Je li sarajevska SDA koštala Izetbegovića izborne pobjede?

politicki.ba

SDA u Kantonu Sarajevo uopće nije doživjela izborni slom kakav je doživio njen predsjednik.

SDA je u sarajevskim općinama na državnom, federalnom i kantonalnom nivou dobijala znatno više glasova od svog predsjednika. 

Upravo je razlika koju je SDA u sarajevskom području dobila u odnosu na svog lidera dovela do njegovog poraza od Denisa Bećirovića

Jer, rezultati pokazuju neobičan obrazac: SDA u Kantonu Sarajevo uopće nije doživjela izborni slom kakav je doživio njen predsjednik.

Naprotiv.

Na državnom, federalnom i kantonalnom nivou SDA je u gotovo svim sarajevskim općinama osvajala znatno više glasova nego Izetbegović. Razlika se ne mjeri stotinama nego, kada se saberu općine, hiljadama glasova.

Zaključak je nepobitan: SDA je u Sarajevu bila sposobna mobilizirati birače za svoje liste mnogo uspješnije nego za Bakira Izetbegovića.

Najočitiji primjer je Novi Grad.

Izetbegović je u najvećoj sarajevskoj općini dobio oko 6.068 glasova. Istovremeno je SDA za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH osvojila približno 11.310 glasova.

To je čak 5.242 glasa više od njenog predsjednika.

Ni federalni listić ne mijenja sliku. SDA je dobila oko 10.092 glasa – približno 4.024 više od Izetbegovića. Za Skupštinu Kantona Sarajevo dobila je oko 9.341 glas, odnosno 3.273 više.

Dakle, nije riječ o tome da su birači Novog Grada jednostavno napustili SDA.

Hiljade njih glasale su za SDA.

Ali nisu glasale za Bakira Izetbegovića.

Sličan obrazac pojavljuje se na Ilidži. Izetbegović je tamo osvojio oko 5.118 glasova. Državna lista SDA dobila je približno 8.350 – čak 3.232 više. Federalna lista imala je oko 7.513 glasova, odnosno 2.395 više, a kantonalna oko 6.951 – 1.833 više od Izetbegovića.

Posebno je indikativno da je SDA na državnom nivou na Ilidži bila prva politička stranka. Dakle, stranka je imala organizaciju i biračko tijelo sposobno proizvesti veoma snažan izborni rezultat.

Izetbegović taj rezultat nije pratio.

Isto se dogodilo u Novom Sarajevu. Izetbegović je osvojio približno 3.698 glasova, dok je SDA za državni parlament dobila oko 6.274.

Razlika: 2.576 glasova.

Federalna lista SDA imala je oko 5.524 glasa, a kantonalna 5.162. I jedna i druga bile su znatno iznad predsjednika stranke.

U Centru je Izetbegović imao približno 3.237 glasova. Državna lista SDA osvojila je oko 5.259 – 2.022 više. Federalna je bila oko 1.377 glasova iznad njega, a kantonalna oko 1.103.

Ni Stari Grad ne odstupa od obrasca.

Izetbegović je tamo osvojio oko 2.339 glasova, a SDA za državni parlament približno 3.717.

Razlika je 1.378 glasova.

U Hadžićima je Izetbegović imao oko 2.835 glasova. SDA je na državnom nivou osvojila približno 4.145, a na federalnom oko 4.150. To znači da je stranka na oba listića bila više od 1.300 glasova ispred vlastitog predsjednika.

U Ilijašu je razlika manja, ali ponovo postoji na sva tri nivoa: državna lista SDA imala je oko 896 glasova više od Izetbegovića, federalna oko 822, a kantonalna oko 617.

Dakle, nije riječ o anomaliji Novog Grada. Nije riječ ni samo o urbanom Centru i Novom Sarajevu, gdje bi se razlika mogla objasniti slabijom popularnošću Izetbegovića među gradskim biračima.

Isti fenomen pojavljuje se od Starog Grada do Hadžića i Ilijaša.

