Ambasador Ruske Federacije u Bosni i Hercegovini Igor Kalabuhov, napisao je zanimljivu kolumnu za list Oslobođenje.
Glavna prijetnja po budućnost balkanskih zemalja su međunacionalne tenzije u kombinaciji sa opasnošću od teritorijalne podjele. U Bosni i Hercegovini su ove napasti posebno oštre, ali još je gora činjenica da lažni prijatelji naroda BiH nude njima otrovne lijekove koji definitivno neće izliječiti bolest. Iluzorna je nada da će članstvo u NATO-u barem malo ojačati bosanskohercegovačku državnost, jer je u samim zemljama članicama NATO-a “puzeći” separatizam prestao biti “puzeći” te se izražava na sav glas.
Već su "štitili" Bošnjake, naprimjeru Srebrenici
Bivši rukovodilac Katalonije Karles Pudzdemon pozvao je šefa EU diplomatije da ne brani Alekseja Navaljnog, nego da se pobrine o 9 političkih zatvorenika u Španiji - boraca za slobodu Katalonije. 2022. obilježava se 40. godišnjica članstva Španije u NATO-u. Tokom ovih godina želja Katalonaca za nezavisnošću prešla je iz kategorije snova u stvarne akcije, kao što je, naprimjer, referendum. Njegov rezultat i kasniji sukobi poznati su bosanskohercegovačkim čitaocima koji prate politiku.
S juga Evrope prenijet ćemo se na sjever u - Ujedinjeno Kraljevstvo, koje, sudeći po onome što se događa u Škotskoj, postaje sve manje “ujedinjeno”. Međutim, upravo London je 1949. godine postao jedan od osnivača NATO-a. Jedva se održao jedan plebiscit o nezavisnosti Škotske - s malim razmakom u glasovima - pa njena vlada najavljuje sljedeći za godinu ili dvije i, sudeći po istraživanjima, ovaj put rezultat će biti drugačiji. O kakvoj stabilnosti i teritorijalnom integritetu se tu može govoriti? 70 godina članstva u bloku nije oslabilo, već ojačalo težnju Škota ka nezavisnosti. Možda se ovo dogodilo još i zato što mnogi u Škotskoj ne žele vidjeti njenu umiješanost u avanture NATO-a.
Nećemo sada raspravljati o tome ko je u pravu u tim sporovima - Madrid ili Barcelona, Edinburgh iii London? Samo da zapamtimo: NATO nije lijek za separatizam. Pa čak ni placebo!
Valonci i Flamanci
Sjedište NATO-a se nalazi u glavnom gradu Belgije, što nije spriječilo belgijske Flamance da steknu ogromnu autonomiju od Bruxellesa tokom proteklih decenija. Danas su Flamanci daleki od Valonaca više njego prije 70 godina kada je Belgija pristupala NATO-u. Mnogi Flamanci i dan-danas ne kriju namjere da ipak dobiju nezavisnost svoje rodne Flandrije.
Korzika i Transilvanija, Padanija i južna Slovačka... Mnogobrojne su regije u državama članicama NATO-a u kojima je iredentizam jak i gdje se lokalni stanovnici bore za oslabljenje centralne vlasti, pa čak i za samoopredjeljenje. To su različite zemlje, različiti narodi, različite historije, ali imaju nešto zajedničko: nigdje članstvo u NATO-u nije pomoglo da se oslabi, a kamoli da se spriječi čežnja za podjelom. Suprotno tome, politika NATO-a produbila ju je, jer je svojom agresijom pogoršavala unutrašnje i vanjskopolitičke kontradikcije, sijući nove strahove.
Ali možda članstvo u NATO-u poboljšava bilateralne odnose između susjednih zemalja? Jer neki u Sarajevu se naivno nadaju da će članstvo Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske u NATO-u doprinijeti njihovom pomirenju. Tek što nije! Iskustvo sadašnjih članica NATO-a svjedoči upravo o suprotnom.
