ZDK odobrio 2,38 miliona KM podrške registrovanim farmama goveda
Početna/Politika/Kolumna
Kolumna

Zašto je propao skup u Neumu?

Sve dok je Čović na čelu HDZa do nekog novog 'Vašingtonskog sporazuma' neće i ne može doći, pa ni onda kada bi se udovoljilo njegovim trenutnim političkim zahtjevima.

Piše: Dr. Adnan Mahmutović


Početni entuzijazam o novoj rundi pregovora oko reformi izbornog zakona preplavio je veliki broj komentara na društvenim mrežama o tome da se radi o svjesnom, namjernom pokušaju međunarodnih predstavnika usmjerenom ka legaliziranju koncepta tzv. legitimnog predstavljanja, odnosno udovoljavanja zahtjevima lidera HDZ BiH. Neke reakcije domaćih, ali inostranih intelektualaca su, u tom smislu, bile odista isključive.  Situacija je dodatno eskalirala izjavama predstavnika tri politička subjekta (SDP,NS i DF) da se oni neće pojaviti na ovim pregovorima, te da je na sceni izdaja građanskog principa i izdaja Bosne i Hercegovine. Osjećao se veliki pritisak javnosti, zbog čega su američki zvaničnici zajedno sa predstavnicima EU odlučili da političare sklone u Neum, nadajući se da će upravo u Neumu proraditi um te da će se na kraju ipak postići neki politički dogovor.

Um nije proradio i ništa od navedenog se nije desilo. Maratonski pregovori su okončani izjavama o blagim pomacima, ali bez konkretnih rješenja. Politička kriza i dalje traje.

Sudeći prema Michael de Montaigne, pravniku i jednom od istaknutih francuskih filozofa iz perioda renesanse, i ovaj put je potvrđeno da su naši životi  ispunjeni užasnim strahovima od kojih se većina nikada ne desi.

Ne um nam je svjedok da je to tako.

Ako bismo sada iz ove post festum perspektive pokušali ukratko rekapitulirati čitav događaj u nekoliko riječi, kazali bi: koliko samo buke i galame oko ničega!

Međutim, onaj ko je upoznat sa načinom rada američke administracije zna da se kod njih ništa ne prepušta slučaju te da sve aktivnosti iza scene studiozno proučavaju i pripremaju od strane velikog broja visokokvalificiranih analitičara i istraživača. Stoga, ne sumnjam da su i ove aktivnosti vrlo dobro isplanirane te da vjerovatno imaju neku skrivenu poruku drugačiju od one koja se mogla pročitati u javnom diskursu. Ovo kratko političko zimovanje u Neumu malo podsjeća na 1994. godinu kada su poznatim Vašingtonskim sporazumom upravo Amerikanci inicirali prvo razgovore, a onda i prekid neprijateljstava između Bošnjaka i Hrvata. Političko, ali i vojno savezništvo, koje je tada uspostavljeno, relativno brzo je dovelo do potpunog političkog i vojničkog kraha srpskih ekspanzionističkih ideja. Kasnije je na krilima ovoga savezništva, potpomognutog najjačom svjetskom silom, isposlovan famozni Dejtonski mirovni sporazum čime je zaključen i rat u BiH.

Ne želim da prejudiciram da je novo političko savezništvo upravo bila skrivena poruka, ali neke sličnosti sa pomenutim događajem ne mogu biti slučajne. Isključivanjem srpske strane iz pregovora pod izgovorom da se raspravlja o izbornoj reformi, Amerikanci možda žele  politički kamuflirati reanimaciju izgubljenog savezništva između Bošnjaka i Hrvata. Zanimljivo je da su sastanku prisustvovali lideri probošnjačkih političkih stranka, dok prograđanske partije odbile poziv iako se svi oni deklarativno zalažu za jačanje građanskog principa. To može sugerirati da su naslutili da se možda radi o nekoj skrivenoj incijativi iako su se prethodno jasno deklarirali u javnosti da je stvarni razlog onaj koji sam naveo na početku.

