Neka pobjedi Bosna i Hercegovina. To je ono što građani očekuju.
Piše: Adnan Mahmutović
Prije nekoliko dana (kvazi)opozicija iz Federacije BiH predstavila je svoga kandidata za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine, dr. Denisa Bećirovića. Bećirović je dobro poznati "parlamentarac" koji tu poziciju u kontinuitetu (više-manje) "uživa" jos od 1998. godine kada je prvi put izabran u Parliament Federacije BiH. Ovim potezom su definitivno srušene i posljednje iluzije o tome da u BiH postoji neki široki pro-bosanski blok o kojem se neko vrijeme javno spekuliralo. Sada je potpuno jasno da takvog bloka nema. Postoji jedino široki spektar pro-bosanskih stranaka i njihovi partikularni interesi.
Ispostavit će se da su upravo partikularni interesi (uz namigivanja iz nekih međunarodnih krugova) bili presudni za ponovno, ovaj put predizborno, okupljanje starih poznanika. Isti oni interesi koji su ih opredjelili da zajednički formiraju vlast u najbogatijem kantonu u državi. Prilika da se revitalizira i obnovi koalicija koja se počela rapidno osipati: od nekada obećavajuće šestorke preko četvorke, pa sve do trojke. Da je potrajalo vjerovatno bi se koalicija na kraju popularno mogla nazvati - "parovi".
Dakle, osnovni cilj okupljanja ovih stranaka je da se predstavi zajednički kandidat koji može pobjediti Bakira Izetbegovića u utrci za bošnjačkog člana Predsjednistva BiH. I to je sve. Sva državna, pro-bosanska politika je sadržana u inicijativi da se porazi SDA stranka i "Be" Izetbegović. Ono što se, na prvu, ovdje može primjetiti jeste nedostatak sampouzdanja kod lidera ovih stranaka da se direktno okušaju i izađu na crtu Izetbegoviću. Ovaj politički kukavičluk je, zapravo, rezultat činjenice da su Izetbegović i Željko Komšić, sviđalo se to nekome ili ne, trenutno najpopularniji lideri stranaka koje djeluju na prostoru za koji istovremeno pokazuju interes i stranke novopečene sedmorke. A jeste, priznat ćete, da i nije neka konkurencija.
Ne sam Bakire
Izetbegović je popularan kao lider stranke, ali to ne opravdava njegove slabosti vještine vođenja stranke iznutra. Najviše mu se spočitava loša kadrovska politika. SDA je pravi rasadnik podizanja vlastitih političkih oponenata. Najmanje polovina lidera sedmorke su nekada bili istaknuti funkcioneri SDA.
Druga slabost koju je vrijedno spomenuti ovdje je nedostatak inicijativa lobiranja u centrima moći u svijetu, ali i slaba saradnja sa ostalim političkim subjektima u BiH. Oboje su važne reference za fotelju u Predsjedništvu BiH. Vrlo lahko se politički subjekti ujedinjuju protiv Izetbegovića i SDA do te mjere da to postavljaju kao prioritet svoga političkog djelovanja pa se onda logično postavlja pitanje koja će stranka, osim SDA, podržati Izetbegovića u ovoj izbornoj utrci. Izetbegović, izgleda, nema druge opcije nego da, kao u svoje vrijeme legendarni Safet Sušić, ide sam protiv svih.
Bećirovićev talas demokratije
U svojim obraćanjima na konferenciji za štampu lideri sedmorke nisu krili optimizam i zadovoljstvo. Posebno su bili inspirirani oni koji su direktno prozivali Izetbegovića prizivajući revanšizam. Trenutke inspiracije podjelio je i sam kandidat dr. Bećirović, koji je u svom nadahnutom govoru poručio "cijeloj BiH" da njegovom kandidaturom počinje rasti jedan novi talas demokratije u državi BiH. Ovdje ne možemo a da ne odamo priznanje Bećiroviću na taktičnosti i senzibilitetu pri odabiru terminologije. Talas je definitivno racionalniji,realniji odnosno primjereniji termin od, recimo, cunamija koji su neke njegove kolege ranije upotrebljavali. Međutim, ipak je problematičan. Za novi talas demokratije u cijeloj državi BiH potrebno bi bilo da sedmorka ponudi kandidate za sva tri člana Predsjedništva BiH, a ne samo za jednog – bošnjačkog! Država je valjda 100 posto teritorije, a ne 30 tak posto gdje se očigledno usmjerava izborna kampanja dr. Bećirovića. Dakle, očigledno se ne radi o talasu demokratije koji bi zahvatio cijeli teritorij BiH, nego o jeftinom pokušaju političkog spinovanja u režiji prvotimca SDP-ove "državničke" politike.
Bećirović igrač sa klupe
Oni koji favoriziraju Bećirovića opisuju ga kao moralnog, stručnog, obrazovanog, časnog čovjeka i socijaldemokratu. Nema sumnje da on to, za sada, i jeste. Međutim, da li su ovo zaista osobine koje bi mu mogle dati neku prednost kada radni stol u Predsjedništvu bude dijelio sa političkim vukovima kakvi su, recimo, Dodik i Čović. Da li je "biti fin" referenca koja se ovdje treba uzeti ozbiljno u razmatranje ili je možda puno važnije biti politički mangup, imati gard i istrajati do kraja? Mislim da je Izetbegović ovdje u prednosti. On je u prošlosti pravio loše procjene, ali je tokom pregovora o izbornom zakonu pokazao da ima gard i da je principijelan – nisu ga slomili. Drugi nedostatak Bećirovića jeste u tome da je on, do sada, uglavnom zastupao stavove SDP, dok je rijetko vodio pregovore u ime SDP. Ovo se može opravdati činjenicom da Bećirović nije lider stranke te shodno tome nije ni mogao biti direktni sudionik i akter važnih pregovora/razgovora koji su se svih ovih godina do sada vodili. Sportskim riječnikom kazano, Bećirović je većinu važnih političkih utakmica odgledao sa klupe za rezervne igrače što donekle umanjuje njegov potencijal i poziciju favorita u odnosu na Izetbegovića koji "u nogama" ima gotovo sve važne utakmice.
