Kako su branioci i agresor iskoristili predah, koji nije bio ujedno i prekid vatre, trebali bi saznati vrlo brzo.
Piše: Hamza Višća
Ukrajinska kontraofanziva se najavljuje već mjesecima, ali budimo realni, o njoj je još uvijek nejasno gotovo sve - njena priroda, obim, operativni pravci, njeno trajanje i mogući ishod. Ne zna se ni koliko je Zapad investirao u nju, da li je prešao crvenu liniju samoodvraćanja od sukoba sa Rusijom.
Ruska agresija je krajem decembra prošle godine zaglavila u Bahmutu. Na dugoj liniji fronta, pred samu zimu, Rusi su se povukli iz Hersona, što pod borbom, što samovoljno, uglavnom uzmakli su na lijevu obalu Dnjepra, prepuštajući ukrajinskim snagama ne samo grad, nego i za tenkove neprohodno i u zimskom periodu uglavnom močvarno zemljište. A bitka za Bahmut, kojoj su pripisivani i epiteti moguće prekretnice, ustvari je za agresora i branioce bila spin kojim su kupovali vrijeme za obnavljanje resursa, značajno izgubljenih i uništenih tokom 2022.godine. Agresor je dosta skupo plaćao svako napredovanje od nekih stotinjak metara. Dnevno je gubio 500 vojnika. Prevelika cijena, imajući u vidu da iz Bahmuta, ako i kada padne, nema dalje. Dva pravca ka sjevero-zapadu, više taktička nego operativna, nose sa sobom rizik upitne logističke podrške ruskim snagama na gotovo brisanom prostoru.
Kako su branioci i agresor iskoristili predah, koji nije bio ujedno i prekid vatre, trebali bi saznati vrlo brzo. Za početak je sasvim jasno da su i jedni i drugi mobilisali znatan broj novih vojnika, kako bi nadoknadili enormno visoke gubitke u ljudstvu. Uključili su ih u ubrzanu obuku, kao i u sporadične vatrene okršaje. O diplomatskoj bitci na geopolitičkom planu se zna gotovo sve. Čeka se da Rusija okonča predsjedavanje Vijećem sigurnosti UN.
Ako je suditi po poznatim i manje poznatim preduzetim mjerama u protekla 4 mjeseca Ukrajina bi trebala biti u stanju da izvede koordiniranu više-brigadnu, mehanizovanu, ofanzivnu operaciju, koristeći 6-12 brigada. Najčešće se spominje 9 brigada, od kojih je barem polovina opremljena i obučena da se koristi sredstvima, tek doniranim od strane Zapada. Taj zadatak je veći od bilo kojeg ofanzivnog napora koji je Ukrajina do sada imala. Prvi mjeseci rata su pokazali, posebno kad se radi o ruskim snagama, koliko je teško komandovati operativno taktičkim i operativnim sastavima(brigada i više) u napadu. Rusi su poslije samo par mjeseci bili primorani prestrojiti se na borbeno djelovanje bataljonskih borbenih grupa, minimalne operativne koordinacije i prilično samostalne logistike. Logistička podrška jedinica većih od bataljonske grupa, pokazala se vrlo zahtjevnom, i za agresora i za branioca, gotovo nemogućom.
Zadatak koji je pred ukrajinskim oružanim snagama ne čini izazovnim sama činjenica da se radi o brigadama. Naime, Ukrajina u svoje jedinice treba integrirati dovoljno tenkova i oklopnih transportera (različitih tipova i mogućnosti), imati dovoljno municije svih vrsta uključujući i artiljeriju, biti u stanju provoditi precizne udare sa HIMARS-om i drugim sličnim raketnim sistemima, te parirati ruskoj avijaciji.
Nadalje, treba imati kapacitete za čišćenje mina i premošćavanje riječnih korita i kanala, želi li relativno brzo napredovanje kroz sada okupiranu, fortifikacijski uređenu teritoriju pod kontrolom ruskih snaga.
Zapad, koji ne odustaje od sintagme – pomoći ćemo Ukrajinu, koliko košta da košta, do sada je pomagao Ukrajini da preživi, a ne da pobijedi. Izbjegavanje konfrontacije sa Rusijom je racionalan pristup Zapada, a doziranje davanja oružja Ukrajini je metod samoodvraćanja od prelaska crvene linije, horizontalne i vertikalne eskalacije sukoba.
Da li se šta promijenilo u pripremi ove kontraofanzive ostaje da se vidi, kad ona počne. Tek tada ćemo znati sa kojim snagama raspolaže Ukrajina, koliko su one motivisane, odlučne i opremljene, koji su pravci i ciljevi ofanzive. Moći ćemo procijeniti mogući ishod i da ne zaboravim, nešto više znati o tome kako su agresori iskoristili «zimski predah». Ne treba smetnuti s uma da u ovom ratu učestvuje Rusija, kao agresor, čiji je vladar stavio sve na kocku. Haman, baš sve.
Ono što je sasvim sigurno, i uspjeh i neuspjeh kontraofanzive vode ka pregovaračkom stolu. Koga, s kim i sa kakvih pozicija, tek treba da se vidi.
