Razbijeni izlog, zapaljen automobil, podmetnut požar u fabrici… Šta je sljedeće?

Piše: Semir Šut



Mnogo se ovih dana pisalo o požaru u fabrici za proizvodnju luksuznih plovila i kamp-prikolica u Vitezu. Srećom, ovaj događaj prošao je bez ljudskih žrtava, a u fabrici je nastupila velika, ali ipak ograničena materijalna šteta. U fokusu pažnje medija i čitalaca našao se jedan od osumnjičenih izvršilaca čiji je otac ministar u Vladi Kantona Sarajevo. I eto ih tamo gdje jesu. Prepustit ćemo ih pravosuđu, ali i sudu javnosti.

Puno opasnije je ono o čemu se nije pisalo

Zabrinjavajuća je druga dimenzija ovog događaja. Po svemu sudeći, namjerno je zapaljena ni manje ni više nego fabrika ili njeno skladište, svejedno je. Paljevina je najvjerovatnije posljedica neuspjelog pokušaja iznude tzv. „reketa“ ili drugih neraščišćenih računa koji se kod nas sve češće „peglaju“ na ovaj način.

Sve kreće od razbijenog izloga i pružanja tzv. „zaštite“.

Razbijeni izlog je često poruka vlasniku radnje, najčešće ugostiteljskog objekta, da bi trebao platiti zaštitu ili „reket“ kako bi izlog, a i njegova glava, u budućnosti ostali čitavi. Ovakva krivična djela, i u ovom obliku, odnosno u formama koje potvrđuju da je u pozadini iznuda, treba da alarmiraju policijske i tužilačke organe na ozbiljnu istragu i sasijecanje takvih pojava u korijenu. Zbog posljedica ovih kriminalnih aktivnosti u javnost se unosi ozbiljan strah i nesigurnost.

Kada se u nekom gradu, regiji ili državi dešavaju učestale paljevine vozila, povremeno aktiviranje eksplozivnih naprava ispred kuća i poslovnih prostora, onda je to potvrda da su se kriminalne grupe organizovale, da je prijetnja za imovinu i sigurnost građana povećana i zahtijeva se od tužilaštva i policije da, po svim pravilima kriminalističkog profiliranja, odrede potencijalne osumnjičene grupe i pojedince te poduzmu širok spektar mjera koje naši zakoni predviđaju, a sve u cilju otkrivanja, dokazivanja, hapšenja i dovođenja pred sud izvršilaca i organizatora ovih krivičnih djela.

Nažalost, ove pojave se rijetko prijavljuju zbog straha kod žrtava, ali i njihovog nepovjerenja u odgovarajuću zaštitu policijskih i tužilačkih organa.

Paljevina fabrike, bilo gdje i bilo od koga, indikator je koji zabrinjava

Kako bi naš narod rekao, ovdje se upalila „lampica“ koja potvrđuje da se na ovu oblast organizovanog kriminaliteta (iznude, ucjene, naručene paljevine, bacanje eksplozivnih naprava, nanošenje teških povreda) ne usmjerava dovoljno pažnje i resursa koje zakon predviđa. Zato smo od izloga došli do paljenja fabrika. Šta je sljedeće?

Kada se organizovane kriminalne grupe ne sprečavaju u svom naumu, odnosno kada osjete da državni organi zaduženi za sigurnost građana pomalo izgube fokus pa silni policijski aparat pomalo dobija tendenciju pukog statističkog izvještavanja, Facebook objava i slično, a tužilaštva se svedu na formalnu normu, bez osjećaja za prioritete i hitnost u djelovanju, imat ćemo paljenja fabrika, kuća, puno zapaljenih vozila i strah kod građana.

Nerado će u takvu sredinu doći investitor i ulagati svoj novac da bi sutra plaćao tzv. „zaštitu“. Investitor će otići u sigurniju zemlju gdje će njegov kapital, ali i on lično, biti zaštićen od onih čija je to misija, a to su policijski i pravosudni aparat.

150 ubistava, ubistvo premijera države…

Ne bih nikoga da plašim, ali odgovor na pitanje šta je sljedeće potražit ćemo u dvije susjedne države, Crnoj Gori i Srbiji. U Crnoj Gori je za 10 godina, nakon što su „prekucali“ izloge, auta i fabrike, u međusobnim obračunima kriminalnih grupa ubijeno 80 ljudi, a ukupan broj ubistava je oko 150.

U Srbiji je, kao kulminacija organizovanog kriminala i jačanja kriminalnih grupa i njihovog osjećaja svemoći, 2003. godine ubijen premijer Srbije.

Sprega kriminala i državnih organa kao recept za urušavanje institucija

Treba još reći da je jačanje organizovanog kriminala, njihovo uvezivanje kroz razne forme koruptivnih krivičnih djela s državnim aparatom i njegovim službenicima, siguran put ka slabljenju institucija, njihovom urušavanju iznutra i stvaranju snažnog osjećaja nesigurnosti.

Imamo snagu i resurse, ali…

Na kraju, ili za utjehu, treba reći da u Bosni i Hercegovini postoje ljudski i tehnički resursi i u policiji i u tužilaštvima da se ozbiljno pozabave ovom problematikom, i to dok je još vrijeme.

Trebaju im hrabri lideri, više odlučnosti i osjećaja odgovornosti, podstrek javnosti i medija i regulatornih tijela koja ih nadziru. Za kraj apelujemo na najveći broj časnih policajaca i tužilaca. Dosta je ovim našim sugrađanima straha od geopolitičkih dešavanja, inflacije, loših javnih usluga i drugih nedaća. Zapravo, ko drugi nego naši sugrađani i privrednici kroz PDV i druge poreze osiguravaju redovne plate i dobru opremu za vaš rad. Zaslužili su da se ne plaše, a zaštitu očekuju isključivo od vas.