Piše: Nedim Hrbat
Nakon što je Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini upozorila na neprimjereno spominjanje džamije od zastupnika u Domu naroda PFBiH i izabranog člana rukovodstva FBiH Igora Stojanovića uslijedilo je oštro reagovanje SDP-a sa mnoštvom spinova i zlonamjernih konstrukcija koje su pokazale da u izjavi gosp. Stojanovića ima više od jezičke nespretnosti i nedorečenosti. Tako je iskonstruisana tvrdnja koju ponavljaju i drugi mediji bliski ovoj stranci, ili pak oni neprofesionalni, o tome kako je Islamska zajednica u svome saopćenju gosp. Stojanovića nazvala "islamofobom".
To nije tačno. Naprotiv, dok se Islamskoj zajednici imputira kako nekome navodno osporava patriotizam zbog njegove vjerske (nacionalne ili druge) pripadnosti, ustvari je upravo to ono na šta je Islamska zajednica reagovala i osudila, a što se moglo razumjeti iz izjave gosp. Stojanovića koji je problematizirao odlazak u džamiju nasuprot brige za državu.
Kao da vjernici ne mogu biti patriote, i da je izbor ili džamija ili država, odnosno ili vjernici ili multikulturalno društvo i suživot.
Zajednica je jasno rekla da se radi o "prikrivenom obliku islamofobije" i "upozorila sve političke zvaničnike da vode računa o tome kako govore i na koji način vjerske simbole dovode u kontekst, te da se umjesto kreiranja sukoba na identitetskim politikama posvete rješavanju problema građana i očuvanju suvereniteta države koji se svakodnevno potkopava".
Iako su na ovu izjavu reagovali brojni političari iz drugih stranaka, novinari i javne ličnosti, autori SDP-ovog saopćenja su opet zlonamjerno, u duhu kampanje koju očito vode, iskonstruisali navodnu usklađenu reakciju Islamske zajednice u BiH i jedne političke stranke.
Političari i političke stranke u čitavoj Bosni i Hercegovini imaju dovoljno mejdana za svoje političke borbe i zato su znakoviti konstantni nasrtaji na Islamsku zajednicu koji su se naročito intenzivirali u posljednje vrijeme. Oni dolaze prije svega od ekstremnih nacionalističkih stranaka kod bosanskih Srba i Hrvata, ali i SDP-a koji u posljednje vrijeme otvoreno napada Islamsku zajednicu u BiH i njene navodne veze sa nacionalistima.
Dodik i Čović zasigurno žele Islamsku zajednicu u BiH uvući u političku arenu kako bi dokazali, a to su više puta već ponovili i njihovi najviši politički zvaničnici, kako se ovdje bore protiv nekog „političkog islama“ i kako se „Islamska zajednica petlja u politiku“.
To rade s ciljem da dodatno obezglave i podijele Bošnjake, da igraju po notama onih koji u „političkom islamu“ i svemu što se oko ovog koncepta plete vide najveću globalnu opasnost.
Oni ne kriju namjeru da Bošnjake svedu na vjersku zajednicu tvrdeći kako se njihova vjerska zajednica bavi politikom, a istovremeno različitim džerimanderisanjem (gerrymandering) pokušavaju Bošnjake dovesti u poziciju da ne mogu kroz političke stranke iskazati svoju političku volju.
Sve to rade i kako bi sakrili kako je došlo do svetisavizacije sekularnih institucija u entitetu RS i pokrštavanja javnog prostora u onim općinama i kantonima gdje je HDZ na vlasti.
Hajkom na Islamsku zajednicu, njene imame i reisul-ulemu pokušava se prekriti sistemska diskriminacija muslimana i Bošnjaka na područjima na kojima vladaju separatističke i aparthejdu sklone stranke od Rabrana do Kozarca.
Iako im motivi mogu biti različiti, i iako možda i jedni i drugi to rade zarad vlastitog profita, ipak se ne može oteti dojmu kako se radi o skoro pa sinhronizovanim napadima. Čak je i terminologija saopćenja dva tabora ista.
Ili, kao što na Twitteru primijeti novinarka Edina Latif:
