Višeslojne implikacije koje mogu imati navodi kakvi su objavljeni u italijanskom Il Tempu, a onda prošireni u regionalnim medijima bez odgovarajuće provjere, ne samo da održava štetne stereotipe, već može i opasno iskriviti prioritete politike i odnose u ionako nestabilnom regionu.
Navodno curenje informacija iz italijanskih obavještajnih službi koje sugerira da je 20 "džihadističkih" ćelija aktivno na zapadnom Balkanu, među tim zemljama i Bosni i Hercegovini, zaista se može analizirati iz tri kritična ugla.
Prvo, način na koji je informacija objavljena postavlja pitanje njene autentičnosti i ozbiljnosti.
Tipično, osjetljivi obavještajni podaci o nacionalnim i međunarodnim sigurnosnim prijetnjama se povjerljivo dijele među partnerskim obavještajnim agencijama, umjesto da se otkrivaju u novinama. Štaviše, malo je vjerovatno da će tako kritične informacije biti otkrivene u novinama s tiražom manjim od 10.000, poput italijanskih novina koje su objavile ove obavještajne podatke.
To sugerira da curenje možda nije pouzdano ili da je to namjeran potez da služi drugim interesima.
Zanimljivo je da, osim što spominje navodni, generalni izvor "italijanske obavještajne izvore" novinski izvještaj koristi termine koji se posljednje dvije decenije apsolutno ne koriste u opisivanju mogućih terorističkih struktura, modusa operandi i slično. Stoga se čini da je zapravo više o slučaju "postavljanja" priče bez realnog utemeljenja koja nalazi na odjek jer se događa u okolnostima koji ovu priču čine brizantnom i proizvodi eho dodatno osnažujući uvjerenja onih koji u ovakve fabrikate unaprijed vjeruju čim pročitaju "ključne riječi" poput "džihadisti", "terorizam", "Balkan"...
Drugo, vrijeme curenja informacija - usred nove bliskoistočne krize i izraelsko-palestinskih tenzija - čini da se informacije čine oportunističkim i refabrikatima starih izvještaja koji su korišteni na vrhuncu rata u Siriji da se region, a posebno Bosna i Hercegovina i Kosovo, prikažu kao sigurnosno žarište u regiji.










