Politička scena u Bosni i Hercegovini ponovo svjedoči vrhunskom cinizmu i moralnom akrobatizmu onih koji su na vlast došli ne voljom naroda, već stranim diktatom i suspenzijom ustavnih mehanizama.
Kada je valjalo zaobići volju bošnjačkog naroda, te formirati vlast i u zasjesti u fotelje mimo saglasnosti potpredsjednika Federacije BiH Refika Lende, jurišnici sarajevske Trojke (SDP, NiP, Naša stranka) klicali su Schmidtovoj jednodnevnoj suspenziji Ustava i gaženju dotadašnjih procedura. Svaki legitimni ustavni osigurač za zaštitu bošnjačkih nacionalnih interesa tada je u njihovom političkom narativu proglašavan "balvanom koji stoji na putu demokratskoj većini" mada se ta ista "demokratska većina" pravila naknadnim matematičkim inženjeringom pod patronatom stranih ambasada.
Međutim, danas kada se kolo sreće okrenulo, kada je Trojka ubjedljivo poražena na izborima, u takvoj mjeri da ih više ne može spasiti a kamoli na vlast nametnuti bilo koja ambasada, dojučerašnji "demokratski rušitelji balvana" naglo su doživjeli ustavno-proceduralno prosvjetljenje.
Onoga trenutka kada se u javnosti otvorilo pitanje formiranja vlasti izbornih pobjednika, naročito na kantonalnom nivou, sa, kao i uvijek, posebnim naglaskom na Kanton Sarajevo, Trojkaši su iznenada posegnuli za procedurama koje su do jučer demonizirali. Iste one mehanizme koje su jučer nazivali opstrukcijom i nedemokratskim balvanima na putu demokratske većine, danas bez trunke srama grle kao “neizbježne ustavne procedure.”
Ključna poluga nalazi se u kontroli klubova naroda i rukovodstva Skupštine kantona gdje se, po ustavnim propisima Kantona Sarajevo, rukovodstvo Skupštine (predsjedavajući i njegovi zamjenici) biraju iz reda tri konstitutivna naroda. Ukoliko političke opcije koje su izgubile većinu zadrže kontrolu nad pojedinim klubovima (primjera radi, kroz stranačku pripadnost zastupnika u Klubu Srba ili Klubu Hrvata), oni mogu blokirati predlaganje kandidata za rukovodstvo Skupštine ili pokrenuti mehanizme vitalnog nacionalnog interesa.
Apsurd i vrhunac ciničnog licemjerstva ogleda se u tome što oni koji su koliko jučer slavili Schmidtovo suspendovanje ustavnih procedura na nivou Federacije sada planiraju praviti "balvane" novoj demokratskoj većina na kantonalnom nivou, koristeći upravo one “etno-nacionalne kočnice” koje su njihovi vlastiti medijski i politički eksponenti godinama nazivali retrogradnim.
Opstrukcijama pri zakazivanju sjednica i odbijanjem potpisa na odluke o imenovanju novog mandatara Vlade KS, prenos vlasti bi se mogao otezati u nedogled a isti obrazac opstrukcije prijeti da postane opći model ponašanja kojim bi se blokiralo i imenovanje novih izvršnih organa na nivou entiteta.
Glavni problem ove ma(r)fijaške politike leži u opasnom narušavanju dosadašnjeg kakvog takvog društvenog ugovora. Kada vlast, koja je uspostavljena suspendovanjem Ustava na jedan dan, počne koristiti tehnikalije bi blokirala novu demokratsku većinu te tako i dalje ostala u tehničkom mandatu, ona šalje poruku da će poštovati zakone samo kada njoj idu u korist.
Poništavanje volje većine, naročito većina bošnjačkog naroda nad kojim je izvršen kolonijalni politički eksperiment, stvaranje je opasnog presedana. Pozivanje na "nezaobilazne ustavne procedure" od strane onih koji su te iste procedure drage volje zaobilazili nije ništa drugo no otvorena provokacija. Ukoliko se ustraje na takvom političkom nasilju i proceduralnim opstrukcijama kako bi se po svaku cijenu sačuvale vlast i fotelje, politička kriza će ne samo dovesti do institucionalnog kolapsa već će se i preliti na ulice.
