Iako se to ne čini na prvi pogled, posljednji Opći izbori u Bosni i Hercegovinu donijeli su velike promjene na našoj poliitčkoj sceni koje će imati dalekosežne posljedice. Neke od njih su svakako dobre, ali isto tako postoje određeni vrlo zabrinjavajući trendovi.
Razbijeni su pojedini mitovi koji su već dugo prisutni u našoj javnosti i na kojima određeni javni djelatnici, posebno analitičari skloni pojedinim partijama, uporno insistiraju. Spaljene su brojne iluzije kojima je bosanskohercegovačko društvo skoro tri decenije zamarano i mentalno iscrpljivano. I dobro je da je tako, da se konačno možemo “resetirati” i našu političku stvarno sagledavati na ozbiljniji i objektivniji način.
Ovo je, prema našem mišljenju, 10 najvažnijih lekcija posljednjih Općih izbora u Bosni i Hercegovini.
Vladajuća koalicija Trojke i partnera je kažnjena!
Ako isključimo neke trenutno potpuno nerealne kombinacije, stranke Trojke u naredne četiri godine neće obnašati vlast na državnom i federalnom, niti u većini kantona. I to je najvažniji ishod ovih izbora. Da li će njihovi koalicioni odnosi preživjeti četiri godine bez vlasti to ćemo tek vidjeti.
Građani su odlučili kazniti vlast koja je mnogo obećala uoči izbora a dovela do brojnih korupcijskih i svih drugih afera, pogoršavanju ekonomske situacije i jačanju destruktivnih snaga HDZ-a i SNSD-a.
Razbijen mit o pluralizaciji Hrvata
Skoro dvije decenije iz hrvatskih stranaka, prohadezeovih medija i pojedinih medija i analitičara iz Sarajeva slušali smo optužbe na račun prevashodno Željka Komšića i njegovog DF-a kako je najodgovorniji zašto je hrvatsko biračko tijelo vrlo homogeno i opredijeljeno HDZ-u. Da se osjećaju relaksiranije pomogao im je bivši visoki predstavnik Christian Schmidt. On je u izbornoj noći prije četiri u koordinaciji sa zvaničnim Zagrebom tako podesio izborni zakon da je, kako je rekao prohadezeov analitičar Milan Sitarski, statističku vjerovatnost “Platforme” iz 2011. godine (vječiti bojazan HDZ-a) sveo na minimum.
Četiri godine kasnije, HDZ je apsolutni pobjednik izbora među Hrvatima. Rezultat ujedinjene opozicije pet hrvatskih stranaka je katastrofalno loš, pogotovo ako ga uporedimo sa očekivanjima uoči izbora. Naprimjer, u Zapadnohercegovačkom kantonu, tamo gdje Hrvati čine gotovo stopostotno stanovništvo, Čovićev HDZ je osvojio preko 70 posto glasova. Na pluralnost Hrvata će se još dugo dugo čekati.
Velike nacionalne stranke neupitne
Kada je na prijevremenim izborima za predsjednika Rs-a krajem prošle godine kandidat opozicije Branko Blanuša za samo desetak hiljada glasova izgubio izbore od Siniše Karana, mnogi su se ponadali da promjene dolaze i u Rs nakon gotovo dvodecenijske vladavine SNSD-a.
Isti takav optimizam probudilo je i ujedinjenje pet hrvatskih stranaka oko kandidature Zdenka Lučića, kao i ujedinjavanje stranaka Trojke nešto ranije.
Međutim, ovi izbori su rasprišili te nade. Građani su u najvećoj mjeri podržali velike nacionalne stranke.
Vladavina načelnika
Veliki uspjeh Stranke za BiH sigurno leži u njenom predsjedniku Semiru Efendiću. Ne negirajući njegovu političku karizmu, Efendić je jedan od lidera koji je dio zanimljivog poličkog trenda u Bosni i Hercegovini – nastojanje načelnika ili gradonačelnika za što većim političkim utjecajem na višim razinama vlasti ali ne kroz političke stranke putem kojih su došli do načelničke/gradonačelničke pozicije već putem vlastitih političkih projekata.
To je u proteklom period iznjedrilo nekoliko vrlo značajnih političkih figura koje su, zahvaljujući svojoj popularnosti na lokalnom nivou, ostvarile značajne rezultate na parlamentarnim izborima i postale važan, ponekad i presudan, faktor u izboru vlasti na višim nivoima
Općinski nivo vlasti, kao najniži u hijerahiji, pruža priliku najneposrednije komunikacije sa biračima kroz rješavanje njihovih svakodnevnih problema.
