Sjetimo li se kad heroja "Zračnog mosta" i njihovog puta u opkoljene bosanske enklave?

Piše: Almasa Hadžić

Ko se još sjeća akcije "Zračni most" u kojoj su, u najtežim ratnim godinama, sa slobodne teritorije, piloti Armije Republike Bosne i Hercegovine, helikopterima prevozili hranu, lijekove, medicinsku opremu i druge potrepštine stanovništvu i borcima opkoljenih enklava Srebrenice, Žepe, Goražda, Bihaća itd.

Malo ko.

Članove nekadašnjih helikopterskih posada "Zračnog mosta" koji su imali sreću da prežive danas možemo sresti u gradu, na kafi s prijateljima, uglavnom, ratnim kolegama, ali malo ko će znati da su to baš oni - heroji ratnog komada bosanskog neba, o čijoj hrabrosti i odlučnosti se, tokom agresije, kako mnogi često kažu samo "očima govorilo".

Prosto, što bi svaki javni glas o njihovom polasku prema enklavama i preletu neprijateljskih teritorija, za njih značila sigurnu smrt.

S jednim takvim pilotom helikoptera, penzionisanim majorom Mujom Mušićem razgovaram prije neki dan. U društvu je svog kolege, pilota aviona penzioniranog brigadira Izudina Maleškića.

Sreli smo se u jednom tuzlanskom restoranu.

Prepoznajem ih s fotografije nastale prilikom njihove nedavne posjete Memorijalnom centru u Potočarima. Tihi, odmjereni.

Valjda takvi i moraju biti oni koji se u nebo podignu svjesni da ih sa zemlje svakog trenutka može stići neprijateljski projektil.

"Jesi li ovo ti", pitam Muju dok razgledamo fotografije helikopterskih posada snimljene u februaru i martu 1993. godine pred njihovo prvo polijetanje za Srebrenicu.

Smije se. Kad je počela agresija na BiH imao je 23 godine i tek je bio završio Vazduhoplovnu akademiju u Mostaru i Zadru.

Nije se, kaže, dvoumio da ono za šta se školovao primjeni u najsudbonosnijim trenucima za svoju državu.

S nostalgijom, ali i ponosom prisjeća se februara 1993. godine i svog prvog leta za Srebrenicu.

Dva helikoptera su krenula pred jutarnje svitanje da bi nekih pola sata u zraku sletjeli u Zeleni Jadar iznad Srebrenice.

Jest da je prošlo 30 godina, ali pamti posade oba helikoptera. Uz njega, činili su ih Željko Jagić, Asmir Tokić, Jakub Siočić, Stjepan Brakić, Selvedin Karić, Fahrudin Mujagić i Halit Mazreku. S njima su bili i komandant Vazduhoplovne grupe Tuzla Mevludin Bešić i Safet Dervišević

Nekoliko Srebreničana, prisjeća se, s nevjericom i oprezom, odmah po slijetanju, prišli su onim koji su prvi izašli iz helikoptera, među kojima je bio i komandant Bešić, s pitanjem "jeste li vi Englezi, jeste li jugovići".

Kad im je Bešić objasnio da su oni pripadnici Armije RBiH, kaže, ljudi su ostali zatečeni, jednostavno, nisu mogli vjerovati.

O broju letova koje je tih dana, pa i tokom trajanja agresije imao za Srebrenicu, Žepu, Goražde i Bihać, Mušić ne želi govoriti.

Ne želi, kaže, zbog korektnosti prema njegovim kolegama koji su, također, u ta teška ratna vremena, helikopterima prelijetali neprijateljsku teritoriju kako bi dostavili potrebnu pomoć odsječenim enklavama u BiH.

Uspostava "zračnog mosta" za Srebrenicu, kaže Mušić, za sve tadašnje vazduhoplovce bio je "sveti zadatak" .

"Osim pomoći koju smo dostavljali u Srebrenicu, jednako je bilo važno da ti ljudi shvate da nisu zaboravljeni. Posebno je bilo važno razbijanje informativne blokade Srebrenice, spriječavanje širenja lažnih informacija u čemu tadašnji UNPROFOR nije bio ni malo nevin.

Sjećam se povratka s jednog leta, kada smo donijeli informaciju da je pao Čauš. Filip Morion je u to vrijeme ubjeđivao naše komandante kako Armija u Srebrenici vrši ofanzivna dejstva, zauzima teritoriju itd, te da UNPROFOR nema potrebe da tamo reagira i pomaže stanovništvu.

Kada ga je naša komanda suočila sa informacijom koju smo donijeli sa terena, Morion je morao "preispitati" svoje informacije, nakon čega je odlučio da ode u Srebrenicu", prisjeća se Mušić u razgovoru za Politicki.ba.

