Piše: Johann Sattler
Neke reforme su, razumljivo, osjetljive i politički teške, ali neke ne bi trebale biti. Energetska transformacija je upravo takva reforma: stvar zdravog razuma i predugo odgađana. Diljem Evrope, kao i u ostatku svijeta, svi se ubrzanim korakom okreću čistoj, održivoj i obnovljivoj energiji. Bespravna invazija Rusije na Ukrajinu samo je učvrstila našu odluku. Diljem Evrope, pa tako i u BiH, osjetan je rast cijena energenata. Istovremeno, obnovljivi izvori energije postaju jeftiniji od energije proizvedene sagorijevanjem uglja, nafte ili gasa.
Bosna i Hercegovina, nesumnjivo, mora započeti s dekarbonizacijom u cilju smanjenja ovisnosti o uglju i gasu. Razlozi za to su brojni i trebali bi uvjeriti sve skeptike: energetska tranzicija će osigurati pristupačnu i sigurnu energiju, pomoći u borbi protiv klimatskih promjena i osigurati čist zrak te povećati ekonomsku konkurentnost BiH u svijetu koji se ubrzano mijenja.
Evo nekoliko konkretnih primjera. Za proizvodnju jednog eura BDP-a u BiH potrebno je skoro četiri puta više energije u odnosu na prosjek u Evropskoj uniji. Nedavne studije pokazuju da emisije iz prljavih i zastarjelih termoelektrana na ugalj na zapadnom Balkanu uzrokuju 12.000 prijevremenih smrti. Također, elektroprivrede u BiH za sada mogu držati niske potrošačke cijene samo zato što je izvoz energije i dalje isplativ, a u cijenu nisu uračunate kolateralne posljedice sagorijevanja uglja na okoliš i zdravlje. Ovo će se uskoro promijeniti nakon što EU počne naplaćivati naknade za klimatski utjecaj svih proizvoda koje uvozi. Time će svaki novi projekat proizvodnje električne energije na bazi uglja (prevenstveno Blok 7) momentalno postati zastarjeo, a njegovi ogromni troškovi se nikada neće moći nadoknaditi.
Nerješavanje ovog pitanja, ne znači samo stagnaciju. Ostatak Evrope nastavlja ići naprijed. Izostanak bilo kakvog djelovanja značit će nazadovanje.
Da budem jasan. Izazov je ogroman, ali isto možemo reći i za potencijal. Često govorimo o neiskorištenom potencijalu Bosne i Hercegovine. Taj je potencijal prepoznat u mnogim oblastima, a naročito u oblasti energetske tranzicije. Zahvaljujući geografskom položaju i prirodnim resursima, Bosna i Hercegovini bi u cijelosti mogla počivati na obnovljivoj energiji sunca, vode i vjetra. Štaviše, i dalje bi mogla biti neto izvoznik čiste energije. Ovo je konkretna vizija oko koje bi se svi akteri mogli ujediniti.
