"Ako tu važnu dugoročnu perspektivu članstva ne podeblja nekim dobrim i jakim međukorakom, onda EU neće moći više garantirati stabilnost regiona".
Piše: Adnan Ćerimagić
Proces proširenja već duže vrijeme ne uspijeva zemlje zapadnog Balkana približiti EU članstvu i EU standardima. Od vladavine prava i funkcionalnosti institucija do kvalitete demokratije i životnog standarda.
To danas najbolje vidimo u Crnoj Gori i Srbiji, koje su najnaprednije u procesu priključenja u EU ali u kojim je situacija po pitanju vladavine prava, demokratije i EU standarda zabrinjavajuća.
Proces proširenja ni ne nagrađuje one koji naprave važne korake i reforme. Sjevernoj Makedoniji i Albaniji su pregovori o članstvu u EU već nekoliko godina blokirani, ne zbog izostanka reformi u ovim zemljama već zbog izostanka konsenzusa zemalja članica.
U isto vrijeme, politika proširenja EU kao da je zaboravila Bosnu i Hercegovinu i Kosovo.
U BiH, fokus EU se pokušava vratiti na OHR, protiv BiH se zagovaraju EU sankcije slične onim prema Bjelorusiji. U isto vrijeme se od neposrednih i teškim bremenom prošlosti opterećenih susjeda traži da se uključe u upravljanje BiH.
Kosovu se s druge strane ne dozvoljava ni bezvizni režim a kamo li da preda zahtjev za članstvo u EU.
Uticaj EU u regionu također blijedi.
Baš ovih dana se kao značajni diplomatski uspjeh EU računa povlačenje naoružanih snaga sa granice Kosova i Srbije.
Da se razumijemo, u današnjoj situaciji ovo jeste važan uspjeh specijalnog predstavnika EU, Miroslava Lajčaka. Ali, tu se radi o provođenju politike stabilizacije i prevencije konflikta, a ne politike proširenja, transformacije i približavanja EU standardima.
Podrška 27 zemalja članica EU za erropsku perspektivu zemalja zapadnog Balkana i proširenje, a koje smo dobili ove sedmice na samitu u Sloveniji, sa jedne strane je dobra vijest.
Prije svega jer je sasvim jasno da nijedna od 27 vlada EU ne želi ili planira da kaže kako je ta perspektiva mrtva.
S druge strane, od Sjeverne Makedonije i Albanije, preko Kosova do BiH, mi vidimo da ta i takva podrška nekoj dalekoj perspektivi članstva u EU, jednog dalekog dana, nije dovoljna.
Ako tu važnu dugoročnu perspektivu članstva ne podeblja nekim dobrim i jakim međukorakom, onda EU neće moći više garantirati stabilnost regiona.
Taj međukorak mora biti nešto oko čega će se 27 zemalja članica moći dogovoriti i iza čega će moći stati.
U isto vrijeme mora biti nešto što će biti dovoljno privlačno reformatorima u regionu.
Mora biti dovoljno veliko da preokrene razvojne trendove u regionu, da bude na putu do članstva u EU i da još dublje integrira region. I po mogućnosti da bude nešto što je već isprobano i funkcioniralo u prošlosti. A ne nešto ispočetka i nabrzinu smišljeno da zavara obje strane.
Mi u ESI-u zagovaramo da taj međukorak bude članstvo u jedinstvenom tržištu EU. Neki drugi predlažu i ulazak regiona u carinsku uniju sa EU. To bi, naravno, moralo biti praćeno značajnijim financijskim sredstvima, striktnim uslovima vezanim za vladavinu prava, snagu institucija i demokratiju. Moglo bi u dogledno vrijeme biti praćeno i članstvom u velikom Šengenu.
Da pojednostavim, jedinstveno tržište EU proširilo bi se na region.
To znači da bi javna uprava, inspekcije, policije, tuzilaštva i sudovi, u Gračanici, Novom Pazaru i Tetovu morali “braniti“ pravila jedinstvenog tržišta na isti način kao što se to danas radi u Berlinu, Bratislavi ili Talinu.
Za uzvrat, privreda i građani u regionu svoj bi razvoj mogli bazirati na tome da su dio najbogatijeg i najrazvijenijeg tržišta na svijetu. Te da će uživati u slobodi kretanja roba, ljudi, usluga i kapitala.
Takav jedan međukorak EU bi morala ponuditi svim zemljama zapadnog Balkana u isto vrijeme. Uz dovoljno ambicije i želje, sve zemlje bi u 5 do 10 godina mogle biti dio jedinstvenog tržišta EU.
A onda baš kao Austrija, Švedska ili Finska, koje su prvo postale dio jedinstvenog tržišta, u narednom koraku zemlje zapadnog Balkana mogle bi postati članice EU.
Do tada bi se klima u EU prema većem broju članica mogla promijeniti.
Ali ne samo to, zemlje zapadnog Balkana bi tada, kao uređene, sa EU usklađene i nešto bogatije članice jedinstvenog tržišta EU, bile u poziciji da budu atraktivnije zemljama članicama EU.
Za ovu ideju postoji interes u zemljama članicama EU, ali i zemljama zapadnog Balkana.
Predsjednik Vučić i premijer Kurti su u zadnjih godinu dana od EU nekoliko puta javno tražili integraciju regiona u jedinstveno tržište.
U BiH je nedavno bivši ministar vanjskih poslova, Zlatko Lagumdžija, zajedno sa grupom bivših visokih zvaničnika u regionu, izašao sa sličnim prijedlogom. Oni koji razumiju političku, ekonomsku i društvenu situaciju u regionu i EU, značaj EU u regionu, otvoreni su za ideju jednog ovakvog značajnog međukoraka.
Također, ove sedmice u Sloveniji, zemlje članice EU, uz podršku vlada regiona, usvojili su Deklaraciju u kojoj stoji kako će 33 vlada “pojačati napore za unapređivanje tržišne integracije zapadnog Balkana sa jedinstvenim tržištem EU“.
Najbolji način da se to uradi je kroz punopravno članstvo regiona u jedinstvenom tržištu EU kao međukoraku do punopravnog članstva u EU.
