Piše Hamza Višća
Sve što se dešava oko Wagnera, u posljednjih godinu dana ima osnove u dugoj historiji Rusije i ruskih ratova, posebno onih koje je ruska vojska izgubila. Svaki ozbiljan poraz Rusije, odnosno ruske vojske, imao je za posljedicu tektonske promjene u Rusiji.
Tako je na primjer poraz Rusije u Krimskom ratu 1853.-56. doveo je do temeljnih promjena u Rusiji, uključujući ukidanje kmetstva i reforme vlade, pravosuđa i naravno vojske.
Ruski poraz od njemačke vojske u bici kod Tannenberga 1914. pokrenuo je proces koji je kulminirao pobunom ruske vojske, dvije revolucije u rasponu od godinu dana, i krvavi građanski rat koji je završio tako što su boljševici uspostavili komunističku vlast.
Poraz Sovjetskog Saveza u Afganistanu i njegovo povlačenje 1989. je doprinio raspadu Varšavskog pakta i Sovjetskog saveza.
Zbivanja na ratištu u Ukrajini su nagovještavala ishod sličan ovima koje sam spomenuo. Dešavanja u i oko Bahmuta su produbljivali sukob na relaciji Prigožin - Šojgu, odnosno Gerasimov. Napredovanja i gubitke je bilježio Wagner, a ruska vojska uglavnom samo gubitke. Putin je kao dobar poznavalac ruske historije i onoga što slijedi poslije poraza, u jednom trenutku, ovog proljeća, zamolio prijatelja Prigožina da zauzete llinije i položaje u Bahmutu prepusti ruskoj vojsci, a ovaj je pristajući na to imao uslov - postignuće pripisati ruskoj vojsci ali ne Šojgunu i Gerasimovu.
Kako slava pripada onome čija je vojska na pobjedničkoj liniji, putinov kuhar se preračunao, očekujući da je njegovo prijateljstvo sa Putinom jače od vladarove potrebe da ima pobjedničku vojsku.