Talentirani govornik
Istini za volju, Bećirović je talentirani govornik koji je svoj raskošni talenat dokazao kroz svoje javne nastupe, zatim pišući pisma otvorena za javnost te postavljajući pitanja i diskutirajući u Parlamentu. Nije sve ove mandate samo presjedio, a mogao je. Međutim, sve ovo više liči na zagrijavanje iza gola, a ne na neki realni doprinos, jer nije imalo nikakvog efekta ni na rezultat, a ni na igru koja se vodila. Nekoliko puta je Bećirović ušao u poluvremenu, a jednom je bio i u startnoj postavi. Međutim, tada je, ispostavit će se, dao autogol. To je bilo onda kada je usvojen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu BiH. Tu su Bećirović i njegove kolege iz SDP pokazali da su nedorasli izazovima visoke politike.
Nije Bećirović jedino talenatiran za govorništvo.Ima u ovoj novoj/staroj koaliciji još takvih. Jedan od njih je svakako lider NiP-a. Jedan od rijetkih političara koji je istovremeno krasnorječiv, maštovit, brbljav, ali ne nužno i načitan, iako ima zavidne sposobnosti da komunicira i artikulira svoje misli na jedan veoma efektan način. U njegovim javnim nastupima primjetno se gubi supstanca politike jer on ne govori toliko o procesima i temama koliko o individuama. Na taj način se sama politika dehumanizira jer takva politika nema za cilj ostvarivanje dobrih rezultata, opći boljitak, nego se usmjerava na sataniziranje političkih oponenata. To, u ostalom, pokazuje činjenica da je sedmorka svoju kampanju počela sa reanimiranjem slučaja revizije presude, a ne sa primjerima politike dobrih rezultata. U ovakvom ambijentu politika kao takva očigledno gubi svrhu jer sve vise se na nju gleda kao na egzistencijalnu kategoriju koja služi partikularnim interesima, a ne na pozitivnu društvenu djelatnost koja treba da služi općem dobru.
Sa druge strane, kada je riječ o djelovanju unutar koalicije, lider NiPa pokazuje sasvim drugo političko lice. Njegovo djelovanje unutar koalicije definira ga kao veoma fleksibilnog, blagonaklonog koalicionog partnera. On je lider, koji za očuvanje koalicije, daje sve "od sebe" – ali bukvalno. Vidljivo je da olahko daje prednost kandidatima koalicionih partnera. Tako je dao saglasnost da najvažnija pozicija u izvršnoj vlasti KS, pozicija premijera, pripadne Našoj stranci , pozicija gradonačelnika Sarajeva SDP-u, dok je za člana Predsjedništva BiH podržao čovjeka, opet, iz SDP-a. U javnosti se spekuliralo da je nešto nudio i lideru HDZ-a, ali je to on kasnije lično nastojao opovrći. U svojim javnim istupima glasno se suprotstavlja jedino SDA-u tako da se stiče dojam da se njegovo političko djelovanje zasniva na nekoj vrsti isključivog oportunizma SDA politici, i to po svaku cijenu. Dugoročno gledano, ovaj pristup, ukoliko bude prihvaćen, može dovesti do toga da Bošnjake u budućnosti predstavljaju, uglavnom, ljevičari i liberali, dakle građanske opcije, dok bi druga dva naroda i dalje predstavljali nacionalisti.
Sve u svemu, za neke značajnije političke rezultate, čvršće i trajnije političko partnerstvo te promjene koje se najavljuju sedmorki će biti potrebno puno više od talentiranih govornika. Za početak bit će im potrebni karizmatični lideri koji su svoj politički kredibilitet izgrađivali kroz politiku dobrih rezultata, a ne na društvenim mrežama sa tzv. botovima oponentnih stranaka.
Demontirati politički rasizam
Kada je riječ o predstojećoj izbornoj utrci za člana Predsjedništva iz reda Bošnjaka možemo konstatirati da su već stvorene prevelike i nepotrebne tenzije. Potrebno je da oni koji su proizveli ove tenzije pokazu političku zrelost kako bi se stvari donekle relaksirale. Siguran sam da unutar ovog postojećeg političkog univerzalizma besmisla postoji jedan (makar i mali) slobodni prostor ograničenog humanizma, koji može biti realna osnova da se otvore neki novi poduhvati. Poduhvati koji će postepeno ublažiti tenzije političkog rasizma te istovremeno prioritizirati kolektivni na uštrb partikularnih interesa. Time bi se žustrina predizborne kampanje i tenzije vjerovatno smanjili te ukupna politička scena razvedrila.
Svi zajedno trebaju pokazati napor da pobjedi Bosna i Hercegovina jer njihova pojedinačna pobjeda ne znači ništa ako će u konačnici izgubiti Bosna i Hercegovina.
To je ono što bi se ovdje moglo nazvati državničkom, odgovornom politikom!
To je ono što građani očekuju.
(Autor je doktor pravnih nauka i profesor Međunarodnog i komparativnog prava na Prince Mohammad Bin Fahd University, Kraljevina Saudijska Arabija)