Piše: Adnan Mahmutović
Prije nekoliko dana (kvazi)opozicija iz Federacije BiH predstavila je svoga kandidata za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, dr. Denisa Bećirovića. Bećirović je dobro poznati "parlamentarac" koji tu poziciju u kontinuitetu (više-manje) "uživa" jos od 1998. godine kada je prvi put izabran u Parliament Federacije BiH. Ovim potezom su definitivno srušene i posljednje iluzije o tome da u BiH postoji neki široki pro-bosanski blok o kojem se neko vrijeme javno spekuliralo. Sada je potpuno jasno da takvog bloka nema. Postoji jedino široki spektar pro-bosanskih stranaka i njihovi partikularni interesi.
Ispostavit će se da su upravo partikularni interesi (uz namigivanja iz nekih međunarodnih krugova) bili presudni za ponovno, ovaj put predizborno, okupljanje starih poznanika. Isti oni interesi koji su ih opredjelili da zajednički formiraju vlast u najbogatijem kantonu u državi. Prilika da se revitalizira i obnovi koalicija koja se počela rapidno osipati: od nekada obećavajuće šestorke preko četvorke, pa sve do trojke. Da je potrajalo vjerovatno bi se koalicija na kraju popularno mogla nazvati - "parovi".
Dakle, osnovni cilj okupljanja ovih stranaka je da se predstavi zajednički kandidat koji može pobjediti Bakira Izetbegovića u utrci za bošnjačkog člana Predsjednistva BiH. I to je sve. Sva državna, pro-bosanska politika je sadržana u inicijativi da se porazi SDA stranka i "Be" Izetbegović. Ono što se, na prvu, ovdje može primjetiti jeste nedostatak sampouzdanja kod lidera ovih stranaka da se direktno okušaju i izađu na crtu Izetbegoviću. Ovaj politički kukavičluk je, zapravo, rezultat činjenice da su Izetbegović i Željko Komšić, sviđalo se to nekome ili ne, trenutno najpopularniji lideri stranaka koje djeluju na prostoru za koji istovremeno pokazuju interes i stranke novopečene sedmorke. A jeste, priznat ćete, da i nije neka konkurencija.
Ne sam Bakire
Izetbegović je popularan kao lider stranke, ali to ne opravdava njegove slabosti vještine vođenja stranke iznutra. Najviše mu se spočitava loša kadrovska politika. SDA je pravi rasadnik podizanja vlastitih političkih oponenata. Najmanje polovina lidera sedmorke su nekada bili istaknuti funkcioneri SDA.
Druga slabost koju je vrijedno spomenuti ovdje je nedostatak inicijativa lobiranja u centrima moći u svijetu, ali i slaba saradnja sa ostalim političkim subjektima u BiH. Oboje su važne reference za fotelju u Predsjedništvu BiH. Vrlo lahko se politički subjekti ujedinjuju protiv Izetbegovića i SDA do te mjere da to postavljaju kao prioritet svoga političkog djelovanja pa se onda logično postavlja pitanje koja će stranka, osim SDA, podržati Izetbegovića u ovoj izbornoj utrci. Izetbegović, izgleda, nema druge opcije nego da, kao u svoje vrijeme legendarni Safet Sušić, ide sam protiv svih.
Bećirovićev talas demokratije
U svojim obraćanjima na konferenciji za štampu lideri sedmorke nisu krili optimizam i zadovoljstvo. Posebno su bili inspirirani oni koji su direktno prozivali Izetbegovića prizivajući revanšizam. Trenutke inspiracije podjelio je i sam kandidat dr. Bećirović, koji je u svom nadahnutom govoru poručio "cijeloj BiH" da njegovom kandidaturom počinje rasti jedan novi talas demokratije u državi BiH. Ovdje ne možemo a da ne odamo priznanje Bećiroviću na taktičnosti i senzibilitetu pri odabiru terminologije. Talas je definitivno racionalniji,realniji odnosno primjereniji termin od, recimo, cunamija koji su neke njegove kolege ranije upotrebljavali. Međutim, ipak je problematičan. Za novi talas demokratije u cijeloj državi BiH potrebno bi bilo da sedmorka ponudi kandidate za sva tri člana Predsjedništva BiH, a ne samo za jednog – bošnjačkog! Država je valjda 100 posto teritorije, a ne 30 tak posto gdje se očigledno usmjerava izborna kampanja dr. Bećirovića. Dakle, očigledno se ne radi o talasu demokratije koji bi zahvatio cijeli teritorij BiH, nego o jeftinom pokušaju političkog spinovanja u režiji prvotimca SDP-ove "državničke" politike.
Bećirović igrač sa klupe
.jpg)









