"Živjeti zajedno i poštovati jedni druge, gradonačelniče, ne znači samo ogranizovati iftar pa pod svjetlima reflektora pričati o miru i toleranciji, nego i jačati privredu i prihvatati investicije čak i ako one dolaze od Bošnjaka!"
Piše: Ćamil Duraković
Prije pet mjeseci, kada sam zvanično preuzeo funkciju potpredsjednika entiteta Republika Srpska, rekao sam da u Banja Luku dolazim otvorenog srca i pružene ruke vjerujući da samo saradnjom i kompromisom možemo napraviti neki pomak u izgradnji društva i države po mjeri svih njenih građana i naroda. Moj stav se nije promijenio, no to nikako ne znači da ću nijemo posmatrati ispade gradonačelnika Banja Luke, Draška Stanivukovića, vezane za bošnjački narod u entitetu Republika Srpska.
Naime, odlukom Ustavnog suda BiH poništena je presuda Višeg privrednog suda u Banja Luci te je potvrđena odluka Okružnog privrednog suda da je Stara autobuska stanica vlasništvo „Autoprevoza“. U konačnici to znači da je „Autoprevoz“ vlasnik i drugih parcela u centru grada između kojih se nalazi i Vidovdanska ulica, od koje, kako gradonačelnik Banja Luke kaže „neće odustati“ jer je to izuzetno važna ulica za grad ali i „zbog naziva“, no najveći problem je strah od prodaje „nekim privatnicima, Bošnjacima, muslimanima“.
Dakle, nisam siguran, da li je gradonačelnikov problem to što postoji mogućnost da neku od parcela kupi Bošnjak, kao građanin koji pripada redu konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini, čiji dio je i entitet Republika Srpska ili je problem što bi parcelu mogao da kupi musliman, kao sljedbenik islama? I jedno i drugo je u svakom slučaju diskriminatorno, no postavlja se pitanje kako to da u gradu koji je bio kandidat za Evropsku prijestolnicu kulture, Bošnjaci ili muslimani, nisu dobrodošli? Muslimani mogu kupiti neke od najvećih svjetskih nogometnih klubova, poput PSG-a ili Manchester City-a, ali ne i stan, parcelu ili nešto drugo u Banjoj Luci?
Da ne dužim, obzirom da ostajem pri stavu da samo saradnjom možemo napraviti neki pomak, predlažem gradonačelniku Banja Luke, Drašku Stanivukoviću, da ovakvu retoriku, ostavi po strani te da se posveti izgradnji toleratnijeg društva, čiji dio su i Bošnjaci, muslimani, za koje je prije par noći, organizovao iftar, jer kako kaže: „Živimo zajedno, poštujemo jedni druge, budimo prijatelji“.
Živjeti zajedno i poštovati jedni druge, gradonačelniče, ne znači samo ogranizovati iftar pa pod svjetlima reflektora pričati o miru i toleranciji, nego i jačati privredu i prihvatati investicije čak i ako one dolaze od Bošnjaka!
