova!
Dakle, Silajdžić je za četiri godine ostao bez 66 % glasova (233 hiljade), a SDP bez 61 % (176 hiljada).
Podsjetimo i da je Željko Komšić, kao kandidat SDP-a za Predsjedništvo, 2010. osvojio 337 hiljada glasova, a onda je Bakir Hadžiomerović osvojio samo 75 hiljada glasova, što znači da je SDP, nakon četiri godine u vlasti, na nivou Predsjedništva BiH ostao bez 77 % glasova.
Fahrudin Radončić je 2014. bio najozbiljniji konkurent kandidatu SDA, osvojivši 201 hiljadu glasova u utrci za Predsjedništvo. A onda je, nakon što je SBB proveo iduće četiri godine u vlasti, na idućim izborima Radončić pao na 75 hiljada glasova. Dakle, ostao je bez 62 % glasova!
Boravak u vlasti topi podršku kao ništa drugo! Ali to važi samo za stranke koje konkuriraju SDA, ne i za samu SDA.
Poređenja radi, SDA je od 2014. do 2022. provela dva mandata na vlasti. Ali za razliku od drugih stranaka nije doživjela ni približno radikalan pad.
Na izborima 2014, Izetbegović je osvojio 247 hiljade glasova, a SDA na 305 hiljada za PSBiH (u oba entiteta).
Nakon mandata SDA u vlasti, kandidat SDA Šefik Džaferović je 2018. pobijedio da 212 hiljada glasova, a SDA – 281 hiljadu (u oba entiteta).
Nakon dva mandata u vlasti, na izborima 2022, Izetbegović je osvojio 214 hiljada, a SDA 273 hiljade (u oba entiteta).
Tako je SDA, nakon dva mandata u vlasti, ostala bez samo 13 % glasova za Predsjedništvo i 10 % za Parlamentarnu skupštinu BiH.
Time se njeno glasačko tijelo pokazuje nevjerovatno stabilnim, u poređenju sa glasačkim tijelom konkurentskih stranaka, koje su, nakon mandata provedenog u vlasti, gubile oko 60 % podrške.
Perspektive Bećirovićevog pada
Ako bi Bećirović, kao Silajdžić, Radončić ili Lagumdžijin SDP, nakon četiri godine u vlasti, ostao bez oko 60 % ranijih glasova, to znači da bi na izborima u oktobru ove godine pao na 132 hiljade glasova.
U tom slučaju ne bi imao nikakve šanse protiv kandidata SDA, koji u najgorem scenariju može računati, na preko 200 hiljada glasova.
Ako pretpostavimo da Bećirovićev pad ipak neće biti tako radikalan, kao pad Silajdžića 2010, ili Lagumdžijinog SDP-a 2014, ili Radončića 2018, pa uzmemo da neće izgubiti 60 %, već, recimo, 40 % glasova, onda Bećirović ponovo ne bi bio konkurentan, jer sa padom od 40 % ide na 198 hiljada glasova.
Dakle, crno mu se piše.
Da bi bio konkurentan u odnosu na kandidata SDA, Bećiroviću treba između 215-250 hiljada glasova, što znači da se mora nadati blagom padu od 24 % do 34 %.
To je duplo manje od pada koji su, nakon četiri godine na vlasti, doživjeli Silajdžić i Lagumdžijin SDP (61-65 %). Pa iako je takvo očekivanje protivno iskustvu, moguće je.
Dakle, Bećirović će biti konkurentan ako bošnjački glasači iznevjere svoju naviku da radikalno strogo kažnjavaju stranke i kandidate, koji su, u svojstvu alternative SDA-u, proveli četiri godine na vlasti.
Ako pak glasači ostanu pri toj navici, Bećirović bi, ostavši bez 40-50 % ranijih glasova, mogao biti pometen.
Faktor 2: Broj kandidata i rasipanje glasova
Na prošlim općim izborima imali smo samo tri kandidata za člana Predsjedništva: Denisa Bećirovića, Bakira Izetbegovića i Mirsada Hadžikadića. Predizborni i izborni proces se, na kraju, de facto sveo na referendum: Bećirović ili Izetbegović.
Ovaj put imamo šest kandidata: Bećirović, Izetbegović, Semir Efendić i Fahrudin Radončić, te Šuhret Fazlić i Mirsad Hadžikadić, koji su također najavili kandidature.
Tradicionalno, kandidatu SDA je uvijek odgovarao što veći broj kandidata, a konkurenciji što manji. Razlog je, ponovo, disciplinovanost glasačkog tijela SDA i nedisciplinovanost glasačkog tijela drugih.
Tako je, recimo, 2010. godine, kada se Izetbegović prvi put kandidovao bilo čak devet bošnjačkih kandidata za člana Predsjedništva. Pri tome, tada smo imali tri velika kandidata od kojih je svaki osvojio više od 100 hiljada glasova (Izetbegović, Silajdžić i Radončić). U takvoj konstelaciji, a s obzirom da je značajan broj glasova otišao i u “H” bazen, Željku Komšiću, kandidatu SDA je bilo dovoljno bijednih 167 hiljada glasova za pobjedu.
Treba podsjetiti da je SDA tada pala na svoj historijski minimum, od oko 200 hiljada glasova, ali relativna stabilnost njene primarne baze, u situaciji kada su se glasovi rasuli među mnoštvom bošnjačkih kandidata, omogućila je Izetbegoviću da pobijedi.
Sličan scenarij se ponovio 2014. godine, kada je bilo čak deset kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva. Od toga tri velika (Izetbegović, Radončić i Emir Suljagić), koji su osvojili više od sto hiljada glasova, te dva srednja (Bakir Hadžiomerović i Sefer Halilović), što se odnosi na one koji su osvojili više od 50 hiljada.
