Vučić će zatezati kanap do granice pucanja. Onda će napraviti nekakav dil sa međunarodnom zajednicom i to predstaviti svojim diplomatskim uspjehom.
Piše: Damir Rastoder
Prije više od trideset godina jugoslovenska kriza započela je tzv. događanjem naroda (antibirokratska revolucija), a kasnije i barikadama na saobraćajnicama koje su bile i uvod u ratove. Sve je osmišljeno u Beogradu, a glavni izvođači su bili lokalni Srbi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Slobodan Milošević je govorio da se radi o protestima i nezadovoljstvu ljudi koji tamo žive zbog njihove ugroženosti i obespravljenosti.
Mediji u Beogradu danonoćno su izvještavali sa lica mjesta o "herojima koji brane svoja ognjišta". Uz isticanje da su iscrpljeni, ali odlučni. I naravno "goloruki".
Tri decenije kasnije imamo reprizu tog scenarija. Ovoga puta na Kosovu.
Umjesto Miloševića u glavnoj ulozi je Vučić.
Sa manje oružja i više brutalne propagande.
Kao i tada,cilj Beograda je da se barikadama omeđi prostor i iscrtaju granice buduće Zajednice srpskih općina.
Devedesetih godina smo širom Hrvatske i Bosne imali SAO (srpske autonomne oblasti), danas je to ZSO, što Albin Kutri naziva kosovskom "Republikom srpskom".
Sve je dakle isto, osim što nema Miloševića, a ima NATO-a.
I to Vučiću sreću kvari.
Njemu bi odgovarao neki kratkotrajni i kontrolirani oružani sukob.
Da dokaže da je Srbija vojno najjača u regionu, što on stalno i potencira, i da dodatno izbilda svoje patriotske mišiće.
I Rusi bi bili oduševljeni takvim razvojem dogadjaja, jer se u srcu Evrope otvora još neko zarište osim ukrajinskog.
Problem sa ovim scenarijem je što ovo nisu video-igrice i što bi se Vučićeve frustracije i maštarije brzo suočile sa surovom realnošću na terenu. Ne samo sa kosovskom policijom, već prije svega sa snagama KFOR-a.
Zato je vjerovatnije da će Vučić zatezati kanap do granice pucanja. Onda će napraviti nekakav dil sa međunarodnom zajednicom i to predstaviti svojim diplomatskim uspjehom.
Zaboga, da nije bilo dogovora, bilo bi rata.
I Vučić je to spriječio.
Sačuvao je Srbe od nove "Oluje".
Sve tamošnje televizije će ga slaviti kao heroja, a Brisel i Vašington će mu zahvaljivati na kooperativnosti i konstruktivnosti.
"Naši zapadni partneri" će tako progutati još jednu udicu u nizu. Za Vučića je daleko povoljnije da razgovara o uklanjanju barikada, koje je sam postavio, nego o francusko-njemačkom prijedlogu o konačnom statusu Kosova.
A ko tek i spominje sankcije prema Rusiji koje se očekuju od Srbije? Naravno,niko.
Važno je ukloniti barikade u nekakvom Zubinom Potoku.
I tako da sljedećih barikada i novih kriza.
I stare politike koja se zasniva samo na kupovini vremena. Pored ovakvih "zapadnih partnera" Vučić to može raditi do sudnjega dana.
