Ratni zločinac nije optužen za genocid zbog prijedorskih strahota, ali barem nikada neće biti pušten.
Piše: Zrinka Bralo
U junu 2011. iz Londona sam gledala kako se ratni zločinac Ratko Mladić, zarobljen nakon 16 godina skrivanja, pojavio u Hagu. Na brzinu sam skupila misli u članak za ovu publikaciju. Kao bosanska izbjeglica u Londonu, kao Sarajka čiji je život promijenjen postupcima ratnih zločinaca poput Mladića, nisam likovala, ali možda s oprezom sam se nadala da će nam pravni postupak dati barem malo pravde.
Gotovo tačno 10 godina kasnije, ovog puta u Sarajevu, gledala sam vijest dok je Mladić čuo konačnu presudu o svojim zločinima. 2017. godine osuđen je za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti i osuđen na doživotni zatvor. I Mladić i tužilaštvo su se žalili. Tužioci su to učinili jer su željeli proširiti optužnicu za genocid na ono što se dogodilo u šest općina, uključujući ubistvo i protjerivanje nesrba sa područja Prijedora 1992. godine.
Nikada prije rata nisam bila u Prijedoru. Kao mlada novinarka tokom rata u Sarajevu, užasnuto sam gledala kada su novinari Ed Vulliamy i Penny Marshall otkrivali koncentracijone logore u kojima su hiljade ljudi ubijani, silovani i mučeni. Odjednom, snajperi i granatiranje, kao i izgladnjivanje, tokom opsade Sarajeva nisu izgledali toliko loše u poređenju s ovim scenama.
Kako je život trajao, kada sam kao izbjeglica došla u London, počela sam raditi s preživjelima iz prijedorskih logora, od kojih je više od 2.000 preseljeno u Veliku Britaniju devedesetih. Priče o mučenju i nehumanom postupanju koje sam od njih čuo bile su toliko nasilne i traumatične da se čini da genocid nije bila dovoljno jaka riječ da ga opiše.
Prvi put sam otišla u Prijedor 2008.
Mnogi ratni zločinci vratili su se starim poslovima i životima, dok su preživjeli bosanski Muslimani i bosanski Hrvati još uvijek tražili svoje najmilije. Bila sam uključena u omladinsku dobrotvornu organizaciju Most Mira koju je osnovao Kemal Pervanić, jedan od preživjelih logoraša sa područja Prijedora.
Posjeta mi je izgledala nadnaravno. Jezivo. Izvan ovog svijeta.
Znajući šta znam o okrutnosti i mučenju, bilo je teško upoznati učitelje i razgovarati s njima o logistici predstojećeg festivala mladih, znajući da su oni bili stražari u kampovima i da im je krv bila na rukama. Bilo je teško gledati predivan krajolik, u kojem bi svaki ružin grm mogao sakriti masovnu grobnicu. Ponizio me dostojanstveni prkos preživjelih koji su se polako vraćali, obnavljajući svoje uništene domove i dalje tražeći nestale ljude.
Ispostavilo se da su u Hagu odbijene obje žalbe. Ukratko, u presudi od utorka navedeno je da ono što se dogodilo u Prijedoru i još pet gradova nije genocid. Ali, Mladić će ostatak života provesti u zatvoru kao ratni zločinac za genocid koji je počinio u Srebrenici 1995. godine.
Ograničenja pravnog postupka ove vrste teško je dovesti u ravan sa stvarnošću naših gubitaka i onim što smo iskusili. General Mladić nije se spontano odlučio za počinjenje genocida u julu 1995. godine, a ipak sva druga zlodjela koja su se dogodila od 1992. godine nisu uključena u njegovu kaznu. Ovo je posebno teško obraditi jer postoje dokazi da je u maju 1992. godine u skupštini sa svojim političkim rukovodstvom, također osuđenim ratnim zločincima, mirno pojasnio da ono što od njega traže predstavlja genocid.
Jedan od načina da se pojednostavi ono što se dogodilo je zamišljanje da su na suđenjima u Nirnbergu optuženi nacisti osuđeni za zločine u koncentracijskim logorima u Poljskoj, ali ne i u koncentracijskim logorima u Austriji. I dalje bi dobili istu rečenicu, ali pitanje je kakav bi utjecaj imao na preživjele i koje bi bile političke i historijske posljedice?
Od trenutka kada je ubistvo 8.372 Srebreničana u julu 1995. legalno proglašeno genocidom, poricanje je postalo dijelom srpskog nacionalističkog narativa. Negiranje genocida opisano je kao završna faza genocida.
Dakle, ova presuda označava kraj procesa međunarodne pravde, ali Bosna i Hercegovina će i dalje biti taoci kontinuiranih opstrukcija i prekrajanja historije: lider bosanskih Srba Milorad Dodik odgovorio je na jučerašnju presudu govoreći o da je genocid u Srebrenici - "mit".
Pravda se možda nikada neće u potpunosti postići, posebno za one koji još uvijek jesu u potrazi za nestalim voljenima. Zbog toga bi se za trenutak trebali posvetiti odavanju počasti preživjelima, posebno onima koji su svjedočili u Hagu, i dostojanstvu s kojim su poštovali presudu.
Gledajući unazad na juni 2011., neke od mojih skromnih nada ispunile su se. Mladić je doživio suđenje i saslušao više od 100 svjedoka. Poput Radovana Karadžića, ostatak života provest će u zatvoru. 2018. godine, u kultnoj sarajevskoj vijećnici Vijećnica otvoren je Arhivski centar Haškog tribunala, kako bi se elektronički pristupalo svim spisima predmeta Tribunala. Uprkos pokušajima poricanja onoga što se dogodilo, nezavisni, pravni dokazi o tim zločinima bit će dostupni vječno.
Zrinka Balo je izvršna direktorica organizacije Migrants Organise. Njen tekst objavljen je u uglednom britanskom dnevnom listu The Guardian