Na ovogodišnjim izborima, sa šest bošnjačkih kandidata – a ne tri ili deset! – naći ćemo se u situaciji, koja je negdje na sredini između ranije viđenih ekstrema: okršaja jedan na jedan iz 2022. i mnoštva kandidata iz 2014.
To znači da ćemo se naći negdje između priželjkivanog scenarija SDP-a (dva kandidata) i priželjkivanog scenarija SDA (desetak kandidata, uz tri-četiri velika).
Kada još pažljivije pogledamo situaciju, za razliku od prošlih izbora, na idućim ćemo imati dva velika kandidata (Bećirović, Izetbegović), koji lako mogu ići preko 100 hiljada, pa čak i 200 hiljada glasova i dva srednja, koji mogu ići do 50 hiljada (Efendić i Radončić).
Na prošlim izborima nismo imali nijednog srednjeg kandidata. Sada imamo dvojicu, pri čemu Efendić ima potencijal da ide visoko iznad 50 hiljada glasova, ako već Radončiću bude teško doći do 50 hiljada.
Podsjećam, konkurenti SDA su, po pravilu, nakon mandata u vlasti gubili oko 60 % glasova. Recimo da će Bećirović proći bolje. Svejedno. Bude li na idućim izborima ostao bez 35-40 % glasova koje je imao prošli put, onda bi sa 200-215 hiljada vrlo lako mogao izgubiti.
U tom slučaju bi od 115-130 hiljada njegovih bivših glasača, veliki broj mogao ostati kući (50 hiljada), a dio preći Efendiću i Radončiću (oko 50 hiljada), te Fazliću i Hadžikadić (15-30 hiljada). Podsjetimo, Hadžikadić je prije četiri godine, čak i u uslovima referenduma dva velika kandidata, kada ga je Bećirović optuživao da radi za SDA, uzeo čak 31 hiljadu glasova!
Ako Bećirović ostane bez 30 % glasova, onda će sa 231 hiljadom biti konkretan Izetbegoviću, koji u odnosu na 214 hiljada koliko je dobio prije četiri godine očekuje blagi rast, pa lako može doći na oko 230 hiljada.
Ako Bećirović ostane bez 25 % glasova, onda će se 248 hiljade biti blagi favorit, ali taj broj nije nedostižan Izetbegoviću.
Da bi bio siguran u pobjedu, Bećirović će morati ograničiti pad na 15 % i osvojiti 281 hiljadu glasova (što se čini čudesnim, ako uzmemo u obzir da su njegovi prethodnici, nakon mandata u vlasti, ostajali bez 60 % glasova).
Ako Bećirović ne doživi veći pad od 20 %, onda sa 264 hiljade može računati da je favorit. Ali ne i nepobjediv. U tom slučaju, Izetbegoviću će, uz 214 hiljada sa prošlih izbora, biti potrebno još pedesetak hiljada za pobjedu.
Ako Izetbegović ne može računati na bivše Bećirovićeve glasače, na čije može?
Faktor 3: Kome idu Komšićevi glasovi?
Treća važna varijabla na idućim izborima bit će glasovi koje je Željko Komšić dobio prije četiri godine.
S obzirom da Demokratska fronta ima kandidata u Slavenu Kovačeviću može se očekivati da će najveći broj od 227 hiljada glasova, koliko je prošli put osvojio Komšić, otići njemu. Teško je reći koliko, ali sigurno neće svi.
Ako imamo u vidu da je Semir Efendić na prošlim izborima podržao Komšića, onda će sigurno značajan dio ovih glasova otići Efendiću. SzBiH je prije četiri godine osvojila 26 hiljada glasova za Parlament BiH. To je možda broj Komšićevih glasača na koje Efendić može računati.
Šefik Džaferović je 2018. dobio 40 hiljada manje glasova nego što je dobila SDA (u Federaciji za Parlament BiH), a Izetbegović je u posljednjoj Istrazi sedmice kazao da je najveći broj tih glasova SDA tada otišao Komšiću.
Nešto slično se desilo i na prošlim izborima, kada je SDA (za Parlament BiH), u Federaciji, osvojila 30 hiljada glasova više od Izetbegovića, tako što su ti glasovi mahom otišli savezniku Komšiću.
SDA se, tokom protekle dvije kampanje, nije fokusirala na to da spriječi djelimično prelijevanje podrške svog glasačkog tijela Komšiću, ali će, kako je Izetbegović u Istrazi sedmice najavio, pažljivije brinuti o tome na narednim izborima.
Tu se dakle otvara jedan manji bazen novih glasača, koje bi Izetbegović mogao dobiti idućim izborima, a da pri tome ne spriječi Kovačevića da pobijedi protukandidate, Zdenka Lučića i Darijanu Filipović, koji ne mogu ići preko 150 hiljada.
Svemu ovome treba dodati i faktor, na koji je skrenuo pažnju Reuf Bajrović, a to je da Slaven Kovačević ima potencijal da osvojio dio SDP-ovog razočaranog glasačkog tijela.
***
Nemoguće je u ovom trenutku predvidjeti kretanje navedenih faktora: intenzitet pada Bećirovićevih glasova, podršku srednjim i manjim kandidatima i stepen lojalnosti Komšićevih glasača Slavenu Kovačeviću.
Zato je nemoguće dati tačnu prognozu rezultata izbora. Ali tri varijable, koje smo analizirali, sasvim su dovoljne da se odbaci teza da Izetbegović nema šanse u okršaju s Bećirovićem. Itekako ima.
