Zajedno moramo razvijati naš međunarodni finansijski sistem tako da bude reaktivniji, pravedniji i solidarniji, kako bi se borio protiv nejednakosti, finansirao klimatsku tranziciju i zaštitio biodiverzitet, te nas približio postizanju Ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih nacija.
Piše: Christine Toudic
Međunarodna finansijska arhitektura, naslijeđena iz poslijeratnog perioda, više ne daje zadovoljavajuće odgovore na produbljivanje nejednakosti, klimatske izazove, eroziju biodiverziteta i izazove javnog zdravstva koji obilježavaju 21. vijek. Odgovori koje daje međunarodna zajednica danas su fragmentirani, parcijalni i nedovoljni. S jedne strane, koncesioni resursi koje razvojne institucije upotrebljavaju, ne daju svoj puni potencijal, posebno u smislu uticaja, sufinansiranja i prilagođavanja potrebama. S druge strane, poskupljenje uslova finansiranja i rast zaduženosti koče ulaganja u zemlje u razvoju i ne daju im sredstva kako bi odgovorile na izazove sa kojima se suočavaju.
Ipak, međunarodna solidarnost je potrebnija nego ikad u kontekstu rastućih kriza, koje dodatno slabe najsiromašnije i najugroženije zemlje. Da bi najizloženije zemlje mogle izaći iz COVID krize, izboriti se s posljedicama ruske agresije u Ukrajini na njihovu prehrambenu i energetsku sigurnost, te finansirati vrlo visoku cijenu klimatske tranzicije i posljedica ekstremnih klimatskih događaja, neophodno je preći na novi način poslovanja.
Dok dva velika rizika opterećuju našu planetu, Međunarodni finansijski sistem naslijeđen od Bretton Woodsa dostiže svoje granice. Prije svega, radi se o nedovoljnoj podršci razvoju i zaštiti svjetskih javnih dobara, zbog nedostatka mobilisanih resursa, a zatim i riziku od geopolitičke fragmentacije, u trenutku kada su nam više nego ikada potrebni efikasan multilateralizam i poboljšana saradnja.
Brojne zemlje G7 i G20, organizacije i udruženja, dijele s Francuskom ovo zapažanje i žele ga prenijeti : moramo djelovati brzo i zajedno kako bismo ispravili neravnotežu i nepravde uzrokovane ovim lomovima. Stoga danas pozivamo na reviziju našeg softvera i finansijski šok. Zajedno moramo razvijati naš međunarodni finansijski sistem tako da bude reaktivniji, pravedniji i solidarniji, kako bi se borio protiv nejednakosti, finansirao klimatsku tranziciju i zaštitio biodiverzitet, te nas približio postizanju Ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih nacija.
To je cilj Samita za Novi svjetski finansijski pakt, koji će se održati u Parizu 22. i 23. juna. Cilj ovog samita je inkluzivnost – svaka zemlja treba imati mogućnost da se izjasni i ponudi prijedloge.
Ovaj samit dio je pozitivne dinamike: pokretanje reforme Svjetske banke, indijsko predsjedavanje G20 i predstojeće brazilsko predsjedavanje, srednjoročni pregled ciljeva održivog razvoja, obaveze preuzete tokom COP-a, sve su to razlozi za nastavak ovog procesa. A opipljiva rješenja se već naziru: Pariški klub i G20 pokrenuli su inicijativu za obradu duga, dok Francuska igra ključnu ulogu u implementaciji koordinisanih rješenja unutar ovog „Zajedničkog okvira“. Predložili smo i dobili na korištenje 100 milijardi dolara posebnih prava vučenja od MMF-a u korist najugroženijih zemalja. Sve zemlje koje to mogu, od sada trebaju učestvovati u ovom procesu. Nekoliko multilateralnih razvojnih banaka počelo je odgovarati na zahtjeve G20, implementirajući početne mjere optimizacije kapitala za povećanje svojih kreditnih kapaciteta.
Ali danas moramo ići dalje, crpeći inspiraciju, na primjer, iz Inicijative Bridgetown, skupa inovativnih rješenja predvođenih Barbadosom, kako bismo se suočili s klimatskom ranjivošću koja pogađa mnoge zemlje u razvoju i zemlje sa srednjim prihodom.
Podržaćemo reformsku agendu razvojnih banaka i MMF-a radi značajnijeg finansiranja zemalja kojima je to najpotrebnije, kao i globalnih izazova. To je plan za unapređenje postojećih instrumenata i kapitala i promovisanje inovativnih pristupa i instrumenata za podršku najsiromašnijim i najranjivijim zemljama. Ovo je i želja da se više mobilišu privatna finansiranja kroz mehanizme garancija i podjele rizika kako bi se finansijski tokovi preusmjerili u ove zemlje s ciljem pružanja podrške prije svega lokalnom privatnom sektoru i održivim infrastrukturama. To pretpostavlja snažniju mobilizaciju naših instrumenata, nova i inovativna, javna i privatna finansiranja.
Kako bi bile efikasnije, naše međunarodne finansijske institucije moraju se angažovati jače nego do sada radi boljeg zajedničkog rada uz veće korištenje privatne štednje. Da bi bili inkluzivniji, moramo dati značajniji glas najranjivijim zemljama u međunarodnim krugovima.
Samit za novi finansijski pakt će u prvi plan staviti međunarodne finansijske izazove, a prisustvo brojnih šefova država i vlada pružiće neophodan podsticaj za postizanje potrebnih transformacija.
Ne moramo birati između borbe protiv siromaštva, borbe protiv globalnog zagrijavanja i njegovih posljedica i zaštite biodiverziteta. Pravedna tranzicija je jedini odgovor.
(Autorica je ambasadorica Francuske u Bosni i Hercegovini.)
