Arminka Helić upozorava na poruku Mladićeve sahrane

Baronesa Arminka Helić, članica britanskog Doma lordova iz Konzervativne stranke, u kolumni za PoliticsHome upozorava da je Srbija državnim počastima Ratku Mladiću njegov grob pretvorila u svetilište. Poziva evropske i zapadne vlade da osudu veličanja osuđenog ratnog zločinca prate konkretnim političkim posljedicama,

Arminka Helić piše za PoliticsHome da postoji razlog zbog kojeg neki od najozloglašenijih zločinaca u historiji nemaju grob.

Nakon što je Adolf Eichmann pogubljen u Izraelu 1962. godine, njegov pepeo rasut je u Sredozemnom moru, izvan izraelskih teritorijalnih voda. I Osama bin Laden sahranjen je u moru. Ti ljudi i njihovi zločini bili su potpuno različiti, ali ishod je bio isti: nijedan nije dobio grob koji bi mogao postati mjesto hodočašća.

Srbija je, navodi Helić, izabrala drugačiji put kada je riječ o osuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću.

Državne počasti i poruka preživjelima

Mladić je umro 27. augusta, dok je u Hagu izdržavao kaznu za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Presudu je donio međunarodni sud, a ona je potvrđena u žalbenom postupku.

Ipak, njegov povratak u Srbiju, prema riječima autorice, ličio je na povratak nacionalnog heroja. Vlada je poslala avion po njegove posmrtne ostatke, vojnici su nosili kovčeg prekriven zastavom, a komemoracija je održana u zvaničnom vojnom objektu.

Sahrani su prisustvovale hiljade ljudi, među njima ministri i politički lideri iz entiteta Rs. Obred je predvodio patrijarh Porfirije, poglavar Srpske pravoslavne crkve. Helić naglašava da takvi postupci nose određenu poruku.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) proglasio je Mladića krivim za kampanju protjerivanja nesrpskog stanovništva s teritorija na koje je rukovodstvo bosanskih Srba polagalo pravo. Presuda je obuhvatila snajperske napade i granatiranje kojima su civili u Sarajevu terorizirani 1.425 dana, genocid u Srebrenici i uzimanje pripadnika UN-a za taoce.

Pripadnici UN-a bili su vezivani za mostove, skladišta municije i radarske stanice kako bi se spriječili zračni napadi NATO-a 1995. godine. Uprkos tome, piše Helić, Vlada Srbije odlučila je dočekati Mladića kao heroja.

Arminka Helić, članica britanskog Doma lordova, napisala je: "Mladićeva porodica imala je svako pravo da ga privatno oplakuje. Ali sahrana pod pokroviteljstvom države nije čin privatne žalosti: ona predstavlja javno odavanje počasti."

Takva sahrana zato bi, smatra autorica, morala odražavati moralnu i pravnu odgovornost države da osudi zločine, umjesto da odaje počast onima koji su ih počinili.

Trideset i jednu godinu nakon genocida u Srebrenici, Srbija preživjelima šalje jasnu poruku da međunarodne presude mogu biti formalno priznate, a istovremeno simbolički odbačene, ocjenjuje Helić.

Dodaje da Srbija još čeka svoj trenutak poput onog Willyja Brandta, koji bi novu generaciju oslobodio odbrane zločina koje nije počinila. Umjesto toga, prema njenim riječima, novu generaciju pozivaju da slavi Mladića kao branitelja nacije.

Autorica smatra da se time mladima nameće kolektivna krivica, jer se država ponovo povezuje s nekim od najtežih zločina počinjenih u Evropi nakon 1945. godine.

Zahtjevi za sankcije i posljedice

Posljedice se ne zaustavljaju na Srbiji. U Bosni i Hercegovini, piše Helić, negiranje genocida i veličanje osuđenih ratnih zločinaca nastavljaju trovati odnose među zajednicama i produbljivati podjele.

Beogradski spektakl, kako ga opisuje, odjekuje širom regije u kojoj je mir postignut, ali pomirenje još nije dovršeno.

To otvara pitanje i za Brisel, Vašington i London. Srbija ima status kandidatkinje za članstvo u EU od 2012. godine, ali članstvo zahtijeva više od tržišta i pregovaračkih poglavlja. Ono podrazumijeva prihvatanje političkog poretka zasnovanog na pravu, odgovornosti i ljudskom dostojanstvu, naglašava autorica.

Helić smatra da su evropski lideri bili u pravu kada su prizore sa sahrane nazvali šokantnim. Podržava i odluku britanske vlade da pozove otpravnika poslova Srbije na razgovor.

Ipak, upozorava da osudu moraju pratiti promjene politike i stvarne posljedice.

Prema njenom mišljenju, EU treba jasno poručiti da Srbija ne može napredovati prema članstvu dok njene institucije pokušavaju prikazati u povoljnijem svjetlu čovjeka osuđenog za genocid.

Helić poziva Vašington i London da ponovo uvedu i prošire ciljane sankcije protiv zvaničnika iz entiteta Rs koji veličaju ratne zločince, negiraju genocid ili podrivaju Dejtonski mirovni sporazum. Sankcije bi, smatra, trebale obuhvatiti i zvaničnike Srbije koji su Mladićevu sahranu pretvorili u revizionizam pod pokroviteljstvom države.

Države koje su potvrdile učešće na izložbi Expo 2027 u Beogradu, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, trebale bi preispitati tu odluku, navodi autorica.

"Ne možemo mirne savjesti nastaviti s učešćem, posebno zato što je tema 'Igra za čovječanstvo' u tako gruboj suprotnosti s veličanjem ratnog zločinca", napisala je Helić.

Opasnost, prema njenim riječima, nije u tome što Mladić ima grob, nego u tome što bi taj grob mogao postati svetilište. Eichmannu i bin Ladenu uskraćeni su grobovi zato što društva prepoznaju moć simbola: način sahranjivanja može oblikovati historiju.

Helić zaključuje da je ono što je Mladić učinio poznato i da su sudovi to utvrdili izvan svake sumnje. Pitanje je šta njegova sahrana govori o današnjoj Srbiji, ali i o spremnosti drugih država da brane vrijednosti na koje se pozivaju.

"Ako naš odgovor bude osuda nakon koje se sve nastavi po starom, pouka će biti jasna: čak se i genocid može relativizirati uz dovoljno vremena i političke koristi", upozorila je autorica.