U jednoj od martovskih ekspedicija "zračnog mosta" te 1993. godine, helikopterom kojim je pilotirala posada na čijem čelu je bio Mujo Mušić, u Srebrenicu je otputovao i poznati izvještač američkog ABC Tony Birtley.

Taj dan u helikopter kojim je pilotirao, priča, ukrcao se i tadašnji snimatelj državne televizije Alija Vokić iz Tuzle, ali se on isti dan s istom posadom vratio nazad, dok je Birtley ostao u Srebrenici.

"I sad se sjećam novinara Birtleya, prijatnog mladića, plave kose. Pokušavao je nekoliko puta pješke da se probije u Srebrenicu, ali nije uspio, nakon čega je dobio dozvolu da leti našim helikopterom.

Kad je stigao u Srebrenicu bio je zatečen stanjem koje je vidio. Mi smo se isti dan vratili nazad, a on je ostao oko mjesec dana u Srebrenici. Mislim da je bio ranjen dva puta, nisam siguran.

Njegove slike užasa iz Srebrenice obišle su svijet, što je pomoglo da svijet sazna kakvom su zločinu bili izloženi civili Srebrenice", prisjeća se naš sagovornik.

Ime Muje Mušića među imenima je 9 zrakoplovaca - dobitnika ratnog priznanja "Zlatni ljiljan".

Priznanja svakom znače mnogo kaže, ali smatra da on nije bio "bolji i hrabriji" od ostalih aktera "zračnog mosta" .

I Mujo Mušić i Izudin Maleškić, navode da su posade "zračnog mosta" tokom agresije imale mnogo uspješno obavljenih profesionalnih zadataka, ali i teških dana, od kojih jedan takav nikad neće zaboraviti.

Riječ je o 7. maju 1995. godine.

"Jedan od datuma koga malo ko od živih aktera "Zračnog mosta" ne može zaboraviti je 7. maj 1995. godine kada je na letu za Žepu život izgubila posada helikoptera Mi-8T - Džemal Malkić, Enver Čokić i Izet Džambić, a s njima ljekari Husein i Sead Halilović, Muharem Deljković, te još šest putnika", priča za Politicki.ba nekadašnji pilot aviona, penzionirani brigadir OS BiH Izudin Maleških.

Maleškić podsjeća da je "sveta obaveza" sjećati se i poštovati herojstvo branitelja naše države, posebno onih koji su u njene temelje ugradili svoje živote.

Upravo je to bio jedan od povoda da je prošle godine u Tuzli registrirano Udruženje zrakoplovaca "Zračni most" Tuzlanskog kantona, koje je proteklih dana uputilo inicijativu Skupštini TK da se u Zakon o značajnim datumima, događajima i ličnostima na području TK, 7. maj uvrsti kao Dan Zračnog mosta.

"Bio bi to datum našeg okupljanja i podsjećanja na historijske događaje u kojima su učestvovali piloti Armije RBiH" navodi Maleškić.

On ističe da, iako je prošlo 30 godina od prvih ratnih podviga učesnika "Zračnog mosta", danas u miru mora postojati dan u kom bi se, bar jednom godišnje, okupili preživjeli akteri tih događaja, ali i njihove druge kolege, kako bi generacijama koje tada nisu bile ni rođene mogli ispričati ko je, naprimjer, bio Samir Beganović – prva zrakoplovna žrtva agresije na BiH, ili ko su oni zbog kojih se okupljamo 7. maja", navodi Maleškić u razgovoru za Politicki.ba.

Kako bi, kaže, mogli govoriti o doprinosu Edvina Iftića, Mehe Merdanića, ali i o svim pripadnicima vazduhoplovstva koji su u najteža ratna vremena prelijetali neprijateljske teritorije da bi u opkoljene enklave BiH donijeli određenu pomoć.

Skupština Tuzlanskog kantona, saznajemo, prihvatila je inicijativu Udruženja pilota "Zračni most" o uvrštavanju 7. maja u Zakon o značajnim datumima, događajima i ličnostima.

Na vijest o prihvatanju ove inicijative, brigadiru Maleškiću već stiže podrška mnogih ratnih veterana vazduhoplovstva, kako pilota, tako i tehničkog dijela posada koje su s njima letjeli, ali i mnogih njihovih saboraca - pripadnika drugih jedinica Armije RBiH.

Sjećanje na dane kada smo na put za Srebrenicu i Žepu, uglavnom noću, sa strepnjom ispraćali nekadašnje pripadnike Vazduhoplovne grupe Tuzla – heroje "Zračnog mosta" - danas, 30 godina kasnije, prilika je da upitamo gdje su ti ljudi.

Ima li ih među "poštovanim" i "uvaženim"???