Piše: Mehmed Meša Pargan
Bosna je već tri decenije protektorat. U tom periodu ni jedna strateška odluka nije bila donijeta bez ključnog ili prevladavajućeg uticaja Zapada.
Za te tri decenije:
- uveli su nam embargo na uvoz naoružanja;
- razoružali su ljude u regiji Srebrenica;
- dopustili su srpskim zločincima da ubiju 8.372 čovjeka;
- nagradili su egzekutore/ zločince plijenom, jednom polovinom zemlje, na kojoj je uspostavljena republika;
- dopustili su zločinačkim vlastima da sakriju masovne grobnice, da sakriju zločince i spriječe sudsko procesuiranje;
- dopustili su da se razvije čitav sistem, koji je rezultat i sigurna kuća zločinačkoj ideologiji, koja je iz faze negiranja genocida, prešla u fazu njegovog glorifikovanja, odnosno dobijanja legitimiteta (prikazujući se kao najbolji način sprječavanja islama da prodre na Zapad), u zadnje vrijeme postajući sve agresivnija;
- hranili su sistem u entitetu sa privremenom srpskom većinom, koji je proizveo čitave generacije mladih i sredovječnih ljudi koji zločince smatraju herojima, a genocid dopuštenim mehanizmom u borbi za vlastite ciljeve (na tom feleru zasnovane su katedre, instituti, škole...);
- donijeli su nam budućnost koja nema izgleda.
Zato smo danas, 11. jula, iako imamo tijelo za regulaciju medija, imali otvoreno javno negiranje genocida. Iako imamo tzv. nezavisno sudstvo, zločinci i ideolozi zločina danas prijete, najavljuju konačne obračune, negiraju narod, jezik, identitet, genocid... (Do prije nekoliko godina su se krili, strahujući da će biti uhapšeni zbog zločina ili podrške zločincima, danas potpuno slobodno nastupaju, jer imaju podršku od sistema.
Kada prvi u bosanskih Srba javno kaže da su u Potočarima ukopani prazni sanduci, to je znak ili naredba onima ispod da je sve laž i da 'laž' treba rušiti.
Trebamo uskoro očekivati i fizičko rušenje, incidente, odnosno realizaciju volje vođe.
Da li smo svjesni opasnosti koju, baštineći četničku ideologiju, ideologiju zločina, predstavlja Milorad Dodik?
Možda čak nije ni važno da li smo mi ičega svjesni.
Bošnjaci danas vode autističnu politiku, koja se oslanja na nekompetentnost, neznanje i sporadično intervencionističko djelovanje zapadnih diplomatija, koje našu zemlju tretiraju kao kusur u geopolitičkim trgovanjima. (I sasvim je nevažno da li, kao takvi, možemo bilo šta shvatiti, kada ništa ne možemo učiniti).
A da bi se nešto moglo istrgovati, treba ga držati kao bure baruta.
Zato je i moguće da je Dodik najozbiljniji sagovornik međunarodne zajednice, isto kao što je bio i Radovan Karadžić - oni, za razliku od drugih, mogu u svakom trenu nešto učiniti i zato su sagovornici. Svijet nije želio Radovana tretirati kao zločinca, isto kao što danas ne tretira Dodika, kao njegovoga nasljednika.
