Velika Britanija predvodi svijet protiv Dodika

Za sada, UK se pojavljuje kao potencijalni lider na međunarodnoj sceni – što je ogromna suprotnost britanskoj politici prema Bosni iz 1990-ih. Biti izvan Evropske unije, ali raditi sa evropskim partnerima, stavlja Ujedinjeno Kraljevstvo u jedinstvenu i strateški korisnu poziciju.

Piše: Kate Ferguson

Većina ljudi misli da su masovni zločini rijetki, izuzetna odstupanja, ali su zapravo prilično česti. Tamo gdje postoje sredstva za zločinački pothvat, postaji motivacija populističke netrpeljivosti ili manipulacije politikom identiteta i mogućnost nekontroliranog nasilja moći nad grupama. Sve navedeno je prisutno i pogoršava se u većinskom entitetu bosanskih Srba unutar Bosne i Hercegovine (BiH), Republici Srpskoj.

Prije 30 godina ova ista pogonska sredstva su ostavljena bez kontrole i uspjela su pokrenuti političku kampanju koja je dovela do namjernog, sistematskog, nasilnog ciljanja i prisilnog protjerivanja muslimana i Hrvata od strane koordinirane koalicije bosanskih Srba i srbijanskih državnih i nedržavnih oružanih formacija.

Zločini su predvidivi

Etničko čišćenje, zločini protiv čovječnosti i genocid nikada nisu neizbježni, ali su predvidivi. Rizici koji rastu u Bosni danas su poznati i s njima se mora suočiti prije nego što se ionako neizvjesna situacija pogorša.

Boris Johnson je, u ishodima svog Integriranog pregleda međunarodne politike, s pravom učinio prevenciju zločina novim strateškim prioritetom britanske vanjske politike: Bosna je sada test za ovu posvećenost.

Ovog decembra navršava se 26 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim je uspostavljena dvoentitetska struktura zemlje – sporazuma koji je zamrznuo, a ne razriješio nasilje, i koji je očuvao jedinstvenu državu uspostavljanjem kompliciranog sistema upravljanje podjelom vlasti koje uključuje trostrano predsjedništvo, s rotirajućim predsjedavanjem.

Nemirni mir se održao, ali nije zaživio.

Posljednjih mjeseci došlo je do eskalacije huškačkih akcija i retorike srpskog člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika. Dodik je najavio da namjerava povući Republiku Srpsku iz mnogih državnih institucija, uključujući graničnu policiju, pravosudne institucije i Oružane snage BiH.

Bosanski Srbi testiraju svijet

I 1991. godine, kao i sada, rukovodstvo bosanskih Srba testira pažnju i odlučnost međunarodne zajednice dok eskalira političku krizu i podgrijava svoju zapaljivu retoriku. Dodik i njegova družina – kao i Radovan Karadžić i svi nasilni populisti prije njega – znaju da ova nedjela pomažu u procjeni međunarodne spremnosti na akciju, a istovremeno služe i za poticanje nasilja zasnovanog na identitetu na lokalnom nivou. Ako Dodiku bude dozvoljeno da nastavi, vidjet ćemo porast nasilja.

Ovakvi incidenti već nisu neuobičajeni u Republici Srpskoj, gdje su se Bošnjaci koji su etnički očišćeni 90-ih godina prošlog vijeka vratili u svoje domove. Sada su često na meti: prijetnji i napada.

Ovo nasilje nije novo. Bacanje kamenja na srbijanskog premijera 2015. godine tokom dvadesete komemoracije genocida u Srebrenici privuklo je međunarodnu pažnju, ali samo zato što se dogodilo pred svjetskim medijima.

Tri dana kasnije, povratnika u RS napali su maskirani ljudi koji su mu na stomaku urezali četiri srpska slova S (C) u krst, ali o tome nije pisalo u štampi na engleskom jeziku. A tenzije sada rastu, dok povratnici strahuju da se historija ponavlja.

Iako sadašnja kriza nije nova, ona je dijelom posljedica toga što saveznici BiH nisu uspjeli adekvatno odgovoriti na pogubno i uporno negiranje genocida nad bosanskim muslimanima, te na tekuće incidente trajnog nasilja zasnovanog na identitetu koje rijetko privlače naslove van regiona.

Prijatelji Bosne sada moraju se organizirati i glasno saopćiti da se greške iz sredine 1990-ih neće ponoviti i da će crvene linije, ako se pređu, rezultirati koordiniranim odgovorom.

Ugledni ambasador Field

Britanska ambasada u Sarajevu, koju vodi Matthew Field, ambasador, veoma je cijenjena. Ovdje je Parlament već održao niz debata –a održana je i ona koju predvode Alicia Kearns, Sarah Champion i Stewart McDonald – koja pokazuje solidarnost i međustranačku političku volju.

Ali kako se opredjeljenja Integrirane revizije odražavaju na britansku politiku prema BiH, još nije jasno. Vlada nastavlja da odbija međustranačke pozive na sveobuhvatnu međuresornu strategiju prevencije zločina, tvrdeći da je dovoljan njen uski pristup sukobu.

Tokom 1990-ih, tadašnja konzervativna vlada nije uspjela da identificira kampanje nasilja i zločina zasnovanog na identitetu za ono što su bile. Pokušala je i nije uspjela primijeniti svoj okvir rješavanja sukoba. U svojoj srži, nasilje između 1992. 1995. Godine nije bilo sukob, već koordiniran napad na stanovništvo, s jasnom namjerom da ih se ukloni ili uništi, u cijelosti ili djelimično.

Velika Britanija ne može ponoviti istu grešku. Britanska politika prema BiH treba posebno prepoznati i odgovoriti na rastuće rizike nasilja i zločina zasnovanog na identitetu.

BiH je posljednja u nizu trenutnih i novonastalih kriza u kojima se ovaj jaz u politici može vidjeti kao ograničavajući kapacitet Ujedinjenog Kraljevstva da odgovori. Odsustvo centralnog strateškog razmišljanja o sprječavanju nasilja zasnovanog na identitetu ostavlja čak i najproaktivnije timove zemalja i njihove ambasade vezanih ruku jer moraju slijediti politiku.

Ispuniti obećanje

Ako Ujedinjeno Kraljevstvo želi stati uz Bosnu, Vlada mora ispuniti obećanje Integrirane revizije. IR tvrdi da je novi naglasak na odgovoru na pritužbe, kriminalnu ekonomiji, političku marginalizaciju kao pokretače nasilja.

To je ono što Bosni treba.

Politika prevencije zahtijeva drugačiji način rada – zahtijeva strategiju, analizu, konsultacije i koordinaciju. Ali to ne zahtijeva nužno velika sredstva – u stvari, efikasna prevencija uvijek spašava i živote i novac.

Od Daytona, Bosna je zamrznuta kriza. Ako Dodiku bude dozvoljeno da nastavi da diže temperaturu, brzo ćemo doći do tačke da se otopljenje ne može spriječiti. Cilj Ujedinjenog Kraljevstva i svih saveznika Bosne ne smije biti jednostavno održavanje nelagodnog mira, već umjesto toga sveobuhvatna podrška Bosancima koji rade na sigurnom, inkluzivnom i otvorenom društvu.

(Kate Ferguson je diplomirala i doktorirala na Univerzitetu Istočne Anglije i magistrirala ruske i istočnoevropske studije na Univerzitetu u Oksfordu. Autorica je knjige „Arhitektura nasilja“. Tekst je izvorno objavljen na www.conservativehome.com)