Vojin Mijatović poručio DF-u i SBiH-u: Vaš tata i šef je Bakir Izetbegović, on odlučuje o vašoj sudbini ne mi
Početna/Politika/Analiza
Analiza

Riječi nisu dovoljne: Treba li BiH i Srbiji Forum za normalizaciju odnosa?

Redakcija Mostar

Studentska lista, iznikla iz studentskog pokreta koji je tokom prethodne dvije godine predvodio proteste, okupila je raznolike kandidate, među kojima su univerzitetski profesori, ljekari, umjetnici, aktivisti i stručnjaci iz različitih oblasti.

Piše: Hamza Preljević/Odgovor.ba

Studentska lista pobijedila je na vanrednim parlamentarnim izborima u Srbiji 25. oktobra, osvojivši, prema preliminarnim rezultatima, 53 posto glasova. Aleksandar Vučić, koji je Srbijom vladao četrnaest godina, nosio je izbornu listu svoje Srpske napredne stranke (SNS), ciljajući na premijersku funkciju. Izgubio je.

 U domaćoj i međunarodnoj javnosti ovaj događaj uspoređuju s padom Slobodana Miloševića 5. oktobra 2000. godine. Usporedba je tačnija nego što zvuči: i tada su promjene u odnosu prema susjedima ubrzo prekinute ubistvom premijera Zorana Đinđića 12. marta 2003. godine. Zato ni sadašnji izborni rezultat ne treba unaprijed proglašavati historijskom prekretnicom.

Studentska lista, iznikla iz studentskog pokreta koji je tokom prethodne dvije godine predvodio proteste, okupila je raznolike kandidate, među kojima su univerzitetski profesori, ljekari, umjetnici, aktivisti i stručnjaci iz različitih oblasti. Njihova kampanja bila je usmjerena na borbu protiv korupcije, unapređenje rada institucija i promjenu političkog sistema. Nosilac liste, kardiolog Ilija Srdanović, koji je postao jedno od prepoznatljivih lica ovog političkog projekta, a nedavno je za jedan sarajevski medij najavio promjenu odnosa Srbije prema susjednim državama.

U Bosni i Hercegovini ovakav razvoj događaja ne treba dočekivati ni previše euforično ni previše unaprijed sumnjičavo. Ukoliko Beograd otvori novo političko poglavlje, Sarajevo treba biti spremno na saradnju, jasno definisati svoje interese i nastojati ostvariti ono što ranije nije bilo moguće. Ipak, izborne poruke moraju biti potvrđene konkretnim potezima. Ukoliko ne dođe do promjena, nema potrebe za prilagođavanjem politike.

Šta je Vučić govorio, a šta je radio

Odnosi BiH i Srbije nisu bili opterećeni isključivo posljedicama agresije na BiH od 1992. do 1995. godine, već i politikom Beograda koja je, i nakon rata, često doprinosila produbljivanju nepovjerenja između dvije države. Aleksandar Vučić se predstavljao kao regionalni pomiritelj i zagovornik stabilnosti i saradnje, ali je njegova politika prema BiH često slala suprotne poruke.

Sastanaka i deklaracija nije manjkalo, ali jesu nedostajala djela koja bi pratila riječi. Iako su se naglašavali dobrosusjedski odnosi, negiranje genocida u Srebrenici je i dalje bilo prisutno, a rukovodstvo Rs-a dobijalo je podršku iz Beograda čak i kada su produbljivali krizu u BiH.

Zajedničke vježbe policija Srbije i Rs-a, zvanične delegacije na obilježavanju 9. januara i stalna podrška Miloradu Dodiku ostavljali su utisak da je Beogradu važnije zadržati utjecaj u Banjoj Luci nego graditi povjerenje sa Sarajevom.

Ni politička prošlost Aleksandra Vučića se ne može zanemariti, uključujući izjavu od 20. jula 1995. godine u Narodnoj skupštini Republike Srbije, nakon pada Srebrenice, kada je kazao da za jednog ubijenog Srbina treba biti ubijeno stotinu muslimana. Sve ostaje dijelom naslijeđa koje nije moguće prevazići nastupanjem u ulozi regionalnog pomiritelja.

Ratko Mladić, bivši komandant Vojske Rs-a, pravosnažno osuđenog za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine, sahranjen je 7. septembra 2026. godine na Topčiderskom groblju u Beogradu uz vojne počasti i prisustvo pojedinih ministara Vlade Srbije. Iako Vučić nije prisustvovao sahrani, održavanje sahrane uz državne počasti morali su odobriti najviši državni organi.

Vanjsku politiku određuju geografija, historija i nacionalni interesi, ali i odluke političkih lidera. Vučić nije bio jedini uzrok problema, ali je postojeće probleme produbljivao. Promjena političkog vodstva može zato otvoriti prostor za unapređenje bilateralnih odnosa.

Ključno je pitanje: je li prethodnih 14 godina zategnutih odnosa sa Srbijom bilo posljedica politike Aleksandra Vučića ili politike „službenog“ Beograda. Odgovor nije u izbornom rezultatu, nego ga treba tražiti u prvim potezima nove vlade, ali i ishodu predsjedničkih izbora koji će održati do kraja godine.

Ako se iz Beograda nastavi voditi ista politika, Sarajevo nema razloga za razočarenje, samo za trezveno suočavanje sa stvarnošću i razumijevanje političkih odnosa onakvih kakvi jesu, a ne kakvima bismo ih željeli.

Ruku pružiti, ali bez zaborava

Poruka Sarajeva treba biti jasna: želimo Srbiju koja je demokratska, stabilna i uređena država s kojom možemo graditi odnose na uzajamnom poštovanju.

