Nazvati Bosnu i Hercegovinu složenom državom bilo bi blago rečeno. Ova država na Balkanskom poluostrvu dijeli svoje ekonomske, administrativne i političke nadležnosti između multietničke centralne vlasti, samoupravnog neutralnog Distrikta Brčko i dva poluautonomna entiteta koji, uglavnom, djeluju nezavisno — Federacije Bosne i Hercegovine, u kojoj žive uglavnom Bošnjaci i bosanski Hrvati, i Rs, kojom upravljaju bosanski Srbi, piše DW.
Oba poluautonomna entiteta dalje su podijeljena na nekoliko kantona i zajednica, u kojima uglavnom žive Bošnjaci i bosanski Hrvati u centralnoj i zapadnoj Federaciji, te bosanski Srbi u Rs, na sjeveru i istoku.
Ovaj princip etničkog nacionalizma ključan je za centralnu ustavnu i političku organizaciju zemlje. Ustav Bosne i Hercegovine priznaje Bošnjake, koji su pretežno muslimani, uglavnom pravoslavne bosanske Srbe i pretežno katoličke bosanske Hrvate kao „konstitutivne narode“ s jednakim pravima.
Danas ova zemlja ima oko 3,1 milion stanovnika. Oko polovine su Bošnjaci, dok su 31 posto Srbi, a 15 posto Hrvati. Ostali stanovnici pripadaju jednoj od 17 zvanično priznatih manjina, poput Roma i Jevreja, ili se na posljednjem zvaničnom popisu nisu izjasnili o svojoj etničkoj pripadnosti. Bosanski, hrvatski i srpski jezik priznati su kao službeni jezici.
Centralnom vladom upravlja tročlano Predsjedništvo koje se rotira, a čini ga po jedan predstavnik iz svake od tri glavne konstitutivne grupe. Gornji dom parlamenta i ključne državne funkcije također su podijeljeni prema ovom principu.
Ova stroga ravnoteža između tri grupe uvijek se održava, kako politički tako i društveno, što često dovodi do toga da etnički interesi i politička blokada dominiraju procesom donošenja odluka.