Amerikanci znaju da promjena kursa u političkim odnosima između Bošnjaka i Hrvata može donijeti očekivanu prevagu i rješenje trenutne pat pozicije na zamršenoj šahovskoj ploči bosanske političke zbilje. Političko savezništvo Bošnjaka i Hrvata može odsjeći krila aktuelnoj politici besperspektivnosti i proizvođenja konflikta koja dolazi iz manjeg BiH entiteta. To znači i odlazak nekih političara sa političke scene te otvaranje vrata za političare koji bi, umjesto ispraznih nacionalističkih pokliča, bili puno više spremni za otvaranje dijaloga i strateški važnih reformi uključujući i nezaobilaznu borbu protiv političke korupcije i organiziranog kriminala.

Međutim, bojim se da za ovako kompleksne zahvate političari profila Palmera i Eichhorst, uz svo dužno uvažavanje, nemaju potreban kapacitet. Treba podsjetiti da su ekipe pregovarača i posrednika 1994. godine bile u daleko jačem, odnosno najjačem sastavu. I to je, mislim, bilo ključno za uspjeh. Danas, kao i 1994. godine pozicije pregovarača su poprilično udaljene do te mjere da je prosto nemoguće postići bilo kakav napredak u pregovorima bez korištenja poznate metode 'zavrtanja ruku' koje u Neumu, realno, nije imao ko 'zavrnuti'.

Drugo, pitanje je koliko je pomenuti dvojac svjestan mogućosti da se dogovor između Bošnjaka i Hrvata može uopće postići ukoliko za stolom sjedi Dragan Čović. Ovaj čovjek je  glavni kamen spoticanja bilo kakvog strateškog povezivanja politika Bošnjaka i Hrvata. U Hrvatskoj su ga više puta prozivali zbog njegove bliskosti sa srpskim separatistima. Jučer je svoju odanost potvrdio reportirajući Dodiku o rezultatu pregovora u Neumu. Zbog toga, smatram da sve dok je Čović na čelu HDZa do nekog novog 'Vašingtonskog sporazuma' neće i ne može doći, pa ni onda kada bi se udovoljilo njegovim trenutnim političkim zahtjevima.

Sa druge strane, iako je nominalno pokretač inicijative o tzv. legitimnom predstavljanju Čović je ujedno i najveći grobar te ideje. Evo i zašto. Bošnjaci bi, možda u konačnici, bili spremni osigurati da se volja hrvatskog naroda artikulira, odnosno jasno iskaže i kroz izbor jednog od članova Predsjedništva BiH, ali uz garancije da se to neće zloupotrebljavati. De facto, to je unazad nekoliko godina i bio slučaj. Koncept legitimnog predstavljanja kako ga definira Čović nema za cilj samo osiguranje fotelje, kako se naivno često spekulira, nego ima za cilj relativno trajno cementiranje političkog aparthejda i osiguranje da članovi Predsjedništva BiH predstavljaju narode, a ne državu BiH. Ideja koja se ovdje nameće jeste da se stvarna vlast, odnosno moć odlučivanja koncentrira na nivou entiteta ili pojedinih kantona u Federaciji (ili ako hoćete na nivou lidera nacionalnih stranaka) umjesto na nivou državnih organa. Ovakva situacije će dovesti do postepenog odumiranja državnog nivoa odlučivanja te u konačnici do de facto disolucije BiH. Svakako da je ovo velika opasnost prihvatanja Čovićevog koncepta legitimnih predstavnika te to sasvim sigurno neće prihvatiti ni jedna probošnjačka stranka. Ovo ne toliko zbog patriotskih razloga, možda više zbog činjenice da bi to bilo klasično političko samoubistvo.

Zbog svih gore navednih, ali i drugih razloga, koje nismo stigli ovdje elaborirati, pregovori se za sada vode dosta traljavo i čini se da je prisustvo međunarodnih predstavnika samo pro forme. Značajni zaokret je moguće očekivati onda kada se pregovori podignu na veći nivo, odnosno promijeni pristup i retorika međunarodnih posrednika  u smislu da se odredi neki rok ili ponudi konkretni model u kojem će se riješiti nesprazumi jer u suprotnom ovako se moze pregovarati još dugo i rezultat će uvijek biti isti.

Vi pogodite koji!


 (Autor je doktor pravnih nauka i profesor Međunarodnog i komparativnog prava na Prince Mohammad Bin Fahd University, Kraljevina Saudijska Arabija.)

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.