To ne znači da se prošlost može izbrisati. Genocid u Srebrenici, opsada Sarajeva i drugi ratni zločini ne mogu biti riješeni jednom izjavom o pomirenju. Normalizacija zahtijeva poštovanje žrtava i prihvatanje činjenica utvrđenih sudskim presudama i suvereniteta BiH.

Ipak, historijsko naslijeđe ne bi smjelo biti izgovor za trajno nepovjerenje između država. Od Beograda se možda neće čuti sve što bi se smatralo pravednim i potrebnim, ali to ne isključuje mogućnost izgradnje odnosa korisnih za BiH. Ključno je odvojiti očekivanja od procjene stvarnih interesa i na toj osnovi tražiti prostor za saradnju, bez iluzija, ne odbacujući mogućnosti unaprijed.  

Nema potrebe da Bosna i Hercegovina romantizira saradnju sa Srbijom. Ni od Sarajeva se ne traži da zaboravi, niti od Beograda da se odrekne svojih interesa, pod uslovom da ti interesi nisu usmjereni protiv BiH.

Njemačka i Francuska, koje su se smatrale „iskonskim neprijateljima“, izgradile su modele saradnje ne zaboravljajući svoje historije. Povjerenje su stvorili politički postupci, a prijateljstvo je došlo poslije. Isto će vrijediti i za Beograd: mjerit će se konkretni potezi, odnos prema BIH i spremnost na izgradnju regionalnih odnosa na principima uzajamnog poštovanja.

Od granice do Sandžaka

Zvanična, tzv. track one diplomatija između državnih institucija je nezamjenjiva. Bez političke odluke na najvišem nivou nema ozbiljne normalizacije.

Prvi koraci trebaju biti redovan politički dijalog, konkretni razgovori o demarkaciji državne granice, nestalim osobama i procesuiranju ratnih zločina, kao i razgovori o trgovini, infrastrukturi, energetici, položaju građana. Umjesto općih deklaracija, potrebno je utvrditi jasne prioritete, odrediti odgovorne institucije i rokove za provedbu dogovorenog.

Normalizaciju treba povezati s evropskim integracijama, jer je regionalna saradnja važan dio procesa pristupanja Uniji, a programi za EU prekograničnu saradnju donose novac za zajedničke projekte. Poseban prostor za takvu saradnju pruža Sandžak. Bosna i Hercegovina mogla bi predložiti Srbiji poseban program povezivanja univerziteta, kulturnih ustanova i lokalnih samouprava, s fokusom na akademsku razmjenu, studentske stipendije, očuvanje kulturne baštine i razvoj lokalnih zajednica. Time bi se, uz uvažavanje institucionalnog okvira Srbije i potreba brojne bošnjačke zajednice u Sandžaku, postojeće društvene i kulturne veze mogle pretvoriti u konkretne zajedničke projekte finansirane i kroz evropske fondove.

Normalizacija ne smije stati na nivou političkih poruka, nego se treba, kroz jasno definisane obaveze i projekte, pretvoriti u proces od kojeg će korist imati i države i njihovi građani.

Uređenje odnosa sa Srbijom mora biti dio jedinstvene vanjske politike BiH, zasnovane na ustavnim nadležnostima i državnim interesima, a ne na bilateralnim vezama pojedinih političkih centara moći. Bliski odnosi Srbije i Rs-a trajati i ubuduće, ali ti odnosi ne smiju biti na štetu BiH, njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta, niti narušavati odnose Sarajeva s drugim političkim akterima i narodima u zemlji. To znači da Banja Luka ne bi trebala biti jedina kontaktna tačka za Beograd.

Zašto nam je potrebna Track 1.5 diplomatija?

Zvanični razgovori nisu uvijek dovoljni kada su odnosi obilježeni neriješenim pitanjima iz prošlosti. Zbog toga bi BiH i Srbija trebale razviti tzv. Track 1.5 diplomatiju, format koji povezuje zvanične predstavnike s akademskom zajednicom, stručnjacima, poslovnom zajednicom i drugim važnim akterima. Za razliku od klasične diplomatije, ovaj pristup omogućava traženje rješenja u manje formalnom okruženju. Cilj nije zamjena zvaničnih institucija niti preuzimanje nadležnosti, već priprema prostora za bolje političke odluke koje zvanična diplomatija teško pronalazi.

Konkretno, BiH i Srbija mogle bi pokrenuti osnivanje Bosanskohercegovačko-srbijanskog foruma za normalizaciju odnosa kao stalnog i fleksibilnog oblika dijaloga. Forum bi okupljao bivše diplomate, univerzitetske profesore, stručnjake za međunarodne odnose i sigurnost, ekonomiste, predstavnike poslovne zajednice i, po potrebi, predstavnike nadležnih institucija. Rad Foruma mogao bi biti podijeljen kroz tri tematske oblasti: ratno naslijeđe i otvorena pitanja; ekonomska i prekogranična saradnja te sigurnost i evropske integracije.

Forum bi pripremao konkretne preporuke i dostavlja ih nadležnim institucijama. Preporuke ne bi bile pravno ili politički obavezujuće, ali bi mogle poslužiti kao smjernice institucijama. Potom bi se moglo pratiti šta i kako institucije prihvataju, a gdje se nailazi na prepreke.

Ipak, nijedan forum ne može zamijeniti ono što je ključno za normalizaciju odnosa: stvarnu političku volju i promjenu koju Srbija još treba pokazati.

Diplomatija tipa Track 1.5 može otvoriti kanale, predložiti konkretna rješenja i pripremiti teren za dogovor, ali ne može natjerati političare da ih prihvate. Ako Srbija ne promijeni odnos prema susjedima, posebno prema suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH, sve ove inicijative ostat će samo dobro napisani prijedlozi na papiru.

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.