Još zanimljiviju dimenziju daju rezultati pojedinačnih kandidata SDA.

Na državnoj listi koju je predvodio Haris Zahiragić postojala je izuzetno snažna preferencijalna mobilizacija. Prema objavljenim preliminarnim rezultatima, Zahiragić je dobio oko 29.000 preferencijalnih glasova u izbornoj jedinici koja, osim Kantona Sarajevo, obuhvata i BPK. Faruk Kapidžić je na listi za Skupštinu KS dobio više od 15.000 preferencijalnih glasova.

Te brojke ne mogu se direktno porediti s Izetbegovićevim rezultatom, jer birač na otvorenoj listi može označiti više kandidata, a državna izborna jedinica nije identična Kantonu Sarajevo.

Ali politički su ipak važne.

One pokazuju da je SDA-ova infrastruktura bila sposobna voditi intenzivnu kampanju i mobilizirati birače za određene ljude.

Upravo zato pitanje postaje još ozbiljnije: ako je stranka mogla mobilizirati birače za SDA, Zahiragića, Kapidžića i druge kandidate, zašto ih nije u istoj mjeri mobilizirala za svog predsjednika?

Moguće je nekoliko odgovora.

Prvi je najjednostavniji – dio birača SDA više ne želi Bakira Izetbegovića, ali nije napustio SDA. Takav birač mogao je na parlamentarnim listićima glasati za SDA, a na listiću za Predsjedništvo BiH izabrati Denisa Bećirovića ili Semira Efendića.

Druga mogućnost je da su lokalne organizacije SDA bile mnogo više zainteresirane za rezultate svojih kandidata i vlastite mandate nego za predsjedničku utrku. U takvom scenariju ne mora postojati nikakva organizirana opstrukcija Izetbegovića. Dovoljno je da je najveći dio energije, ljudi i terenske infrastrukture usmjeren prema listama od kojih direktno zavisi politička budućnost lokalnih stranačkih kadrova.

Treća mogućnost je kombinacija ta dva procesa – slabljenje Izetbegovićeve lične podrške među biračima SDA i izrazito jaka kampanja lokalnih kandidata.

Ali postoji činjenica koju je teško zaobići.

Da je SDA u Sarajevu dobila približno isti broj glasova kao Izetbegović, njegov slab rezultat mogao bi se objasniti jednostavnim padom podrške cijeloj stranci.

To se nije dogodilo.

SDA je dobila glasove koje Izetbegović nije.

Posebno je upečatljiv državni nivo. Upravo tu je razlika u najvećim sarajevskim općinama najizraženija: u Novom Gradu više od 5.200 glasova, na Ilidži više od 3.200, u Novom Sarajevu više od 2.500, u Centru više od 2.000, u Starom Gradu skoro 1.400.

To je već obrazac, a ne statistička slučajnost.

I zato se nakon izbora može postaviti pitanje je li Izetbegovićev najveći problem bio samo Denis Bećirović, Semir Efendić ili opozicija.

Možda je važnije pitanje šta se dogodilo među biračima njegove vlastite stranke.

Jer sarajevski rezultati zasad govore prilično jasno: značajan broj građana želio je SDA u parlamentima, ali nije želio Bakira Izetbegovića u Predsjedništvu BiH.

A razlika između te dvije odluke mogla bi biti jedna od politički najvažnijih poruka ovih izbora.

Ono što dodatno baca sjenku sumnje je da u ostalim izbornim jedinicama Izetbegović prati vlastitu stranku, manje ili više. Od Tuzlanskog do Hercegovačko-neretvanskog, ili Unsko-sanskog kantona, Izetbegović ne zaostaje, a negdje je tik uz SDA, u mjeri u kojoj je to slučaj u sarajevskoj izbornoj jedinici. 

Možda baš to objašnjava čuveni glasački listić Izetbegovića na kojem nije zaokružio sarajevske favorite SDA za sva tri nivoa vlasti. 

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.