Piše: Cate Blanchett
Gul Zahar, mlada Rohindža žena, bila je prisiljena napustiti svoj dom u državi Rakhine u zapadnom Mjanmaru. Izbjegavajući brutalnost i rašireno zlostavljanje, ona i oko 200.000 izbjeglica Rohindža potražili su sigurnost u Bangladešu. To je bilo 1978. godine.
Nakon povratka kući, novi talas nasilja protiv Rohindža primorao ju je da još jednom potraži sigurnost u Bangladešu. To je bilo 1992. godine.
Mnogo godina kasnije, Gul i njena porodica koju su činile četiri generacije, bili su među 720.000 Rohindža koji su krenuli na isti očajnički put ka sigurnosti, opet prisiljeni napustiti svoje domove zbog nasilja. Put kroz džungle i planine i prelazak rijeke, bio je to jedan od najvećih i najbržih priliva izbjeglica koje je svijet vidio decenijama.
Bilo je to prije pet godina, 2017.
Danas, više od 925.000 izbjeglica Rohindža živi u gusto naseljenim kampovima u blizini Cox's Bazara, Bangladeš. Više od 75 posto njih su žene i djeca.
Rohindža su najveća zajednica bez državljanstva na svijetu.
Iako generacijama žive u Mjanmaru, nisu priznati kao građani. I suočavaju se sa mnoštvom diskriminatornih praksi koje ograničavaju njihov svakodnevni život, pored nasilja i progona koji se protiv njih vrši.
Kada sam posjetila Bangladeš 2018. godine u ulozi ambasadora dobre volje UN-ove Agencije za izbjeglice (UNHCR), nisam bila spremna za dubinu patnje koju sam vidjela.
Bila sam svjedok kako majke trpe beskrajnu bol gledajući svoju djecu kako proživljavaju ova iskustva. Sjedila sam s bezbroj djece izbjeglica koja su pretrpjela brutalnost i neizvjesnost, dok sam zamišljala svoju vlastitu djecu sigurnu kod kuće, radosnu i bezbrižnu.
Nakon priliva 2017., hitan odgovor na izbjegličku krizu, koji su predvodili vlada i narod Bangladeša, bio je primjer za ugled i svaku pohvalu. Uz pomoć međunarodne zajednice, pružili su medicinsku pomoć, hranu i artikle za pomoć, te izgradili improvizirana skloništa. Izbjeglice Rohindža su registrirane i izdate im lična dokumenta — prva koju su mnogi dobili u životu.
Međutim, s vremenom su kampovi razvili svoj vlastiti krhki ekosistem, a njihova zdravstvena zaštita, voda i sanitarni objekti postali su ozbiljno ugroženi.
Izbjeglice Rohindža same igraju vitalnu ulogu kao osobe koje prve reagiraju u svojoj zajednici, uključujući u oblastima spremnosti za hitne slučajeve i odgovora na katastrofe, zdravstvo, obrazovanjo, kao i odgovor zajednice i mobilizaciju. Tokom pandemije COVID-19, na primjer, volonteri izbjeglice preuzeli su vodstvo u informiranju svoje zajednice o zdravlju i higijeni, pratili znakove bolesti i povezivali izbjeglice s ključnim zdravstvenim uslugama. Njihovi genijalni napori spasili su bezbroj života.
