Piše: Damir Rastoder
Prije više od trideset godina jugoslovenska kriza započela je tzv. događanjem naroda (antibirokratska revolucija), a kasnije i barikadama na saobraćajnicama koje su bile i uvod u ratove. Sve je osmišljeno u Beogradu, a glavni izvođači su bili lokalni Srbi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Slobodan Milošević je govorio da se radi o protestima i nezadovoljstvu ljudi koji tamo žive zbog njihove ugroženosti i obespravljenosti.
Mediji u Beogradu danonoćno su izvještavali sa lica mjesta o "herojima koji brane svoja ognjišta". Uz isticanje da su iscrpljeni, ali odlučni. I naravno "goloruki".
Tri decenije kasnije imamo reprizu tog scenarija. Ovoga puta na Kosovu.
Umjesto Miloševića u glavnoj ulozi je Vučić.
Sa manje oružja i više brutalne propagande.
Kao i tada,cilj Beograda je da se barikadama omeđi prostor i iscrtaju granice buduće Zajednice srpskih općina.
Devedesetih godina smo širom Hrvatske i Bosne imali SAO (srpske autonomne oblasti), danas je to ZSO, što Albin Kutri naziva kosovskom "Republikom srpskom".
Sve je dakle isto, osim što nema Miloševića, a ima NATO-a.
I to Vučiću sreću kvari.
Njemu bi odgovarao neki kratkotrajni i kontrolirani oružani sukob.










